BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Otac Igor Balaban u Herceg Novom: Ne damo svetinje jer ne možemo da damo srce iz grudi

Otac Igor Balaban u Herceg Novom: Ne damo svetinje jer ne možemo da damo srce iz grudi
21.02.2020. god.


U Herceg Novom je sinoć poslije molebna koji su Crkvi Vaznesenja Gospodnjeg na Toploj služili otac Igor Balaban, paroh cetinjski, đakon Dušan Bigović, profesor Cetinjske bogoslovije, đakon Uroš Stojanović iz Crkve Pokrova presvete Bogorodice u Beogradu, uslijedila litija ka Crkvi Svetog Arhangela Mihaila na Belavisti.


Samo Božije čudo moglo je da okupi ovoliki narod za svoje svetinje. U narodu živi Svetosavski duh i premda su Turci spalili mošti Svetog Save, nisu mogli da unište dušu naroda, istakao je u besjedi đakon Uroš Stojanović.

– Hristos je taj koji nas okuplja. Nijedan čovjek ne može da okupi ovoliki broj ljudi, nijedan povod, ali kao što narod kaže „bez nevolje nema bogomolje“. Gdje god da je, naš narod se okuplja i pruža podršku, a političari koji žele da unesu razdor, podjele u narodu, neka im je Bogom prosto. Jedan smo narod bili i uvijek ćemo biti! Istrajaćemo ako se budemo uzdali u Boga, ne u ljude. Pobjedićemo molitvom u duši i srcu i Bog će uvijek priteći u pomoć i pokazati put, besjedio je đakon Stojanović.

Otac Igor Balaban, u besjedi pred Crkvom Svetog Arhangela Mihaila, objasnio je da narod treba da ostane vjeran Bogu i svojim svetinjama.

– Svetinje se ne daju nikome. Svetinje su onoga koji je jedini svet, Gospod Bog naš. Kažu ovih dana država je naša svetinja. Država je tu da se poštuje i mi to radimo, svi poštujemo sve što ima ova država, ali ona nije svetinja. Koliko je država prešlo preko crkve na Toploj i ove na Belavisti? Zamislite da je svaka koja je prešla i gazila svojom nogom ovuda, tražila da to postane njeno!? Ne bi bilo ničega, ni ove, ni crkve na Toploj, ni drugih. Brojne su države bile okupatorske, neprijateljske ali nijedna nije tražila naše crkve. Sad, kada imamo našu državu, u kojoj smo valjda svi svak na svome, za koju su naši djedovi prolivali krv, da dočekamo da nam oduzima crkve!? Ne damo svetinje, istakao je otac Balaban.

On je objasnio da nijedna nacija, država, ideologija na svijetu nije vrijedna svetinje, a potom podsjetio na nedavnu izjavu jednog oficira koji je kazao da vojnici ne treba da idu na litije i da je to zabranjeno jer se na litijama govori protiv države.

– Protiv koje države? Sve što radimo, radimo za državu, zato smo izašli jer volimo ovu državu. Nismo valjda, kako reče neko, ludaci pa da zaista ne volimo državu u kojoj živimo i u kojoj žive naša djeca. Kakva bismo vrsta bolesnika bili da želimo zlo ovoj zemlji po kojoj hodimo mi i naša djeca. Nikakvo zlo ne želimo, već samo dobro i državi i svakom građaninu. Zaboravljaju oni šta je crkva, a možda nikada nisu ni znali. Nije sramota ne znati, ali treba pitati. Možda taj oficir slavi Svetog Dimitrija ili Svetog Đorđa na primjer, a Sveti Dimitrije i Sveti Đorđe su bili vojnici, časni i branili su tadašnju državu do trenutka kada im je neko rekao „Biraj – Hrista ili službu, Hrista ili državu. Šta je za tebe svetinja?“ Njihov odgovor je bio „Svaka čast državi i vlasti, ali poklonjenje i srce moje i duša pripada samo jednome!“ Ne može Crkva da služi nijednoj državi, ni ovoj kojoj je sjedište u Podgorici, ni onoj sa sjedištem u Beogradu, ni onoj sa sjedištem u Moskvi, Vašingtonu bilo gdje u svijetu. Nije Crkva tu, ne tražite to od Crkve! Onoga trena kada se Crkva pokloni državi i vlasti, ne da je ne poštuje, nego da joj se pokloni kao svetinji, tog časa crkva prestaje da bude crkva, ne samo pred državom nego pred bilo kojom ideologijom. Crkva nas izdiže i vodi do jedine otadžbine, a to je nebeski Jerusalim, poručio je otac Balaban.

