BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

POUKE SVETIH OTACA: Protiv rimokatolicizma i ekumenizma

POUKE SVETIH OTACA: Protiv rimokatolicizma i ekumenizma
21.12.2013. god.

 Kod nas ni patrijarsi ni sabori nikada nisu mogli da uvedu nešto novo, jer je čuvar blagočešća kod nas uvek bilo samo telo crkve, tj. sam narod, koji svagda želi da svoju veru sačuva nepromenjenu i saglasnu veri svetih otaca.

                                                           (Iz ,,Okružne  Poslanice ” Istočnih Patrijaraha 1848.god.)
 
Vi, pak, Latini, koji ste izmijenili i iskvarili ne samo onako izloženo ispovijedanje Pravoslavne Vjere, no i mnoga njihova sveštena Crkvena Predanja, dostojni ste toga da vas nazivamo ne samo raskolnicima, nego baš i jersticima, kao narušitelje Apostolskih i Otačkih pravila i Predanja. Zakon blagočastivih careva i ustav Crkveni kažu: „Ako neko nešto najmanje izmijeni u Pravoslavnoj Vjeri, taj je jeretik i podliježe kaznama određenim za jeretike”.
                                                             (Sv. Maksim  Ispovednik)
 
 1. Otsekli smo Latine od nas ni zbog kakvog drugog razloga, no zašo što su ne samo šizmatici, nego su takođe i jeretici. Zbog toga je potpuno nepravilno ujediniti se sa njima”
                                                                 (Sv. Marko  Efeski)
 
2. Svedočanstva zapadnih učitelja ne priznajem, niti prihvatam. Pedpostavljam da su oni pokvareni, jer u stvarima pravoslavne vere ne može biti kompromisa.
                                                                 (Sv. Marko  Efeski)  
 
3. Treba da bude mira i ljubavi u Crkvi, no do razdeljenja je došlo zato što je latinska Crkva otstupila od Pravoslavne Crkve i Pravoslavne vere, izmislivši neke svoje dogmate, tuđe Apostolima i sv. Ocima. Eto to i jeste narušenje mira i ljubavi i jedinstva.
                                                                 (Sv. Marko Efeski) 
 
4. Ukoliko se udaljujem od njih, utoliko se sjedinjujem sa Istinom i sa Svetim Ocima, pravim bogoslovima Crkve; a koji sebe pribrajaju unijatima (papistima) takvi daleko stoje od Istine i od blaženih Učitelja Crkve.
                                                                   (Sv. Marko  Efeski)  
 
 …Papističko-protestantski ekumenizam sa svojom psevdocrkvom i svojim psevdohrišćanstvom nema izlaza iz svojih smrti i muka bez svesrdnog pokajanja pred Bogočovekom Gospodom Hristom i Njegovom Pravoslavnom Crkvom. …Bez pokajanja i stupanja u Istinitu Crkvu Hristovu neprirodno je i besmisleno govoriti o nekom ujedinjenju „crkava”, o dijalogu ljubavi i intercommunio..”
                                            (Pravoslavna  Crkva i Ekumenizam, Ava Justin)
 
 
Raskolnici mogu imati veru u Svetu Trijicu, imati Sveto pismo, i tajne, ali ne spasenje.
(Blaženi Avgustin)
 
 
U starom Rimu postojala dva staleža: viši, privilegovani – ,,patriciji”, i niži – ,,plebs”, ,,plebejci”. Ova podela bila je prenesena i u hristijanizovani Rim: duhovništvo – to su ti ,,patriciji”, viši privilegovani stalež, i obični verujući hrišćani – ,,plebs”, ,,plebejci”, niži stalež, bespravni, koji obavezno samo sluša, u svemu se bespogovorno povinuje, nikada i ni u čemu ne smejući da se iskaže.Treba li govoriti o tome koliko je takva latinska koncepcija protivna duhu istanskog Pravoslavlja?……Nikada u istoriji naše Parvoslavne hrišćanske Crkve obični verujući nisu bili bespravni i bezglasni ,,plebs”, nego su vrlo često podizali svoj glas protiv jeretika…
(Arhiepiskop Averkije  Džordanvilski, ,,Sveta Revnost” str.131)  
 
