BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Tri autohtona naroda Rusije koji preziru civilizaciju i žive po običajima svojih predaka

Tri autohtona naroda Rusije koji preziru civilizaciju i žive po običajima svojih predaka
07.03.2020. god.


Ti ljudi prave odeću i šatore od životinjskog krzna, jedu ono što ulove i neometano prelaze međunarodne granice.

Nenci

Oni gaje irvase i zbijaju šale sa svojim bogovima. Nenci su jedan od najmalobrojnijih naroda Rusije. Prema popisu iz 2010. godine, u Rusiji živi svega 44.640 predstavnika ove narodnosti.

Nenci

Nenci žive u tundri i lutaju ogromnim prostranstvima na obali Severnog ledenog okeana, od Kolskog poluostrva do Tajmira. Kao i njihovi preci, nose odeću od životinjskog krzna i vode nomadski život. Sa jednog mesta na drugo putuju u zapregama irvasa, a gde se zaustave, tu naprave boravište i podignu šatore koje takođe prave od krzna.

U centru čuma (tako oni zovu svoje šatore) stoji peć „buržujka“. Loženjem se bave isključivo žene. Devojčice se od malih nogu uče da lože vatru.

„Ženski deo čuma je odmah kod ulaza. Žene fascinantno barataju vatrom. Čak i male devojčice vrlo vešto prstima raspoređuju ugljevlje i raspaljuju ga. Koriste različito gorivo, od crne mahovine do patuljaste breze“, 
priča etnograf Andrej Golovnjov, autor dokumentarnog filma o životu Nenaca.

Privremeno stanište.

Muškarci se uglavnom odmaraju, i to samo na svojoj polovini šatora, gde po verovanju Nenaca obitavaju duhovi. Podela na muško i žensko u staništima Nenaca je beskompromisna. Ako žena slučajno prekorači muški predmet, obavezno se mora izvršiti obred očišćenja dimom. U čašicu sa ugljevljem se stave parčići dabrove kože pa se taj predmet nadnosi nad sud koji se dimi. Samo tako žena u neneckoj porodici može da izgladi svoju veliku nesmotrenost.

Tajmirski Nenci u privremenim staništima, donji tok Jeniseja.

Nenci gaje demokratske odnose sa svojim božanstvima. Za njih su „čovek i bog likovi jednog istog dijaloga. Nenci dopuštaju sebi čak i zbijanje šala sa bogovima“, kaže Golovnjov.

Ovom narodu nisu strane ni blagodeti civilizacije. Mnogi u svojim tradicionalnim staništima imaju mobilne telefone, pa čak i motorne sanke, ali su Nenci ipak do današnjeg dana sačuvali običaje i način života svojih predaka. Njihova tradicionalna zanimanja su i dalje uzgajanje irvasa i ribolov.

Eskimi 

Čukotsko-eskimski ansambl „Ergiron“.

U svetu ima oko 150.000 Eskima. Na teritoriji Rusije živi samo 1.738 predstavnika ove narodnosti. Obitavaju na obali Čukotke, love možreve i posećaju rođake u SAD.

Predstavnici koji žive na teritoriji Rusije zovu se sibirski ili azijski Eskimi. Oni su u bliskom srodstvu sa Eskimima koji žive u SAD.

„Ostrvo Sent Lorens (Aljaska, SAD) nalazi se 60 kilometara od Čukotskog poluostrva. Oni [američki i ruski Eskimi] su rođaci. Pre početka Hladnog rata, tj. do 1948. godine, imali su veoma tesne kontakte. U starim eskimskim staništima arheolozi danas pronalaze flaše od američkog viskija. Ako su Eskimi pre uspostavljanja sovjetske vlasti tokom 1920-ih i 1930-ih znali neki evropski jezik, taj jezik nije bio ruski nego engleski“, kaže etnolog Dmitrij Oparin, predavač na Moskovskom državnom univerzitetu.

Tradicionalne igre na festivalu lova, Novo Čapljino, Čukotski kraj, Magadanska oblast, Rusija.

Eskimi koji žive na Čukotki dugo su bili izolovani i ograđeni od uticaja ruskog stanovništva. „Ruski uticaj na Čukotki je postao primetan tek sa dolaskom sovjetske vlasti tokom 1930-ih. Pre revolucije je [tamo] bio [primetan] američki uticaj. Odrasli Eskimi su govorili engleski i radili na američkim brodovima kitolovcima. Mnogi su često provodili vreme u gradovima zapadne obale SAD i koristili su zapadne proizvode: alkohol, žvake, oružje, odeću i nakit“, priča Oparin.

