BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Slučaj Mladić: Žrtveni jarac za ratne zločine NATO saveza počinjene u Jugoslaviji

Slučaj Mladić: Žrtveni jarac za ratne zločine NATO saveza počinjene u Jugoslaviji
13.07.2020. god.


Kristofer Blek, Kristofer Blek je međunarodni advokat za krivične slučajeve sa sedištem u Torontu


„Sve je to laž. Ovo je suđenje u stilu NATO-a."

Prkosne reči generala Mladića sudijama ad-hok suda za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju odjekivale su glasno i jasno na dan kada su se nameravali da ga osudie. Mogao je da doda „ali istorija će me osloboditi“ i još mnogo toga, ali glavni sudac, Ori, izbacio ga je iz sudnice u svom snishodljivom stilu, kao da ima posla sa pravim školarcem, umesto sa čovekom koji je lažno optužen za zločine koje nije počinio.


Portparol Ministarstva spoljnih poslova, Marija Zakharova, ponovila je reči generala 23. novembra.


"Moramo ponovo da konstatujemo da je presuda za krivicu protiv Mladića koju je izrekao Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, nastavak politizovane i pristrasne linije, koja je u početku dominirala radom Haškog tribunala."


I general Mladić i ruska vlada su u pravu. Dokument nazvan „presuda“ dokazuje da se dokument čita kao propagandni pamflet umesto sudske presude. Na nešto više od 2500 stranica trio sudija neprestano izgovara verziju tužilaštva o događajima, od prvog do poslednjeg. Odbrana se pominje samo u prolazu.

Haški tribunal odbacuje tvrdnje da je pristrasan sud, NATO-ov sud, ali oni su to dokazali prvim svedocima koje su pozvali kako bi postavili temelj onome što sledi. Čovek po imenu Ričard Batler pozvan je da svedoči o opštim vojnim stvarima i političkoj strukturi u Bosni i Republici Srpksoj. Predstavljen je kao "vojni analitičar" kakav jeste, ali nije nezavisan. Ne, u vreme svedočenja bio je član Agencije za nacionalnu bezbednost Sjedinjenih Američkih Država, dodeljen MKSJ-u kao član osoblja. Dakle, prvi svedok protiv generala Mladića bio je pristrasan po dve tačke. Radio je za američke obaveštajne službe koje su podržavale neprijatelje generala Mladića i Jugoslavije, a bio je i deo osoblja tužilaštva. 
Kao da su NSA i tužilac istovremeno ušli u okvir da svedoče protiv optuženog. Batlerovo svedočenje igra veliku ulogu u suđenju, a istu ulogu imao je i na suđenju generalu Krstiću.

Potom se pojavljuje još jedan vojni analitičar, Rajnad Tunens, koji takođe radi kao osoblje tužilaštva. Veštaci za krivična suđenja trebali bi biti potpuno neutralni. Ali ne samo što je delovao u ime tužioca, već je ujedno i obaveštajni oficir belgijske vojske. Tako da imamo pravu scenu na otvaranju suđenja. Postavlja se pozornica, NATO je zadužen za slučaj. NATO oficiri rade u Tribunalu. To je NATO tribunal pod maskom UN-a. Prema tome, kroz presudu se nikada ne pominju zločini NATO-a i zločini protivničkih muslimanskih snaga. Kontekst je namerno sužen da bi se dobila vrlo uska i iskrivljena slika događaja.


Presuda se nastavlja detaljnim izjavama svedočenja svedoka optužbe. Svedocima odbrane, 
nikada se ne postavljaju pitanja u svedočenjima tako detaljno. Kada se odbrana posveti svedoku, sve se odbacuje kao pristrasno ako se njihovi iskazi ne podudaraju sa svedočenjima svedoka optužbe.