Mnogo je takvih podvižnika bilo u Zapadnoj crkvi od onoga doba kada je upala u papizam, u kome se čoveku bogohulno pripisuju božanska svojstva i u kome se čoveku odaje poklonjenje koje pripada i dolikuje Bogu Jedinome; ti su podvižnici u stanju raspaljenosti napisali mnoštvo knjiga u kojima su pomamno samoprelešćivanje predstavljali kao ljubav božansku, i u kojima je njihova rastrojena uobrazilja stvarala mnoštvo viđenja što su godila samoljublju i gordosti njihovoj. Sine Crkve od Istoka! ukloni se od čitanja takvih knjiga, ukloni se od idenja za poukama samoprelešćenih! Rukovodeći se Jevanđeljem i Svetim Ocima istinite Crkve, sa smirenjem ushodi ka duhovnoj visini ljubavi Božije posredstvom činjenja zapovesti Hristovih.
(Sv. Ignjatije Brjančaninov)  
 
Do sada mi smo imali veru koja ni u čemu nema nedostataka, i mi nemamo potrebu ni za saborom ni za aktom neke unije, da bi se naučili bilo čemu novijem, mi — koji smo sinovi n učenici Vaseljensknh Sabora, i na njima i posle njih proslavljenih Otaca naših. Sa tom verom mi se nadamo izaći pred Boga i dobiti otpuštenje grehova, a bez nje ja ne znam kakva će nas pravednost osloboditi od večnog mučenja. Onaj koji hoće i pokušava da mi odbacimo ovu veru i uvedemo drugu, noviju, makar on bio i anđeo s neba — neka bude anatema, i nek isčezne svaki spomen o njemu i pred Bogom i pred ljudima. Neka niko ne gospodari u našoj veri — ni car, ni episkop, ni lažni sabor, niti iko drugi, nego samo — jedini Bog Koji nam je i Sam i kroz Svoje Učenike predao tu veru.
(Sv. Marko Efeski – Poslan.  igumanu Vatopeda)
 
„Ljubim zapovijesti Tvoje većma nego zlato i drago kamenje. Toga radi zapovijesti Tvoje držim da su vjerne, na svaki put lažni mrzim” (Ps. 129, 127-128), kazuje Prorok. Ovakvo je vladanje neophodno za očuvanjs vernosti Bogu. Vernost je neizostavni uslov ljubavi. Bez toga uslova ljubav se raskida.
 (Sv. Ignjatije Brjančaninov)
 
Sledujući Ocima našim Istočnim i Zapadnim, smatramo za pravedno, da se staro predpostavi novom, jer primajući ni od čega prihvaćenog u starini ne treba odstupiti.
(Patrijarh  Jerusalimski Meletije) 
 
Nikada se nećemo odreći tebe, voljeno Pravoslavlje! Nikada te nećemo izdati, blagočešće otaca! Nikada te nećemo ostaviti, majko pobožnosti! U tebi smo rođeni, u tebi živimo i u tebi ćemo umreti. A ako vremena to budu tražila i hiljade puta umrećemo za tebe.”
(Josif Vrijenije) 
 
Nalažem svom narodu Božjem na Kipru, koji ste istinska deca Katoličanske Crkve, da bežite glavom bez obzira od sveštenika koji su pali u latinsku obmanu i da ne zalazite u njihove crkve, niti da blagoslov iz njihovih ruku slučajno primate.Jer, bolje je da se sami u kućama Bogu molite, nego li da sa latinomislećima zajedno u crkve idete, da ne biste zajedno sa njima nasledili pakao.
(Sveti German Novi, Patrijarh Carigradski (Josif Vrijenije))
 
 
Odlično, odlično, prijatelju moj, druže Hristov, verni mužu, podvižniče pobožnosti, koji si pre spreman da umreš u mukama, nego da izdaš povereno ti blagočešće; u dan suda bićeš sa Mučenicima.
(Sveti Jovan Zlatousti – Pravoslavna  Crkva i Ekumenizam, Ava Justin Popović
 
Bog je dopustio apostasiju (otpadništvo). Nemojte pokušavati da je zaustavite svojom nemoćnom rukom, već bežite od nje, zaštitite se od nje. To je za vas dovoljno da učinite. Učite se da prepoznajete duh vremena, proučavajte ga, tako da ćete kad god je to moguće moći da izbegnete njegov uticaj…
 (Sveti Ignjatije  Brjančaninov)
 
 
Šta? Zar to znači da se sa Otpadništvom treba pomiriti i ,,priključiti se”? Naravno da ne! Evo šta nam je činiti: ,,Udalji se od njega i čuvaj – to ti je dovoljno. Upoznaj duh vremena i prouči ga, da bi, ako je moguće, izbegao njegov uticaj”. U naše vreme važno je upamtiti i u umu i srcu ovu dragocenu poruku velikog ruskog svetitelja!
 
