BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Bratstvo po atomu od nauke do nuklearke

Bratstvo po atomu od nauke do nuklearke
29.10.2019. god.

 


U saradnji s Ruskom Federacijom, u Srbiji će biti izgrađen centar za nuklearnu nauku, tehnologije i inovacije. Naša naučna zajednica će dobiti transfer znanja i iskustava ruskih eksperata u primeni nuklearne energije u mirnodopske svrhe. Stručnjaci će stasavati u vrhunskom istraživačkom inkubatoru, a korist će imati čitava zajednica.
 
Da i dobra vest može da ima loš odjek pokazalo se odmah nakon što su tokom posete premijera Dmitrija Medvedeva sporazum (kako je navedeno i na sajtu) potpisali ministar za inovacije i tehnološki razvoj Nenad Popović i Aleksej Lihačov, generalni direktor Ruske državne korporacije za atomsku energiju (Rosatom).
 
„Rusi dolaze da nam uvale nuklearke” – zaključak je koji se poput lančane reakcije minule nedelje pronosio društvenim mrežama, a komentari su često ilustrovani sekvencama iz TV serije „Černobilj”. Kao krunski dokaz citira se i izjava visokog ruskog zvaničnika Sergeja Prihotka da je Rusija spremna da bude partner Srbije u izgradnji nuklearke, ukoliko se u perspektivi za to odlučimo.
 
Na mestu gde se o ovome znaju svi detalji – u kabinetu Nenada Popovića – „Politici” je rečeno da se ministar u narednom periodu neće oglašavati o sporazumu s Rosatomom. Umesto odgovora na pitanja koja su u žiži interesovanja javnosti, ponuđeno nam je da dođemo na neformalne konsultacije. Uz sugestiju da bi bilo najbolje da se pisanje o ovoj temi „na neko vreme” odloži.
 
Srbiju od pokretanja atomskog energetskog programa štiti „sarkofag” u vidu Zakona o zabrani izgradnje nuklearnih elektrana. Moratorijum na takve objekte donet je još 1989, upravo pod utiskom strašnih posledica havarije koja se 1986. dogodila u atomskoj centrali u Černobilju. Uprkos tome, na pitanje šta će rusko-srbsko „bratstvo po atomu” doneti u bližoj i daljoj budućnosti, dr Ljubiša Ignjatović, profesor Fakulteta za fizičku hemiju Beogradskog univerziteta, za Politiku list kaže:
 
– Nemam nikakvu nedoumicu: ići će se prema izgradnji nuklearne elektrane – tvrdi profesor Ignjatović, koji je i šef Katedre za radio hemiju, nuklearnu hemiju i zaštitu životne sredine.
 
Naravno, kako ističe, dužina tog puta ne meri se godinama, već decenijama. Sve i kada bi sutra bio zaboden prvi ašov na gradilištu nuklearne centrale, prvi kilovati bi potekli tek za petnaestak godina.
 
Nuklearne tehnologije imaju daleko širi spektar primene od proizvodnje struje i to je ono što se primarno očekuje od budućeg centra, koji će imati istraživački reaktor i za koji ruska strana obećava da će biti najmoderniji te vrste u Evropi. Posebno raduje najava da će u fokusu biti nuklearna medicina, kroz proizvodnju radifarmaceutika (koje sada uvozimo) i usavršavanje metoda u dijagnostici i tretmanu kancerogenih oboljenja. A koristi će imati i industrija, poljoprivreda i oblast zaštite životne sredine.
 
Profesor Ignjatović smatra da naša naučna i akademska zajednica ima potencijal da se u sve te istraživačke i proizvodne projekte uključi i da se dodatno osnaži uz ruske eksperte. Takođe, centar bi mogao da bude snažno gravitaciono polje za privlačenje naših stručnjaka rasutih po svetu.
 