Lov na krupne morske životinje je glavno tradicionalno zanimanje ovoga naroda. Eskim love u grupama od 3 do 12 lovaca.

„Oni se i dalje bave lovom. U selima postoje ekipe lovaca koje love morževe, kitove, obične foke, bradate foke i raže kamenice. To su odlični i vešti lovci. Ta veština se prenosi sa kolena na koleno“, kaže Oparin.

Eskimi se vraćaju sa lova na morževe.

Mnogi misle da Eskimi žive u igluima, ali savremeni Eskimi u Rusiji žive uglavnom u naseljima sa običnim drvenim kućicama. Pa ipak, i dalje veruju u duhove predaka i praktikuju šamanizam.

Zanimljiva je činjenica da autohtonim žiteljima Čukotke 
ne treba američka viza ako hoće da posete Aljasku. Specijalni sporazum između SAD i Rusije predviđa bezvizni režim za autohtone narode koji žive sa obe strane granice.

Nanajci 

Duž reke Amur i njenih pritoka u Habarovskom kraju Rusije žive Nanajci, malobrojna autohtona narodnost.

Prema 
legendi Nanajci vode poreklo od tigra iz tajge i ćerke prvog para ljudi na zemlji. Postoji verzija po kojoj su Nanajci došli u Rusiju iz Kine, ali eksperti kažu da etnogeneza ovog naroda nije tako jednostavna.

Goldska (nanajska) porodica u narodnoj nošnji. Basen reke Amur, Rusija.

Nanajci se poklanjaju božanstvu sunca i mole mu se do svitanja. Ovaj narod veruje i u duhove predaka.

Muškarci
 se bave lovom i ribolovom, a žene rukodeljem, tj. obradom riblje kože i vezom.

Nanajci žive u tesnoj vezi sa prirodom. Njihova vera u duhove je veoma jaka.

„Pre nego što odseče drvo, domaćin ... priđe drvetu, dugo stoji ispred njega i u mislima se obraća duhu tog drveta: ’Ja ću ti naneti bol, ali ti ćeš živeti u drugoj ipostasi. Ja ću napraviti čamac da u njemu vozim porodicu. Molim te, oprosti mi, ali krajnje mi je to potrebno, dozvoli mi da te odsečem’. Zatim osluškuje i traži neki znak. Ako ptičica zapeva to je dobar znak. Znači da je drvo pristalo“, priča doktor istorije Jevdokija Gajer, predstavnica nanajskog naroda.

Selo blizu Amura, severno od Habarovska.

Nanajska devojčica se može veriti u ranom detinjstvu, sa šest, pa i sa manje od šest godina. „Ako neko dobije ćerku, a njegov komšija ili prijatelj dobije sina, onda se roditelji već dogovaraju da će deca kad porastu biti muž i žena“, priča Jevdokija.

Kad se približi dan svadbe nevesta oblači svileni ogrtač, napravljen od materijala 
iz susedne Kine, gde Nanajci imaju rođake koji su se tamo našli posle demarkacije rusko-kineske granice duž reke Amur.

Kao i autohtoni žitelji Čukotke, i mali narodi duž granice sa Kinom 
imaju pravo da bez vize dobiju dozvolu za prelazak granice na graničnom prelazu. Samo im je potreban poziv sa kineske strane.

Nikolaj Ševčenko, Russia beyond



  • Izvor
  • Tanjug
  • foto: © RIA Novosti / Karina Ivaško/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Sovjetska vlast nije znala kako da posle rata postupi sa kaznenom SS brigadom „Družina“ koja je prešla na njenu stranu. Taj problem se neočekivano rešio sam od sebe


„Gledao sam kako sa malih poljskih aerodroma, na kojima su bili dislocirani u Sremu, poleću osamljeni jugoslovenski lovci, hrabro nasrću na ogromne bombarderske formacije i u plamenu se survavaju...


Mnogobrojne obaveze, kao što je posao, briga o porodici, održavanje prijateljstava većini osoba oduzimaju mnogo vremena, pa oni često trebaju pomoć. Zato su tu sitnice, kao što su gedžeti...

Crvena armija je više od dve godine pokušavala da potisne neprijatelja dalje od grada. To je postalo moguće tek nakon pobede u Kurskoj bici i definitivne promene toka rata. ...


Generalni direktor kompanije Daniil Brenerman rekao je da se sada radi na civilnoj sertifikaciji ovog aviona


Ostale novosti iz rubrike »