Eto zašto je zločinstvo ćutati o Otpadništvu, obmanjivati i sebe i druge da je sve u redu i da se ne treba uznemiravati. Bez razloga. Ako i mi nemamo snage ,,da svojom nemoćnom rukom zaustavimo Otpadništvo”, dužnost hrišćanske ljubavi nam nalaže ne samo da se ,,udaljimo” i da se ,,čuvamo” nego i naše bližnje da zaštitimo, da ih upozorimo na ono što sami ne uviđaju. Ovde se uvek valja setiti reči jednog od najvećih stubova naše Crkve – Svetog Grigorija Bogoslova: ,,ćutanjem se izdaje Bog”. Ne smemo ćutati kada je u pitanju delo od najveće važnosti, kakvo je delo spasenja ljudskih duša!
(Arh. Averkije, Sveta  Revnost, str.23.)
 
 
Samo posebna Božja milost može da zaustavi ovu pogubnu moralnu epidemiju, da je odloži na neko vreme, jer je potrebno da se sve zbude što je prorečeno Pismima… Nema nikoga ko bi mogao da izvrši obnovu Hrišćanstva. Sasudi Svetog Duha su posvuda presahnuli, čak i u manastirima, tim riznicama pobožnosti i blagodati…
(Sveti Ignjatije  Brjančaninov)
 
 
Sveti Ignjatije  Brjančaninov
 
So je izgubila svoj ukus. Kod crkvenih pastira postoji samo slabo, nejasno i nedosledno razumevanje stvari, i to po slovu istine, što ubija duhovni život u hrišćanskom društvu i uništava Hrišćanstvo koje je u delanju, a ne u rečima. Strašno je kada vidimo kome je povereno spasenje. Ali, to je Bog dopustio…
(Sveti Ignjatije Brjančaninov) 
 
Milostivno Božje dugotrpljenje odlaže potpuni raspad zbog malog ostatka koji se spašava, dok oni koji su krenuli putem propasti ili su već propali dostižu vrhunac pokvarenosti. Oni koji se spašavaju moraju to da razumeju i da iskoriste vreme koje im je dato na spasenje… Neka bi milostivi Gospod zagatitio ostatak onih koji veruju u njega. Ali ovaj ostatak je malobrojan i svakim danom je manji.”
(Sveti Ignjatije  Brjančaninov, citat preuzet iz članka episkopa Averkija džordanvilskog.Članak objavljen u Orthododž Australia, januar-mart 1990.) 
 
 
Atanasije, onima koji vode usamljenički život i koji su utvrđeni u veri u Boga, najvoljenijoj braći, pozdrav u Gospodu!Blagodarim Gospodu, koji vam je dao da verujete u Njega, kako biste zajedno sa svetiteljima nasledili život večni. Pošto ima pojedinih koji sleduju Ariju i idu po manastirima, kao da tobož žele da vas posete, a u stvari, odvrativši se od nas (pravoslavnih) nameravaju da obmanu proste srcem; i pošto ima onih koji, iako se ne slažu sa Arijem, ipak snishode mu i opšte sa njegovim sledbenicima, prisiljen sam, na zahtev neke veoma iskrene braće, da vam odmah pišem, kako, vi koji čuvate verno i bez pritvornosti blagočestivu veru, koju vam je podarila Božanska blagodat, ne biste došli u priliku da postanete sablazan braći. Jer, ako neko vidi vas, vernu decu Hristovu, kako se družite i opštite sa takvim ljudima ili čak zajedno služite sa njima, sigurno će to (njihovu jeres) smatrati nevažnom stvari i pašće u blato nepobožnosti. Tako, da se to ne bi desilo, ljubljeni “moji, izbegavajte one koji sleduju nepobožnosti (arijanizmu) i štoviše, izbegavajte one koji, praveći se da se ne slažu sa Arijem, ipak zajedno saslužuju sa nepobožnima.
 
