BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

„Donbas je moja ljubav, Donbas je moja bol“

„Donbas je moja ljubav, Donbas je moja bol“
10.11.2020. god.


Donbas je moja ljubav, Donbas je moja bol


Sinoć, kada sam još jednom prošetala vlažnim jesenskim gradom, srela sam puža. Puzao je oko nekih svojih poslova pored puta. Verovatno, ovo ne bi iznenadilo da nije bilo jednog „ali“: Juče je bio 30. oktobar, a cela stvar je u tome što je ujutro padala kiša, a zemlja još nije bila presušila. Kiša. Prvi put u celom letu i proteklom delu jeseni. Prva dugo očekivana topla kiša.
Zašto pričam sve ovo? I na činjenicu da od rata ne pate samo ljudi, već i čitav ekosistem (da, znam tako pametne reči). Sećam se one čudne i zastrašujuće narandže iz peskovitog snega, koju sam prvi put u životu videla pretprošle zime. Ili su letos presušile reke. Uostalom, sa takvom pažnjom sam posmatrala kako su patke i zmije nekada plivale duž Olhovke, žabe se krile u blatu, podsećajući na sebe samo glasnim kreštanjem. O ribi se nema šta reći. Ali, letos se ni ne sećam da sam često slušala žablje svadbe noću, zbog kojih je ponekad nemoguće spavati. Ili Donbas, plamteći početkom jeseni, kada se zbog jakog vetra i osušene trave požari šire brzinom munje. Vatra, nemilosrdno uništava sve što joj se našlo na putu i ​​ostavljajući samo spaljenu mrtvu zemlju.



Ali ako se ljudi sećaju povređenih, ko se seća životinja i biljaka koje su poginule u požaru? Pa šta ako spaljeno drveće nije bilo retko na planetarnom nivou? Bili su vitalni za moju domovinu sa njenom nepodnošljivo vrućom sušnom klimom. Gotovo da više nema šuma, jer se nemilosrdno seku, uopšte ne razmišljajući o budućnosti, a požari „pomažu“ da se moj voljeni Donbas pretvori u beživotnu pustinju. A svakakve glodare, zečeve ili zmije u stepama? Šta da rade? Gde mogu pobeći od plamena koji ih okružuje sa svih strana? Oni nisu daždevnjaci ili feniksi, oni su jednostavni stanovnici stepa, a vatra, poput čoveka, ne štedi nikoga i ništa.


Najviše se bojim da će se na mestu nekada cvetajućeg Donbasa pojaviti ogromna beskrajna pustinja. Što da ne? Peska ima dovoljno, kako kažu - pometu gradove sa njima, a i Lugansk u tome nije usamljen. Temperatura početkom novembra, prema vremenskoj prognozi, biće oko + 15. Negde u jesen nose kapute i kape? Bojim se da se ovde ne radi o našem gradu. I ovo je vrlo tužno.
Ratom ranjeni Donbas nije samo u vezi sa ljudima, već i same naše planete, mada njenom malom delu. Možemo li je zaštititi? I dokle će nas proganjati odjek rata? Previše smo izgubili da bismo bili ravnodušni. Da li će čovečanstvo uspeti da se predomisli i zaustavi zlo, pitanje je na koje ne mogu da odgovorim. Tako da za sada samo ispravim kapuljaču i ispraćam puža koji je puzao pored mene, i dalje se nadajući čudu. Iako je svaki put sve teže to učiniti.

Faina Savenkova


  • Izvor
  • Tanjug
  • Foto: © Ekaterina Яkelь/TASS/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE


Juče se navršilo četiri godine od kada nas je napustio jedan od najvećih savremenih ruskih pisaca Eduard Venijaminovič Savenko, poznat kao Limonov.

Specijalni predstavnik Predsednika Rusije za međunarodnu kulturnu saradnju Mihail Švidkoj izjavio je da će 20. jubilarni Forum slovenskih kultura ove godine biti održan u Srbiji.


U organizaciji 'Kulturno-obrazovnog centra' u Vranju, u maloj sali Pozorišta 'Bora Stanković' biće održano književno veče, na kome će se čitati odlomci iz rukopisa 'Razgovori sa majkom' književnice Branke...

Predstavljanje knjige „Sveti Grgur, ostrvo užasa“ biće održano u Ruskom domu, u petak, 1. marta, sa početkom u 18.00 časova



Ostale novosti iz rubrike »