BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Tvorac Sretenjskog ustava – od progona do zaborava

Tvorac Sretenjskog ustava – od progona do zaborava
18.02.2018. god.


Osim što je 15. fe­bru­ar Dan dr­žav­no­sti, ovo je i Dan ustav­no­sti jer je u Kra­gu­jev­cu, 1835. go­di­ne usvo­jen pr­vi naj­vi­ši prav­ni akt u isto­ri­ji Sr­bi­je – Sre­tenj­ski ustav. Nje­go­vog tvor­ca, Di­mi­tri­ja Da­vi­do­vi­ća, 183 go­di­ne na­kon što je Sr­bi­ji po­da­rio je­dan od naj­mo­der­ni­jih i naj­de­mo­krat­ski­jih usta­va to­ga do­ba, sa­mo se ret­ki se­ća­ju. Ni u ove pra­znič­ne da­ne ni­su na­ja­vlje­ne zva­nič­ne po­se­te nje­go­vom gro­bu u Sme­de­re­vu. Me­sto gde po­či­va ovaj zna­me­ni­ti Sr­bin ni­je u agen­di dr­žav­nih i lo­kal­nih zva­nič­ni­ka, iako se na pro­le­će ove go­di­ne na­vr­ša­va i 180 go­di­na od nje­go­ve smr­ti.

Oko pu­stog gro­ba na sta­rom gro­blju u „sr­cu” Sme­de­re­va, od­zva­nja ti­ši­na. „Di­mi­tri­je Da­vi­do­vić, sav Sr­bin”, epi­taf is­pi­san sta­rom srp­skom or­to­gra­fi­jom na nad­grob­noj plo­či, a ko­ji je sam osmi­slio, ostao je da­nas kao je­di­na opo­me­na da je ovaj čo­vek za­i­sta i bio sav Sr­bin.

Te­ko­vi­ne ko­je je osta­vio u ama­net svom na­ro­du, ne­iz­bri­siv su isto­rij­ski trag.

Osim što je na­pi­sao Ustav ko­jim se u Sr­bi­ji uki­da fe­u­da­li­zam, a vlast de­li na za­ko­no­dav­nu, sud­sku i iz­vr­šnu, Da­vi­do­vić je utvr­dio i bo­je dr­žav­ne za­sta­ve, osmi­slio grb di­na­sti­je Obre­no­vić... Bio je i otac srp­skog no­vi­nar­stva, pu­bli­ci­sta, iz­da­vač, di­plo­ma­ta, lič­ni kne­žev le­kar, se­kre­tar, sa­vet­nik.

Ro­đen je u Ze­mu­nu 1789. go­di­ne. Ško­lo­vao se u rod­nom gra­du, Pe­šti, Srem­skim Kar­lov­ci­ma, a sa 24 go­di­ne od­la­zi u Beč da stu­di­ra me­di­ci­nu. Ali, ži­vot u ta­da­šnjoj pre­sto­ni­ci Hab­zbur­ške mo­nar­hi­je, od­vo­di ga dru­gom po­zi­vu – no­vi­nar­stvu. Za­jed­no sa Di­mi­tri­jem Fru­ši­ćem, ko­ga je Da­vi­do­vić po­zna­vao još od ško­lo­va­nja u Pe­šti, osni­va „No­vi­ne serb­ske”, pr­ve no­vi­ne na ma­ter­njem je­zi­ku u Be­ču gde je u to vre­me ži­ve­lo mno­go ugled­nih Sr­ba. Do­zvo­lu im je dao lič­no pr­vi austrij­ski car Franc. Po­kre­nuo je Da­vi­do­vić i svo­ju štam­pa­ri­ju, 1. av­gu­sta 1813. ka­da ob­ja­vlju­ju pr­vih 200 pri­me­ra­ka. Vre­me­nom su po­če­li da pi­šu i ve­sti o zbi­va­nji­ma u Sr­bi­ji. Di­mi­tri­je je sa­ra­đi­vao sa ve­li­kim lju­di­ma po­put Vu­ka Ste­fa­no­vi­ća Ka­ra­dži­ća, Jer­ne­ja Ko­pi­ta­ra, Lu­ki­ja­na Mu­šic­kog i dru­gih. Na­kon de­se­tak go­di­na no­vi­ne su za­pa­le u fi­nan­sij­sku kri­zu, a Da­vi­do­vić u du­go­ve.

Po ga­še­nju li­sta pi­sao je Mi­lo­šu Obre­no­vi­ću mo­le­ći ga da u Sr­bi­ji na­sta­vi sa ra­dom. Ubr­zo po­sta­je pr­vi kne­žev se­kre­tar i po­ro­dič­ni le­kar. Da­vi­do­vić je po na­lo­gu kne­za ne­ko vre­me ra­dio na Usta­vu, ko­ji je upr­kos Mi­lo­še­vom od­la­ga­nju, ipak usvo­jen na Sre­te­nje 1835.