A od čega se sastoje dokazi tužilaštva? Sastoji se od usmenog svedočenja oficira NATO-a koji su bili umešani u događaje i koji su u snagama UN-a radili protiv generala Mladića i njegovih snaga, svedočenja suprotstavljenih vojnika "Armije BiH" ili njihovih porodica, i izjava svedoka iz "presuđenih činjenica", to jest „činjenica“ koje druge sudije u drugom slučaju smatraju takvim, bez obzira da li su istinite ili neistinite. Sudije su mnogo puta saopštile da se „tvrdnje koje odbrana 
navodi, 
oslanjajući se na određene dokaze koji bi podržali tu tvrdnju, navele da se one "protivreče presuđenim činjenicama i mi ih odbacujemo. "

Mnogo je slučajeva oslanjanja na "čuo sam". Ponovo, paragraf u presudi započinje rečima: "Svedoku je rečeno ...". Zahvaljujući korumpiranim pravnicima poput bivše kanadske tužiteljice Luiz Arbur, upotreba glasina, čak i dvostrukih, bile su dozvoljene kao dokaz u ovim suđenjimam a što je zabranjeno u ostatku sveta, jer se svedočenjem iz drugih slučajeva ne može potvrditi ili proveriti njihova pouzdanost i tačnost.


Nisam bio u stanju da posmatram veći deo suđenja, samo povremeno, putem video snimka, te nisam u mogućnosti da komentarišem sve činjenične tvrdnji sudija tokom suđenja, iznete u dugoj presudi u kojoj osuđuju generala Mladića i njegovu vladu na monotonoj i zamornoj stranici presude. Oni koji su svesni stvarne istorije događaja shvatiće da svaki odlomak presude nije ni više ni manji od iste NATO propagande iznete tokom sukoba, samo što je napravljena da izgleda kao presuda.

To nije presuda. Istinita presuda u krivičnom postupku treba da sadrži dokaze koje je iznelo tužilaštvo, dokaze koje je iznela odbrana i argumente obe strane o dokazima. Ona mora sadržavati reference na svedočenje svedoka, kao i svedoka u glavnom i u unakrsnom ispitivanju. Tada mora da postoji obrazložena odluka sudija o osnovanosti predmeta svake strane i njihovih obrazloženih zaključaka. Ali biće vam veoma teško da nađete bilo koji trag od dokaza odbrane u ovom dokumentu. Nisam mogao da nađem nijedan, osim nekoliko referenci punoj paragrafa i fusnota u kojima je kratko upućeno svedočenje odbrane gde se odbacuje jer ne podržava verziju događaja tužilaštva.

Još šokantnije je to što se u presudi malo poziva na svedočenje svedoka. Umesto toga, postoje reference na "stručnjake" povezane sa CIA-om ili Stejt departmentom ili drugim NATO obaveštajnim agencijama koji su izneli svoju verziju istorije, koju sudije prihvataju bez ikakvog pitanja. A referenci na stručnjake odbrane, nema nijedne.

Shodno tome, ne postoje argumentovani zaključci sudija o tome zašto su odlučili da prihvate dokaze tužilaštva, ali ne i dokaze odbrane. Čitajući ovu presudu, moglo bi se pomisliti da nije predstavljena nikakva odbrana, osim oznaka. To nije presuda.

Ali postoji nešto još više zabrinjavajuće u ovom "presudi". Nije moguće razabrati da li su mnogi svedoci lično svedočili, jer ima malo referenci na stvarno svedočenje. Umesto toga, postoji bezbroj referenci na dokumente raznih vrsta i „izjava svedoka“.

Ovo je važan faktor u ovim suđenjima, jer su izjave svedoka navedene izjave ili su ih navodni svedoci dali istražiteljima i advokatima koji rade za tužilaštvo. Iz drugih suđenja znamo da u stvari ove izjave često sastavljaju advokati tužilaštva, kao i istražitelji, a zatim se „svedocima“ dostavljaju da nauče napamet. Takođe znamo da su „svedoci“ tužilaštva često išli unapred određenim putem, na kojima se vidi da svedoci daju izmišljena svedočenja i da su regrutovani u tu svrhu.

