PESMA SLAVICE JOVANOVIĆ NOVINARA I KNJIŽEVNIKA SAMONIKLA MOLITVA PREVEDENA NA SLOVENAČKI JEZIK
PESMA SLAVICE JOVANOVIĆ NOVINARA I KNJIŽEVNIKA SAMONIKLA MOLITVA PREVEDENA NA SLOVENAČKI JEZIK SAMONIKLA MOLITVA Sude mi, oni što bi mi oko izvadili da ga izmere na tasu, da ne kaže šta je videlo , koliko je teško, oni što nikad ne krenuše za Božjim glasom, što sam pesnikinja koja se klanja , monahinjama i čudotvornim ikonama , ne veruju da u bezrečnim molitvama, prohodaju i oni sa štakama... Oni što nisu ni svrake , ni kreje, ni vrane, u belim košuljama, a crnih obraza,, što nose krzno belih medveda i pljuju i sveto nebo i svetu zemlju, oni u čijim se brodogradilištima prave ratni brodovi.. . Što blagosiljam hodočasnike, na njihovim je tabanima zapisana staza iskušenika, izgovaraju kletve vernicima, kojima je draža šaka šipuraka, od brda zlata, koje još niko nije uspeo na leđima da ponese, što nosim krst koji me štiti, od poplava i oluja, od gromova.... Sude mi, a ono što je na jeziku grešnih , nije ni na tabanima vernih . Sude mi, oni što bi iščupali jezik, da ga izmere na tasu, da saznaju neizgovoreno i težinu reči, što nikad ne krenuše za Božjim glasom, ne znaju da je istina žrtvenik, pred koji svako prinese jezik i ostane nem. Što se klanjam Čuvaru slavuja, a sklanjam se od dvoglavih guja. Sude mi, što su mi pesme ispovedaonice , nebeske draguljarnice . Britko mi sečivo , a ja nikom ni reč , iz oka mi izleću lastavice , gugutke i grlice i pesme vidarice , nebeske lađarice , a ja ih još blagosiljam, njih žderače spokoja, koji ne znaju ni za nežnost , ni ja dragost, ni za traganja iskušenika, duša mi nesalomiva, a takva biće i kad jednom najmlađi postane najstariji ... Sude mi, što osuđujem brat na brata da udari , što su mi molitve samonikle i kad stanem pred streljački vod, što izniče mi grm lekovit iz manastirskih ruševina , što između dve ptice uzleteću ja, prečicama , izvorištu bistrookih zora, pulsira žila kucavica, a ja ko ptica lakokrila . I kruna što je pripadala krunisanoj glavi, sad leži u prašini zemaljskog carstva ... Sude mi, što predaleko mi odleteše misli, jedinom Krunisanom Gorostasu , a stihovi ko cvetovi iz stenja, ko predskazanja, dovode do isceljenja . Što uvodim čitaoca za ruku u Božanski hram, preporodim se tad, što dozivam kaluđere, čudotvorce, sa stenovitih planina . Sude mi , kameleoni , što bacaju prašinu u oči , tamničari i progonitelji , što su mi stihovi ko pelceri na svetoj zemlji , prvorodi i samorasti . Sude mi, što pesmodarima veličam Tajanstvenoga, što mojim molitvama ne znam datum rođenja, što kad mi reči dođu u podgrlac, a ne mogu ni glas da zaustim, mesto mene pred Višnjim se mole , Svetitelji večni, zlatousti... Sude mi , što pesmopojima, izniknem ko mladica iz panja , ko drvo iz pepela , što svaki dan , ako kap vode na dlanu donesem, do kraja života imaću svoju reku , u kojoj će se umivati sveti ljudi... Što često naslikam Sv. Arhangela Mihaila, a on zasadi sveto drvo, na kom osvanu znamenja i zapisi , likovi svetaca, što idem stazom Hrista, što mi pogled zablista , što pesma bezlisna prolista... Što me isceljuju sveti izvori , što vidim svetitelje eiskoračile sa ikona, što su moja izvorišta, svetilišta ... Sude mi, zato što praštam , zato što volim, što priznajem samo Sud Viših Sila i jedino se Božjeg suda bojim . Slavica Jovanović Beleška o autoru Slavica Jovanović rođena u Šapcu 15.9.1969 . godine , novinar i književnik .Autor sedam objavljenih knjiga :Aliluja" . "Albatros " , " I ubi drvo čoveka" , "Nebom lete Cerski samorasti" , "Kosovski crni kosovi" , "Podsmevač " , " Zlatovez munja" U rukopisu još pet knjiga. Dobitnik više književnih nagrada i priznanja .Dobitnik specijalnog priznanja Akademije" Ivo Andrić" - Beograd za 2007. god. 2008 .god. i 2014. za objavljene knjige .