– Ako se kao država odlučimo za put nuklearne energetike, centar će bez sumnje biti od pomoći da se nadoknadi izgubljeno tokom tridesetogodišnje apstinencije u toj oblasti. Smatram da je Zakon o zabrani izgradnje nuklearnih elektrana donet ishitreno i da je to bila greška. Uveren sam da vlada, sadašnja ili neka naredna, ne bi imala negativne posledice ako bi uz argumentovano i naučno utemeljeno obrazloženje ukinula postojeću zabranu, odnosno krenula u izgradnju nuklearne elektrane – kaže sagovornik Politike.
 
Od stvaranja kadrovske baze i obezbeđivanja zamašnih sredstava za jedan takav poduhvat, mnogo složeniji zadatak – i politički rizičniji – biće sučeljavanje s javnim mnjenjem koje je podozrivo prema svemu što ima prefiks „nuklearno”.
 
Na to je ukazao i prvi čovek Rosatoma Aleksej Lihačov u susretu s ministrom Popovićem u aprilu ove godine, na međunarodnom sajmu „Atomekspo” u Sočiju. Bez podrške javnosti, rekao je, nije moguće govoriti o implementaciji visokotehnoloških nuklearnih projekata. Upravo zato, jednim od dva memoranduma koji su u Sočiju potpisali Popović i Lihačov, predviđeno je povećanje ukupnog nivoa informisanosti građana o nuklearnim tehnologijama i njihovoj primeni.

Komandna soba u nuklearnoj elektrani blizu Ostroveca u Belorusiji, koju je izgradila ruska državna korporacija Rosatom
 
– Sistematično i razumljivo treba objasniti zašto bi izgradnja nuklearne elektrane za Srbiju bila korisna, a po mom mišljenju i neophodna. Lignit, ugalj koji koristimo u termoelektranama, nije kvalitetan, pepelom koji nastaje njegovim sagorevanjem zagađujemo našu životnu sredinu, a preko vazduha i životnu sredinu okolnih zemalja. I vodni resursi su nam ograničeni, ne bi ih trebalo zloupotrebljavati, kao u slučaju mini-hidroelektrana, od kojih je ekološka šteta mnogo veća od energetske koristi. S druge strane, nuklearna energija, baš kao i solarna i energija vetra, najčistija je sa stanovišta emisije ugljen-dioksida i ostalih gasova koji utiču na atmosferu i klimatske promene – zaključuje profesor Ljubiša Ignjatović.
 
Ljudi od struke i nauke s kojima smo razgovarali o ovoj temi, jednodušno pozdravljaju formiranje centra kao prečice kojom ćemo sustići zahuktali tehnološki napredak razvijenog sveta. O nuklearnim elektranama kažu da je u ovom kontekstu prerano govoriti, iako ne spore da ta energetska opcija ima brojne dobre strane. Rizik od akcidenata ne smatraju bitnim „faktorom odvraćanja”, jer su bezbednosni sistemi i procesure od Černobilja naovamo dramatično unapređeni. Svi se slažu da je reč o krupnom strateškom pitanju, o kome država mora da zauzme jasan i dugoročan stav.
 
A taj stav, sa svim svojim protivrečnostima, izražen je u Strategiji razvoja energetike Republike Srbije do 2025. s projekcijama do 2030. godine:
 
„Trenutno ne postoji regulatorni i administrativni okvir za izgradnju i rad nuklearnih elektrana. Ne postoji ni naučni, ni stručni kadar koji bi pratio izgradnju i rad ovih postrojenja, a prekinuto je i školovanje kadrova za potrebe nuklearne energetike. Slična situacija je u administrativno-regulatornom i naučno-stručnom smislu i s tretmanom visoko radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva. Takođe, treba imati u vidu da je reč o energiji na bazi uvoznih goriva. Ipak, izgradnju nuklearnih elektrana kao mogućnost ne treba potpuno isključiti, s obzirom na ekološka ograničenja za postojeću proizvodnju i buduće potrebe. Procena je da bi 10–15 godina od trenutka ukidanja Zakona o zabrani izgradnje nuklearnih elektrana bio minimalan neophodni period za prevazilaženje svih pobrojanih problema i nedostataka, do početka eventualnog rada takvog postrojenja u Republici Srbiji”, navodi se u dokumentu koji je Narodna skupština usvojila 4. decembra 2015.
 
