BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Ko je Boris Tadić?

Ko je Boris Tadić?
31.05.2011. god.
Boris Tadić okuplja oko sebe vrlo rado političare koji su po nacionalnosti Hrvati. Da li to ima veze sa njegovim porjeklom? Ko je zapravo Boris Tadić?
Tekst i fotgrafije koje slede preuzete su sa drugih izvora sa Interneta, tako da sve treba uzeti sa rezervom.
 
U javnosti je malo poznato da je Jure Francetić je bio stric majke Borisa Tadića.
 
U Karlovcu je izašla iz štampe knjig „ZATAJENA GROBIŠTA“,
po kojoj  mnogi Juru Francetića  ne smatraju ratnim zločincem, već žrtvom partizanskih zločinaca, a to se verovatno odnosi i na Borisa Tadića u koemu teče i Juretova krv. Jure je bio ne samo ratni zločinac nego i Hrvat. Nije slučajno da se na Beogradskoj televiziji koja je potpuno pod Tadićevim uticajem, kao gosti pojavljuju hrvatski ustašoidi ili rimokatolički antisrbi koji uzimaju u usta našu Svetu srpsku zemlju, Kosovo i Metohiju ili srbe poput Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića, bez kojih i bez čije borbe danas više ne bi bilo Srbina preko Drine. 
 
Takav jedan komentator je Tibor Varadi „stručnjak za međunarodno pravo“, pa prof. na fakultetu političkih nauka Ivo Visković, zatim Oliver Dulić ministar urbanizma čija je sestra isto tako aktivna i "mutietičnoj" političkoj sceni,...
 

Boris Tadić: Moja deca nisu samo Srbi! He, he, he...

Naravno, u Srbiji ne žive samo Srbi. To nije sporno. Sporno je to što Tadić kaže da njegova deca nisu samo Srbi, a da ga niko za to nije pitao. U Srbiji priča o multikulturnom društvu, a dodvorava se Hrvatima, udovoljavajući najnižim šovinističkim strastima, koristeći se vlastitom decom. 

 

Boris Tadićje rođen 15. januara 1958. godine u Sarajevu (BiH) od oca Ljube Tadića i majke Nevenke Francetić. Kasnije je ovaj detalj, da mu je majka iz ustaške porodice Francetić, promenjen od strane bezbednosnih službi, za koje je Boris radi(o), u Kićanović. Ima i rođenu sestru Veru.

 

Jure Francetić rođen je 3. srpnja 1912. u Otočcu. Pučku školu završava u Otočcu, a gimnaziju pohađa u Senju i Otočcu. Studij prava na zagrebačkom sveučilištu upisuje 1931. i iste godine pristupa ustaškom pokretu. Zbog ustaške promidžbe je uhićen i izgnan iz Zagreba na pet godina.

U ožujku 1933. odlazi u emigraciju u Italiju. Naredne četiri godine provodi u Austriji, Italiji i Mađarskoj gdje polaže ustašku prisegu u logoru Borgotaro (Italija), dana 24. travnja 1933. Odlazi u Mađarsku kao neka vrsta pobočnika Vjekoslava Servatzyija koji je imenovan zapovjednikom logora Janka Pusti. Nakon atentat na kralja Aleksandra interniran je na Sardiniji. Proglašenjem amnestije u Kraljevini Jugoslaviji, vraća se iz Italije u Hrvatsku u studenome 1937. Uhićen je i prognan u rodno mjesto. Sljedeće godine dolazi u Zagreb namjeravajući nastaviti studij prava. Prekida ga poziv na služenje vojnog roka. U Nišu je položio ispit za pričuvnog dočasnika. Potkraj 1940. u Zagrebu je uhićen zbog brzojavne čestitke što ju je u ime hrvatskih nacionalista uputio predsjedniku novoosnovane Slovačke Republike dr. Jozefu Tisu. Vraćaju ga u Otočac, a 12. siječnja 1941. bježi u Njemačku kako bi izbjegao uhićenje zbog promidžbenoga govora održana na novogodišnjoj đačkoj priredbi u Otočcu.

Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske vraća se u domovinu. Imenovan je ustaškim povjerenikom za Bosnu i Hercegovinu. U Sarajevu uspostavlja vlast i osniva prve postrojbeUstaške vojnice za borbu protiv ustanika u istočnoj Bosni. Iz čina ustaškog dovodnika promaknut je 20. lipnja u čin satnika PTB-a. Sredinom rujna osniva i vodi Bojnu grupu Francetić poznatiju pod nazivom Crna Legija. Zimu 1941./42. provodi zapovijedajući postrojbom u borbama oko Sarajeva, u pothvatima na Ozren i Romaniju te Han Pijesak. Čin bojnika PTB-a dobiva 15. studenoga 1941., a dopukovnika PTB-a 6. ožujka 1942.

