BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Petar Milatović Ostroški: Otvoreno pismo Vojislavu Šešelju

Petar Milatović Ostroški: Otvoreno pismo Vojislavu Šešelju
18.12.2014. god.

Prvo da ti poželim da se izlečiš od kancera koliko je to moguće.
      
Prestani da glumiš patriotu jer to nisi. Prestani da glumiš vizionara koji papagajski sada ponavlja ono što su drugi govorili dok si ti bio zakleti komunista i zadrti titoista koji je najobičniji plagijator. Da si plagijator potvrđuje slogan koji koristiš kao svoj „Srbija je večna dok su joj deca verna“!
       
Kako te nije sramota da plagiraš i ne označiš da je to slogan dr Slobodana M. Draškovića (1910. 1982.)?
      
Taj slogan je izrekao dr Slobodan M. Drašković 1963. godine prilikom većanja srpske političke emigracije u Čikagu da emigracija odbije ultimatum Brozove verske komisije o crkvenom ustrojstvu u emigraciji. Kasnije je ta rečenica Slobodana M. Draškovića, objavljena na sijaset mesta u srbskoj emigraciji, postala krilatica patriotske emigracije. Vojislave, kad koristiš tuđe reči osnovno domaće vaspitanje i minimalna intelektualna savest nalaže da se naznači autor, a u protivnom to se zove krađa, ili plagijat.
     
Da te dalje podsetim, prvi šešeljevci su čuli da uopšte postoji tamo neki Vojislav Šešelj iz mojih tekstova u emigrantskoj štampi dok si čamio u zeničkom zatvoru, a pisao sam o tebi afirmativno iz čisto pragmatičnih razloga jer  je tada trebalo stvarati kadar koji će komunizam rušiti iznutra.
     
Ti se dobro sećaš da sam ja taj koji je u emigrantskoj štampi objavio komentar pod naslovom „Srećno ti vojvodstvo vojvodo srbski“ tačno tri meseca pre nego ti je Vojvoda Momčilo Đujić dodelio vojvodsku titulu na Vidovdan 1989. godine.
     
Razlog mog obraćanja tebi je sistematsko sejanje laži, obmana i opasno ugrožavanje mentalne higijene. Naime, odmah posle izlaska iz haškog zatvora servirao si notornu laž kako si tek u haškom zatvoru postao veliki prijatelj sa Slobodanom Miloševićem. Kako te nije sramote Vojislave da tako massno lažeš? Gde ti je obraz i čast na koje se verbalno pozivaš?
    
Ovu tvoju bezočnu i masnu laž ne mogu da otrpim, jer smo se upravo nas dvojica razišli povodom Miloševića u avgustu 1989. godine u stanu kapetana Čudića u Minhenu kada si od  mene zahtevao  da prestanem sa kritikama Slobodanan Miloševića u emigrantskoj „Srbskoj borbi“, što sam ja, razume se, decidarno odbio i nastavio da kritikujem Miloševića kao najveću srpsku zabludu posle Josipa Broza i agenta američke špijunske organizacija CIA koji je od nje dobio domaći zadatak da bi kasnije, kao i sve sluge,,završio onako kako je završio.
    
Ti se dobro sećaš da sam te pitao ko mi to naređuje da prestanem sa kritikama Miloševića i da si mi autoritativno rekao da ti naređuješ i moraš da se sećaš da se sam ti doslovno odgovorio: - Kume, tako nešto ćeš moći da narediš nekoj studentinji ako ikad više budeš profesor, a atvome kumu, Petru Miulatoviću, koji je od tebe napravio mit u štampi srpske političke emigracije, nećeš moći nikada, pa ni posle toga!
   
Ti se dobro sećaš da si, da bi izbegao nezgodnu situaciju u dijalogu sa mnom pred starim kapetanom Čudićem, koji je u Minhenu preventivno hapšen kad god je Broz posećivao Nemačku, d aprošetamo, što smo i urdaili, nastavaivši razgovor nasamo i nasamo smo vodili dijalog a deo prenosim doslovno.
- Kume, hvala ti što si mi pomagao porodicu dok sam bio ugrožen. Sad sam se vratio sa političke turneje iz Amerike, Kanade i Austzralije i više nemaš poterbe da pomažeš, jer sada imam dovoljno.
- Kume Vojo, nema zahvalnosti zbog osećanja moralne dužnosti.
- Dobro Petre, šta ti hoćeš od mene povodom Miloševića?
- Hoću da mu se suprotstaviš i da iza tebe stane cela emigracija, da se formira nacionalni, antikomunistički blok na čelu s tobom i da na prvim izborima katastrofalno poraziš komuniste i sve neokomunističke partije koje namerava Milošević da napravi preko svog piona Jovice Stanišića koji je na čelu Službe državne bezbednosti!
- Neću da smetam Miloševiću!
- Mislio sam da sam došao na razgovor sa kumom, ali vidim da sam došao na razgovor sa Miloševićevim šoferom, međutim ne možeš čak ni šofer da mu budeš jer si pre par meseci posle 30 i kusur godina položio vozački ispit u Australiji.
   
To je bio kraj našeg razgovora kad smo se prvi put videli u životu, iako si pre toga ti krstio dvoje dece u Beogradu, mada ja i ti dobro znamo da je to bilo samo političko kumstvo kako bismo obojica izazvali ondašnji komunistički režim...
      