Bilo je to dve i po godine pre prvog pomena da će Rosatomova „nuklearna Crvena armija” na tlu Srbije sadejstvovati s ovdašnjom naukom i privredom. A ulazak tako tehnološki i finansijski moćne formacije može radikalno da promeni odnos odnos snaga na terenu. Pa čak i pravila igre.
 
Rosatomski div
Ruska državna korporacije za atomsku energiju – Rosatom – svetski je lider u razvoju inovacija i novih tehnologija na području primene atomske energije u energetici, medicini, poljoprivredi i industriji. U svom sastavu ima oko 400 kompanija, laboratorija, vojnoindustrijskih i nuklearnih postrojenja, a poseduje i flotu nuklearnih ledolomaca. Posluje na pet kontinenata, u više od 50 zemalja. Zapošljava 250.000 ljudi u 330 preduzeća i 37 nuklearnih postrojenja širom Rusije. Od 58 reaktora koji se trenutno podižu u svetu, u izgradnju čak njih 42 uključen je Rosatom.
 
Papirološka priprema

Rusko-srbska atomska renesansa prvi put je nagoveštena sredinom maja prošle godine. Tada je u Sočiju potpisan dokument o principima saradnje u oblasti inovacija i tehnološkog razvoja u primeni nuklearne energije u mirnodopske svrhe, kojim je predviđena ruska podrška stvaranju i razvoju nuklearne infrastrukture u Srbiji.
 
Tokom posete predsednika Vladimira Putina Beogradu, u januaru, dve vlade su potpisale sporazum o saradnji u oblasti upotrebe nuklearne energije u mirnodopske svrhe i, što je još važnije, zajedničku izjavu o strateškom partnerstvu Srbije i Rusije u izgradnji centra za nuklearnu nauku, tehnologije i inovacije.
 
Ovaj sporazum je osnažen tri meseca kasnije s dva memoranduma: prvim se određuje pravac saradnje u pripremi i obuci kadrova, a drugi se odnosi na pitanja transparentnosti i informisanja javnosti o upotrebi nuklearnih tehnologija.
 
Sva ova dokumentaciona priprema krunisana je 19. oktobra u vreme posete premijera Medvedeva, potpisivanjem sporazuma o izgradnji centra za nuklearnu nauku, tehnologije i inovacije.

Darko Pejović, Politika


  • Izvor
  • Foto: © RIA Novosti / Grigoriй Sыsoev/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Toksikološki institut u Bonu je u uzorcima sa autopsije otkrio tragove leka droperidol, teškog neuroleptika koji može da izazove infarkt, a koji Miloševiću nikada nije bio propisan. Istragu o...


Serija režiranih ratova koju je nametnula zapadna oligarhija, a koja kulminira sada sukobom sa Rusijom, samo je očajnički i uzaludni pokušaj da se očuva kriminalna i nepravedna svetska dominacija...

Svađa oko američke granične krize postala je test da li država može da prkosi saveznoj vladi kako bi se zaštitila


Navršilo se tačno 81 godina od završetka velike napadne operacije Crvene armije koja je imala za cilj da probije opsadu Lenjingrada, čijem stanovništvu je usled teškog bombardovanja i permanentne...

Izborna kampanja koja je u svom finišu, manifestuje svoje uticaje na najneverovatnije načine.  


Na današnji dan , pre 24 godine, izvršeno je plansko izmeštanje jedinica Prištinskog korpusa sa Kosova i Metohije u skladu sa naređenjem Štaba Vrhovne komande str. pov. br. 01/6019-10...


Ostale novosti iz rubrike »