Zaista, posebno treba da izbegavamo društvo ljudi čijih se stavova gnušamo. Ako, onda, neko dođe vama, i kao što kaže blaženi Jovan, donese sa sobom ispravno verovanje, pozdravite ga i primite ga kao brata. Ali ako se neko pretvara da ispoveda pravu veru, ali ipak opšti sa onima koji su u zloverju, pozovite ga da se udalji od toga opštenja. Ako on obeća da će to učiniti, smatrajte ga za brata. Ali ako ustraje u duhu protivljenja, klonite ga se. Mogao bih još da produžim svoje pismo, navodeći dokaze za ovo učenje iz Božanskog Pisma. Ali pošto ste vi ljudi mudrosti, možete da razumete onoga koji vam piše, i kao ustrajni u samoodricanju u stanju ste da i druge poučite, te sam vam zato napisao kratko pismo kao voljeni prijatelj prijatelju, verujući da ćete, živeći takvim životom, ustrajati u čistoj i iskrenoj veri i da će oni ljudi, koji vas vide da s njima ne učestvujete u molitvi, iz toga izvući korist, u strahu da i oni ne ispadnu zloverni kao oni kojih se drže.
(Atanasije Veliki, poslanica)
 
 
Pitanje: ”Zarobljeni Latini, i drugi, dolaze u naše pravoslavne hramove i traže da budu prepušteni Božanskim svetinjama. Želimo da znamo, da li to može biti dopušteno?” Teodorov odgovor: „Ko nije sa Mnom, protiv Mene je, i ko ne sabira sa Mnom, rasipa” (Mt. 12:30). Kako je pre mnogo vremena usledilo odeljivanje zapadne crkve koja se i rimska zove, i veliko nagomilavanje njihovih prestupa, potpuno tuđih pravoslavnoj katoličanskoj Crkvi, to ju je udaljilo od zajeničarenja, opštenja sa četiri sveta patrijarha, kako u odnosu obreda i učenja, tako i ostalih pravoslavnih obreda, kao i u uzdizanju papskog zvanja; zbog toga Latini ne mogu biti osvećivani iz ruku sveštenika Božanskim i prečistim tajnama dok se ne odreknu najpre latinskih učenja i obreda, i saglasno učenju kanona ne pristupe pravoelavlju”.
(Teodor  Valsamon, patrijarh Antiohijski, u svom odgovoru svjatejšem Marku, Aleksandrijskom patrijarhu)
 
 
Uzalud se neki među pravoslavnima dive postojećoj propagandi rimske crkve i tobožnjoj samopožrtvovanosti i djelovanju njenih misionara i usrđu latinskih milosrdnih sestara i sa nepravom pripisuju latinskoj crkvi takvu važnost da, navodno, poslije njenog otpadnuća od Pravoslavne Crkve, ova posljednja više nije to, nego da ima potrebu da teži sjedinjenju sa crkvom rimskom. Nakon strogog ispitivanja, ovo mnenje se pokazuje lažnim, a energična latinska djelatnost ne samo da ne pobuđuje divljenje, nego, naprotiv, budi duboko (sa)žaljenje u srcima ljudi dobromislećih, koji poimaju Istinu. 
(Sv. Amvrosije Optinski) 
 
 
Rimska crkva, pak, odavno je zastranila u jeres i novotarije. Još je sveti Vasilije Veliki obličio u tome neke episkope rimske u svojoj poslanici Jevseviju Samosatskome:”…Oni istinu ne znaju i ne žele da znaju Sa onima koji im istinu propovijedaju, oni se spore, a same utvrđuje jeres!…”  
(Sv. Amvrosije Optinski) 
 
Ali, kako jedna greška koju greškom ne smatramo, obično povlači za sobom i drugu, tako i jedno zlo porađa drugo – pa se tako zbilo i sa rimskom crkvom. To što se na Zapadu javilo ovo neispravno mudrovanje da Duh Sveti proshodi i od Sina, samo je porodilo i drugi sličan zli nakot i uvelo malopomalo u nju i druge novotarije, koje velikim dijelom protivurječe u Jevanđeljima jasno izobraženim zapovijestima Spasitelja našega.
(Sv. Amvrosije Optinski) 
 