Povodom Miloševića razišli smo se znatno ranije, još 1988. godine kada ste vi meni u telefonskom razgovoru rekli: - Ako Milošević naredi da visim na Bulevrau revolucije, ja, Vojislav Šešelj, visiću!,  a ja sam vam tada, sećate se dobro, doslovno odgovorio: - Ti kume, visi na tvom Bulevaru revolucije, a ja ću uspravno da hodam bulevarom Evolucija! Razlika nije samao u jednom slovu nego suštinska.
    
Prema tome, tvoja šuplja priča o početku tvog prijateljstva sa Miloševićem pada u vodu, naročito ako se ima u vidu da sam u kasnijim intervjuima uvek precizno označavao sve Miloševićeve sluge na apolitičkoj sceni, počev od tebe i Vuka Draškovića do ostalih nacionalnih štetočina i političkih diletanata.
        
Da si baš ti nacionalna štetočina i politički diletant potvrdio je naš telefonski razgovor kad si se prvi put kandidovao za predsednika Srbije. Naime, tada si me pozvao i u toku razgovora pomenuo si u Beču opskurnog Milivoja Čanića, bivšeg policajca, nepismenog gastarabajterskog špijuna. Na moje pitanje: Šta će ti takva budala i takav ološ komunistički, pokušao si da ublažiš, i, kako je kasnije svedočio izvesni udbaš Željko Marković, iz čijeg stana si meni telefoniraao, crveneo si kao rak u toku razgovora sa mnom. Taj Željko Marković, lažni doktor koji je falsifiovao diplomu svoje žene zaposlene u osiguravajućem društvu „Dunav“, bio je tvoj politički partner sa neokomunističkim SKK i on je likvidirao dr Rajka Tomovića u Čikagu, lidera SNO u Americi, onog čoveka koji  je odbio tebi da organizuje predavanje u Domu SNO, rekavši da bivši komunisti nemaju šta da kažu novo srbskoj emigraciji, ali i pored odbijanja da ti organizuje predavanje poklonio ti je 500 američkih dolara, a sve si mi to ti lično ispričao u Minhenu. Je li tako, ili nije? Dakle, posle našeg telefonskog razgovora poslao sam ti telegram  (prilažem faksimil) sledeće sadržine:
„Obaveštavam vas da ja, Petar Milatović, četnički sin koji nikada nije bio komunista ni po ubeđenju ni posle ubeđivanja, sebe više ne smatram vašim članom posle boljševičke infiltracije bivših i sadašnjih komunista u Srbski četnički pokret, što je uvertira u predstojeću prevaru srbskog naroda. Srpstvu i istini odani, Petar Milatović Ostroški, Grosse Sperlgasse 21-23/7, 1020 Wien, Austria“.

    
Da si nacionalna štetočina i politički diletant, ili da si Trojanski konj koji ostavlja magaraće otiske po obrazu naroda, potvrdio si svojom kadrovskom selekcijom u stranci. Naime, po nalogu SDB razbio si Narodnu radikalnu stranku, Veljka Guberinu ste svi zajedno proglasili homoseksualcem i doveo si polupismenog Tomislava Nikolića, a kao treću violinu u stranci postavio si Aleksandra Vučića koji je prethodno završio špijunski kurs u Brajtonu, gde je i zavrbovan da radi za englesku obaveštajnu službu koja tesno sarađuje sa CIA. U međuvremenu, od sebe si odbijao sve pametne, sposobne i obrazovane, okupljajući poslušne mediokritete, najčešće iz komunističko-policijskog miljea.
     
Sada si došao iz Haga i nije ni trebalo da ideš tamo, a mi, malo bolje obavešteni, dobro znamo da si otišao u Hag kako bi spasio kožu, jer je bio na vidiku obračun između tebe i Đinđića.
     
Neću da komentarišem tvoj dolazak iz Haga baš sada, jer ćeš ti to sam svojim radom u korist srpske štete objasniti celom srbskom narodu kasnije.
Ja sam rekao šta sam imao da ti kažem, mada bih bio najsrećniji da sam to mogao da ti kažem oči u oči i brk u brk, kao u Minhenu 1989. godine.



Bogu, Srpstvu i istini odani,
Petar Milatović Ostroški
  


 





Komentara (2) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Navršilo se okruglo 25 godina, od kada je 14. aprila 1999, u jeku NATO agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju, u prijateljsku posetu Beogradu došao predsednik Belorusije Aleksandar Lukašenko. Nakon srdačnog...


Francuski predsednik „oscilira“ između ratnih upozorenja i poziva na mir, navodi se u novinama

SAD nemaju nameru da se direktno sukobljavaju sa ruskim snagama u ime Kijeva, izjavio je visoki zvaničnik


Francuski predsednik osudio je napad Teherana na Izrael i pozvao na jačanje sankcija

Predsednik je za pogoršanje situacije okrivio nedostatak vojne pomoći sa Zapada


Uprkos ogromnoj vojnoj pomoći čitavog Zapada, već je svima jasno da je pobeda Rusije na ukrajinskom frontu neminovna i da će uslediti uskoro. I upravo je to i vreme...


Ostale novosti iz rubrike »