Na sna­zi je bio sa­mo dve ne­de­lje. Ipak, do­volj­no da do da­nas osta­ne naj­li­be­ral­ni­ji Ustav ko­ji je Sr­bi­ja ima­la. Upra­vo zbog slo­bo­da ko­je je ovaj naj­vi­ši do­ku­ment da­vao obič­nom čo­ve­ku, a pod pri­ti­skom ve­li­kih evrop­skih si­la, Mi­loš Obre­no­vić ga je uki­nuo, sva­liv­ši kri­vi­cu na usta­vo­tvor­ca. I to ni­je sve. Knez je Da­vi­do­vi­ća pre­ko no­ći pen­zi­o­ni­sao i pro­te­rao iz Be­o­gra­da. Di­mi­tri­je je oda­brao da ži­vot sa po­ro­di­com na­sta­vi u Sme­de­re­vu, ka­ko je iz­ja­vio, zbog le­po­te pre­de­la i zdrav­stve­nih raz­lo­ga. Osta­lo je za­be­le­že­no da je do­bio ku­ću u cen­tru gra­da, ima­nje u oko­li­ni i apa­na­žu od 300 zlat­nih gro­ša go­di­šnje. Pro­gon je, ipak, pot­pu­no skr­hao ovog slo­bo­do­um­nog čo­ve­ka, oči­to, pre­vi­še li­be­ral­nog za vre­me u kom je ži­veo. 

U Sme­de­re­vu ni­je na­šao svoj mir. Umr­li su mu su­pru­ga i de­ca, a nje­go­vi po­sled­nji da­ni bi­li su te­ški i tu­žni. Sa­mo­vao je u be­di, za­bo­ra­vljen od svih. Pre­mi­nuo je u 48. go­di­ni, 25. mar­ta 1838. Sa­hra­njen je na svom ima­nju, ka­ko mu se ne bi znao grob. Vest o nje­go­voj smr­ti ni­su pre­ne­li u Sr­bi­ji. Čak ni no­vi­ne ko­je je po­kre­nuo i bio pr­vi ured­nik. Evro­pa je o ovo­me sa­zna­la iz li­sto­va ko­je su Sr­bi iz Ugar­ske iz­da­va­li u Pe­šti. 

Tek ka­da je Mi­lo­še­va stra­ho­vla­da za­vr­še­na, Da­vi­do­vi­ćev grob je pro­na­đen i po­smrt­ni osta­ci pre­ne­ti na sme­de­rev­sko gro­blje i po­lo­že­ni po­red cr­kvi­ce iz 15. ve­ka. Na­ža­lost, naj­ve­ći broj gra­đa­na Sr­bi­je ne zna gde po­či­va tvo­rac pr­vog srp­skog Usta­va. Ni­je ma­lo ni Sme­de­re­va­ca ko­ji ne zna­ju da je u cen­tru nji­ho­vog gra­da sa­hra­njen Di­mi­tri­je Da­vi­do­vić, kao ni da je baš u nji­ho­vom gra­du pro­veo po­sled­nje tri go­di­ne ži­vo­ta. 

Tra­di­ci­ja ne­do­volj­nog po­što­va­nja li­ka i de­la čo­ve­ka ko­ji je dao ve­li­ki do­pri­nos u stva­ra­nju mo­der­ne Sr­bi­je, na­ža­lost, na­sta­vlja se. Da­vi­do­vić je od­u­vek uži­vao ve­ći ugled u sve­tu, ne­go u sop­stve­noj ze­mlji u ko­joj je umro i po­či­va za­bo­ra­vljen.

Olivera Milošević,
Politika



  • Izvor
  • Grob Dimitrija Davidovića na smederevskom groblj, fo­to: O. Milošević / Politika/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Ista ograničenja važe za gledaoce i ljubitelje sporta koji prisustvuju Letnjim igrama u Parizu


Dmitrij Peskov je takođe visoko ocenio saradnju regiona Rusije i provincija Kine i istakao njen doprinos razvoju ruskih teritorija koje se graniče sa Kinom.


Na Rusiju se neće vršiti diplomatski pritisak, kao što se ne može pobediti na bojnom polju, rekao je predsednik

Predsednici Brazila i Južne Afrike odlučili su da ne učestvuju na tom događaju, koji isključuje Rusiju, navodi se u izveštajima


Investiciona grupa na čelu sa Džaredom Kušnerom sklopila je posao za izgradnju hotela u Beogradu vrednog 500 miliona dolara


Ostale novosti iz rubrike »