 
Ja sam s vama u sve dane do svršetka veka” (Mt. 28, 20). Sam Gospod svagda je u Svojoj Crkvi. Čemu onda namesnik – papa? I može li grešni čovek biti namesnik Gospodnji? – Ne može. Namesnika carevih ili Patrijarhovih u nekom gradu može biti i biva ih, a namesnik, zamenik Gospoda, Bespočetnog Cara i Glave Crkve, nikako se ne može biti. Zaista, katolici se varaju. Opomeni ih, Gospode, kako su ne lepi oni koji tako govore i ohološću optočeni, kao ogrlicom.” Od tog pogubnog, lažnog dogmata, po misli Svetog Jovana, proishodi sve zlo papizma:
 
„Najštetnija stvar u Hrišćanstvu, toj Bogom otkrivenoj, nebeskoj religiji je poglavarstvo čoveka u Crkvi, na primer pape, i njegova tobožnja nepogrešivost. Upravo se u njegovom dogmatu o nepogrešivosti i nalazi najveća pogrešnost, jer je papa čovek grešan, i strašno je ako misli za sebe da je nepogrešiv. Koliko je grešaka otrovnih, po čoveka dušegubnih, izmislila katolička, papska crkva – u dogmatima, u obredima, u kanonskim pravilima, u bogosluženju, u podlim, zlobnim odnosima katolika prema pravoslavnima, u hulama i klevetama na Pravoslavnu Crkvu, u porugama upućenim Pravoslavnoj Crkvi i pravoslavnim Hrišćanima! I svemu tome kriv je tobož nepogrešivi papa, njegovo i jezuitsko učenje, njin duh laži, dvoličnjaštva, i svih nedopustivih sredstava (za veću slavu Božju).
(Sv. Jovan Kronštadski)
 
KATOLICI SU IZMISLILI NOVU GLAVU, ponizivši Jedinu Istinitu Glavu Crkve – Hrista; luterani su otpali i bez glave ostali; anglikanci takođe; kod njih CRKVE NEMA; savez sa Glavom je prekinut, nema svesilne pomoći, a Velijar vojuje svom snagom, lukavstvom i sve drži u svojoj prelesti i propasti. Mnogo je onih koji propadaju u bezbožništvu i razvratu.
(Sv. Jovan Kronštadski) 
 
 
Uzrok svih laži rimokatoličke crkve je gordost i priznanje pape za stvarnu glavu Crkve, i to još nepogrešivu. Odatle sve ropstvo zapadne crkve. Ropstvo misli i vere, lišenost istinske slobode u veri i životu, jer je papa na sve stavio svoju tešku ruku: odatle – lažni dogmati, odatle – dvoličnost i lukavstvo u mišljenju, rečima i delovanju, odatle – razna lažna pravila i ustanove prilikom ispovedanja greha, odatle indulgencije; odatle – unakažavanje dogmata; odatle – fabrikovanja svetaca u zapadnoj crkvi, kao i nepostojećih moštiju, Bogom neproslavljenih; odatle – ustajanje na poznanje Božje (2. Kor. 10, 5) i sve vrste protivljenja Bogu pod vidom borbe za „veću slavu Božju.”
  • Izvor
  • Srbin


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

„Suparnički odnos“ Vašingtona sa Rusijom sprečio je potpuno obelodanjivanje onoga što je znao, rekli su izvori listu


Ali uprkos neviđenim vojnim merama koje su kolektivno preduzele zapadne zemlje, ništa im nije pošlo za rukom! Jer tvrda vera srbskog naroda, njegova nepokolebljiva vernost Hristu i Crkvi, kao...

Napadačima na Crocus Citi Hall iz Ukrajine su prebačene velike sume novca, saopštio je ruski istražni komitet.


Neki ruski poslanici pozvali su na ponovno uvođenje smrtne kazne


Neslanje delegacije u SAD bila je „poruka Hamasu“, izjavio je izraelski premijer


Ostale novosti iz rubrike »