Potkraj ožujka, na čelu Crne legije, prodire u istočnu Bosnu i izbija na Drinu. Tim pothvatom je postao nacionalni junak, a 24. travnja odlikovan je Vojničkim redom željeznoga trolista III. stupnja s hrastovim grančicama. Potkraj svibnja boravi s I. bojnom Crne legije u Makarskoj i Vrgorcu, zatim odlazi u Mostar i zbog talijanskog pritiska vraća se u Sarajevo.

Promaknut je u čin pukovnika PTB-a 24. lipnja 1942. S dijelom Legije sudjeluje u borbama na Kozari, a sredinom srpnja prebacuje se u Donji Vakuf i uključuje u borbe za Bugojno. Nakon protjerivanja partizanskih brigada iz doline Vrbasa sudjeluje u pothvatu pukovnika Šimića prema Livnu i Tomislavgradu. Iz Kupresa odlazi 7. kolovoza radi selidbe ustaške bojne iz Foče u Imotski. Zapovjedništvo I. sdruga predaje pukovniku Stipkoviću, jer je 25. kolovoza imenovan zapovjednikom stajaćih zdrugova Ustaške vojnice. Imenovanje ga je zateklo u njemačko-hrvatskom pothvatu na Šekoviće gdje je vodio ustaške bojne.

Kao predstavnik Ustaške vojnice u pratnji poglavnika Ante Pavelića, posjetio je 24. rujna postrojbe hrvatske 369. pojačane pješačke pukovnije u Rusiji a dan prije bio je u izaslanstvu koje je posjetilo Adolfa Hitlera u Vinici. U listopadu vodi ustaške bojne na Livno u operacijiDINARA, a polovicom studenoga je na području Kalnika.

Letio je u Gospić 22. prosinca 1942. gdje je trebao preuzeti dužnost zapovjednika Operativnog područja Lika. Zrakoplov kojim je upravljao zastavnik Mijo Abičić se prisilno spustio u selo Močila kod Slunja. U sukobu sa seoskom partizanskom stražom i seljacima teško je ranjen u glavu. Kada su u partizanskom štabu saznali je u zrakoplovu bio Francetić, premjestili su ga u samostan u Slunju i pokušavali zaliječiti s ciljem da ga razmjene za veliki broj zarobljenih drugova. Operirali su ga dr. Franc Kleinhappel i dr. Boško Božović, ali Francetić nije preživio.

Umro je u slunjskoj bolnici (27?) 28. prosinca 1942., a gdje je sahranjen nije poznato. Dva dana nakon Nove godine i u Zagrebu je objavljeno da je Jure Francetić nestao, a da je poginuo službeno je potvrđeno tek 30. ožujka 1943.

Posmrtno je, 27. ožujka 1943., odlikovan Zlatnom kolajnom za hrabrost poglavnika Ante Pavelića s pravom na naslov viteza, a prigodom proslave dvogodišnjice NDH, 8. travnja 1943., promaknut je u čin djelatnog ustaškog krilnika. U njegovu je čast, 31. ožujka 1943., 7. pješačka pukovnija dobila ime 7. domobranska pješačka pukovnija ustaškog pukovnika viteza Jure Francetića.

 



  • Izvor
  • http://www.srpskapolitika.com/diskusije/index.php?topic=443.0


Komentara (3) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE


Izraelski emiter Kan izvestio je da dve zaraćene strane nisu mogle da se slože oko toga kako bi izgledao „kraj rata“

Ministar odbrane Grant Šaps izjavio je da je to razlog zašto zapadne nacije ne obaraju ruske rakete iznad Ukrajine


Premijer nije više životno ugrožen, izjavio je Tomaš Taraba

Patrijarh moskovski i cele Rusije Kiril prokomentarisao je zabranu ulaska patrijarha srbskog Porfirija na Kosovo i Metohiju izjavivši da je u pitanju „neprijateljski čin“.


Nauka je dokazala a istorijska praksa potvrdila da narodi koji žive isključivo od svoje prošlosti i tradicije osuđuju sebe na stagnaciju, a narodi koji zaboravljaju svoju prošlost i tradiciju...


Ostale novosti iz rubrike »