Napušteni grad koji je „držao na oku” pola SAD
Gudim je jedan od tajnih sovjetskih gradova koji su napušteni nakon raspada Sovjetskog Saveza. Nekada je služio za skladištenje nuklearnog oružja, a danas je samo sablasna tačka na mapi. Povremeno ga posećuju ljubitelji istorije i radoznali putnici.
Grad Gudim je bio tajna sovjetska vojna baza. Poznat je i pod nazivima Anadir-1 ili Magadan-11. Nalazi se na Čukotskom poluostrvu na ruskom Dalekom istoku. Danas su u njemu ostale samo napuštene zgrade.
U ovom gradu su godinama bile stacionirane rakete RSD-10 „Pionir“, spremne za upotrebu u svakom trenutku. Ove balističke rakete srednjeg dometa imale su nuklearne bojeve glave i mogle su stići do Aljaske, Vašingtona, Kalifornije i nekih delova Južne Dakote. Međutim, njihova glavna meta je bio Kitsap – vojno-pomorska baza u blizini Sijetla, treća po veličini u Americi.
Rakete nisu držane u lansirnim kontejnerima, već u samohodnim transporterima MAZ-547. Štitio ih je tenkovski bataljon, a takođe jedinice ABH-odbrane i vazduhoplovni puk smešten na obližnjem aerodromu.
Prema legendi, grad je osnovan nakon što je sovjetski predsednik Nikita Hruščov pretio Americi poznatim rečima: „Mi imamo rakete čak i na Čukotki!” Vojska je 1958. godine osnovala bazu koja je sve do zatvaranja 1961. godine nosila oznaku „opasna zona”.
Zvanični naziv grada bio je Anadir-1, ali su ga ljudi nazivali Gudim – tako se prezivao pukovnik zadužen za izgradnju ovog mesta. Kada je gradnja završena pukovnik je iz nepoznatih razloga izvršio samoubistvo.
Vojnici koji su sa porodicama živeli u nepovoljnim uslovima Kamčatke dobijali su dobru platu, a tržni centri u Gudimu su bili dobro opremljeni robom čak i u vreme krize.
Objekti raspoređeni po čitavom okrugu štitili su tajni grad od diverzanata i eventualnog neprijateljskog iskrcavanja.
Baza je zatvorena 1987. godine. Tada je donet Sporazum o likvidaciji raketa srednjeg i malog dometa, koji je podrazumevao uništenje nuklearnog oružja.
Vojska je potpuno napustila grad 2002. godine. Preostali stanovnici su preseljeni u gradove Saratov i Engels u zapadnoj Rusiji.
Do ovog grada se ne može stići javnim prevozom, već samo automobilom ili taksijem (za sto dolara) od naselja Ugoljnije Kopi blizu aerodroma „Anadir”. U svakom slučaju, po neravnom terenu mogu proći samo džipovi.
Boris Jegorov,
Russia beyond
- Izvor
- foto: zhzhitel.livejournal.com / Russia beyond/ vostok.rs
- Povezane teme
- Rusija
- SAD
- zanimljivosti
- nuklearno
- istorija
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Ministar spoljnih poslova Dmitro Kuleba objasnio je da ukrajinski konzolati više neće služiti borbenim muškarcima koji borave u inostranstvu
Estonski ministar unutrašnjih poslova Lauri Laanemets je ranije takođe predložio da se Ruska pravoslavna crkva označi kao teroristička organizacija
Ostale novosti iz rubrike »
- Prodacu stan kad odem u penziju i preko Solis-a potraziti plac na Fruskoj Gori da napravim sebi nest
- Ako je auto previše star popravke će koštati puno. Bolje ga je prodati i uzeti novi polovni. Loše je
- Gdje idemo sada? Biblija kaže: "U propisano vrijeme [kralj sjevera = Rusija] će se vratiti" (Danij
- Bravo! Vranje je divan grad, Vranje ima dusu... Bravo, Sladjo!
- Pozdrav za umetnicu. Slike su divne i krase moj dom u Beogradu.