On je istakao da su preci svoja imanja i imetak zavještavali Crkvi, kao „parčetu neba na zemlji“, jer nisu htjeli da onome što je prolazno.

– Vjera u našim grudima i srcima je neprolazna. Ne damo svetinje jer ne možemo da damo srce iz grudi. Mogu da te volim ili ne volim tim srcem, ali nije bratski, nije fer, da mi tražiš da ti dam srce, ubićeš me, poručio je otac Balaban.

Iza zakona o slobodi vjeroispovjesti, kazao je otac Balaban, krije se želja da na grub, nezakonit način promjene ustrojstvo Srpske pravoslavne crkve.

– Predsjednik je to vrlo jasno rekao da je njegov cilj da bude takva i takva crkva u Crnoj Gori, a mi ga pitamo je li to njegov posao? Prije 800 godina došao je jedan mladić čiji je otac rođen na Ribnici, pošao na Svetu Goru i ostavio nama ovdje ovu crkvu i ne treba nam niko da nam pravi novu. Kaže neće niko istjerivati sveštensvo iz crkve, a prema tom zakonu vladin službenik može da kaže ko će, kako i kad tom imovinom da raspolaže. Nemamo razloga da vjerujemo će biti dobronamjerni. Nije ovo stvar povjerenja već zakona, a ovaj  zakon, očigledno je ne odgovara svima, već manjini, kazao je otac Balaban.

Narod ne pravi revoluciju, već mirno šeta i drži se svake molitve iz molebana da ih Gospod udostoji da budu njegov narod, kazao je otac Balaban i uputio zahtjev nadležnima da urade ono što je u njihovoj moći.

–Ima mnogo načina kako to može da se promjeni. Kao vjernici ne možemo to da prihvatimo, kao građani ne možemo da prihvatimo da se nešto neustavno, nezakonito, diskriminatorski, radi na štetu svih nas, zaključio je otac Balaban.

Pjesnikinja Branka Denda kazala je da je bila skeptična po pitanju reakcije naroda na onaj i onakav bezakoni akt, da neće biti reakcije.

– Demantuje me narod u litijama od 27. decembra do danas i ubuduće će, nemamo kud nazad, nije prijetnja nego obećanje. Ne možemo materijalni interes pretpostaviti vječnosti, mada nije on zanemarljiv, ali nije suština. Ako je u tome suština, šta biva kada opšta nemoć nastupi. Bog podiže, ako ima koga! Oni su sami sebe isključili iz ove spasonosne zajednice, daće Bog da se ipak dozovu i uzrastu u mjeru duhovnog rasta Petrovićevske Crne Gore. To je ta duhovna vertikala o kojoj pokazuju da ne znaju ništa, istakla je Denda koja je recitovala pjesme „Suza“, koja je posvećena rektoru Cetinjske bogoslovije, ocu Gojku, i „Izgubljeni“, sa nadom, kako je kazala, da će sledeća koju napiše biti radosnica kada zakon povuku.

„Svaka molitva je velika pred Gospodom i stub je od zemlje do nebesa, a na takvim temeljima i stubovima stoji naša majka crkva i pravoslavlje“, kazao je Luka Cicmil, koji je potom nastupio u umjetničkom programu. Uz njega recitovala su djeca sa vjeronauke Teodora i Tijana, kao i gosti iz Beograda Jovan i Marija Pleša i solista Svetlana Bubanja.

Najavljene su litije za nedelju, 23. februar. Centralna litija krenuće iz crkve Vaznesenja Gospodnjeg nakon molebana u 17 sati. Litija iz Ratiševine krenuće u 15 sati, sa Žlijeba u 14:45, sa Kamenog u 16 sati, sa Poda u 17:30. Litija iz Zelenike, koja će okupiti i mještane sa rivijere, kreće u 17 časova kraj luke. Sve litije sabraće se potom pred manastirom Savina gdje će besjediti Darko Đogo, profesor bogoslovije u Foči.



  • Izvor
  • Tanjug
  • foto: radiohercegnovi.net/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE


Svet se sada suočava sa najkritičnijim trenutkom od kraja Drugog svetskog rata, izjavio je poljski premijer


Intenzitet insistiranja na nevinosti Ukrajine je neobičan, izjavio je ruski ministar spoljnih poslova

„Suparnički odnos“ Vašingtona sa Rusijom sprečio je potpuno obelodanjivanje onoga što je znao, rekli su izvori listu


Ali uprkos neviđenim vojnim merama koje su kolektivno preduzele zapadne zemlje, ništa im nije pošlo za rukom! Jer tvrda vera srbskog naroda, njegova nepokolebljiva vernost Hristu i Crkvi, kao...


Ostale novosti iz rubrike »