Živi u Mačvanskom Prnjavoru . Pesma je objavljena u knjizi " Zlatovez munja'' Slavica Jovanović MOJA OSEBNA MOLITEV Sodijo mi tisti, ki bi mi oko iztaknili, da premerijo daljave, da ne bi pripovedovalo kaj je videlo, kako težko je, tisti, ki niso nikoli sledili Božjemu glasu, zato, ker sem pesnica, ki se klanja, nunam in čudežnim ikonam, oni, ki ne verujejo v neizrečene molitve, da lahko shodijo hromi… Tisti, ki niso niti kukavice, niti vrane, V belih srajcah črnih obrazov, oblečeni v krzno belih medvedov, ki pljuvajo na sveto nebo in zemljo, tisti, ki v ladjedelnicah gradijo vojne ladje… Zato, ker mazilim ljudi duha, na njihovih hrbtih so zapisane poti puščavnikov, preklinjajo in prezirajo tiste, ki imajo raje pest drobiža, kot gore zlata, ki jih še nikomur ni uspelo odnesti na oni svet, zato, ker nosim križ, ki me varuje pred nevihtami in strelami… Sodijo mi tisti, ki bi mi radi iztrgali jezik, da premerijo besedi da spoznajo neizrečeno, težo in pomen besed, tisti, ki nikoli ne sledijo Božjemu glasu, ker ne vedo, da je resnica žrtev, ki vsakemu vzame besedo, da ostane tih in nem. Zato, ker se klanjam Varuhu slavcev in se skrivam pred dvoglavimi gadi. Sodijo mi, ker so moje iz spovednice, dragulji nebeški. galebi in grlice in pesmi mavrice nebeških ladij, častim jih in za njih molim, prinašalke nemira, tisti, ki ne poznajo nežnosti niti bližine, ne za poti večnega iskanja, a duša se ne zlomi, tako bo nekoč, ko najmlajši postane najstarejši. Sodijo mi, ker sem proti bratomorni vojni, ker so moje molitve samo moje, in , ko pred strelskim vod stopim, tam kjer zdravilni grm raste, med dvema pticama bom vzletela, v biserno modrino zore, vse v med drhti, a v nebo poletih lahno kot ptica. In krona, ki pripadala je kraljevski glavi, zdaj leži v prahu pozabljenega cesarstva… Sodijo mi, ker moje misli poletijo predaleč, edinemu Križanemu, moji verzi so venček iz sivke, prikazovanje podob, ki vodijo k odrešitvi. Nagovarjam roko in misli bralcu za pot v Božji hram, prerojena sem, kličem puščavnike, čudodelnike iz kamniti osamelih planin. Sodijo mi kameleoni, ki mečejo prah v oči ljudem, temne duše in zasledovalci, zaradi verzov, ki so žarki prerojeni z sveto zemljo, rojeni v samoti. Sodijo mi, ker pojem slavo Tajnemu, ker vem za datume rojstev mojih molitev, ko se mi besede ustavijo v ustih, ne morem jih izreči, ponižne pred vsemogočnim, Luč večna… Sodijo mi, ker se kot mlada čebela porodim iz panja, kot drevo, ki se je rodilo iz pepela, vsak dan na dlani kapljo vode prinesem, da bi imela svojo reko življenja, vodo za svete, meni drage ljudi… Zato, ker znova in znova slikam podobo Sv. Arhangela Mihaila, njega, ki je posadil sveto drevo in zapustil znamenja in spise, ki jim sledim, v podobah svetnikov, zato, ker hodim za Kristusom sijočih oči s pesmijo čistega srce v šumenju listov. Zato, ker me zdravijo sveti izviri, zato, ker vidim žive podobe ikon svetnikov, zato, ker so moji izviri svetišča… Sodijo mi zato, ker oproščam, zato, ker ljubim, Zato, ker priznavam samo Sodbo Višjih Sil, In se bojim samo Božje sodbe… Prevod: Franjo Frančič Istra v avgustu 2017
Sodijo mi, a tisti, ki niso grešni, naj prvi vržejo kamen.
ostro režejo moje besede, a iz mojega očesa poletijo lastovke,
- Izvor
- Slavica Jovanović
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Ruske trupe su pogodile objekte Oružanih snaga Ukrajine u Harkovu. OSU su, zauzvrat, nastavile da granatiraju rusku pograničnu oblast, uključujući i korišćenje vođenih bombi zapad
Srbi i Rusi su u duhovnom, kulturnom, genetskom i istorijskom smislu izuzetno bliski narodi. Njihova bliskost je odolela najtežim istorijskim iskušenjima i sačuvala
Govoreći na plenarnoj sednici Sanktpeterburškog međunarodnog ekonomskog foruma (SPIEF), Putin je izjavio da Rusija još uvek nije isporučila oružje dugog dometa neprijateljima Zapada, ali zadržava pravo da to učini...
Ministarka odbrane Klaudija Taner kritikovala je zapadne države što su dozvolile Kijevu da upotrebi svoje oružje za napad na Rusiju
Ostale novosti iz rubrike »
- Prodacu stan kad odem u penziju i preko Solis-a potraziti plac na Fruskoj Gori da napravim sebi nest
- Ako je auto previše star popravke će koštati puno. Bolje ga je prodati i uzeti novi polovni. Loše je
- Gdje idemo sada? Biblija kaže: "U propisano vrijeme [kralj sjevera = Rusija] će se vratiti" (Danij
- Bravo! Vranje je divan grad, Vranje ima dusu... Bravo, Sladjo!
- Pozdrav za umetnicu. Slike su divne i krase moj dom u Beogradu.