Napravili smo paralelu sa suđenjem za događaje u Ruandi gde su agresivno unakrsno ispitivali ovi „svedoci“ koji su se uvek raspadali u sudnici, pošto se nisu mogli setiti teksta iz skripte koja im je dodeljena. Dalje smo smislili da pitamo „svedoke“ kako su se oni susreli sa osobljem tužilaštva i kako su vođeni razgovori i kako nastaju te izjave. Rezultati su bili neugodni za tužilaštvo, jer je postalo jasno da su u koliziji sa istražiteljima zbog manipulacija, vršenja pritiska i uticaja na „svedoke“ i da su bili saučesnici u izmišljanju svedočenja.

Nadalje, važno je da svako ko čita ovu „presudu“ bude u mogućnosti da obrati pažnju na stranice transkripta na kojima su svedoci davali izjave, o čemu su svedočili i na ono što su rekli u unakrsnom ispitivanju, a izjava nije svedočenje. To je samo izjava.

Izjava se ne može koristiti kao dokaz. To onda zahteva od svedoka da uđe u pravni okvir i da pod zakletvom iznosi šta je primetio. Tada se mogu ispitivati o pouzdanosti posmatrača, pristranosti ako postoji, njihovoj verodostojnosti i tako dalje. Ali u ovom slučaju vidimo stotine referenci na „izjave svedoka“. To ukazuje da su sudije svoju "presudu" zasnovale, ne na iskazima svedoka (ako su pozvani da svedoče) već na njihovim pisanim izjavama, koje je pripremilo tužilaštvo, i bez toga da ih je odbrana unakrsno ispitivala.

Iz ove presude uopšte nije jasno da li je ijedan od svedoka navedenih u izjavama zapravo svedočio ili ne. Ako jesu, onda treba navesti njihovo svedočenje, a ne njihove izjave. Jedina validna svrha koju izjave imaju jeste da obavesti advokate šta svedok verovatno ima da kaže na suđenju i da otkrije stav tužilaštva odbrani, kako bi oni mogli da pripreme svoje argumente, a zatim da iskaze na suđenju koriste za unakrsno ispitivanje upoređujući prethodnu izjavu sa njihovim svedočenjem pod zakletvom za svedoke.

Formula je jednostavna. Svedoka optužbe stiže daje iskaz, traži se da navede šta je primetio o nekom događaju, a zatim odbrana ispituje svedoka.

 


"Gospodine svedoče, u svojoj izjavi od tog datuma ste rekli to, ali danas kažete to. ... Razjasnimo nepodudarnosti."

Tako treba da ide. Ali gde je to u ovom slučaju? Toga nigde ga nema.

Bila bi potrebna cela knjiga da se navedu problemi sa „suđenjem“ kako su izloženi u ovoj presudi. Ali postoji jedan primer koji naglašava ostatak koji se odnosi na Srebrenicu i tiče se čuvenog sastanka koji se održao u hotelu Fontana uveče 11. jula 1995. godine na kome se general Mladić sastaje sa holandskim pukovnikom, kako bi organizovao evakuaciju civila, područje Srebrenice i moguće polaganje oružja 28. divizije muslimanske armije. Na Jutjubu je dostupan snimak tog sastanka. Parafraziram, ali to pokazuje kako general Mladić pita zašto su NATO avioni bombardovali njegove položaje i ubijali njegove ljude. Pita se zašto su snage UN-a švercovale oružje muslimanskoj vojsci. Pita zašto su snage UN-a pokušale da ga lično ubiju. Na svako pitanje dobija izvinjenje holandskog oficira. Zatim pita holandskog oficira da li želi da umre, a on kaže da ne. Mladić odgovara, niti moji ljudi žele da umru, pa zašto pucate na njih? Nema odgovora.

Ostatak video snimka odnosi se na raspravu o planu evakuacije grada tokom koga Mladić nudi ljudima UN-a cigarete, i nudi malo vina za ublažavanje napetosti. Za mene, kao branioca, to je u presudni element odbrane protiv optužbi koje se tiču Srebrenice. Ali u presudi se ne navodi ovaj video. Umesto toga, sudije se pozivaju na svedočenje nekoliko oficira UN-NATO koji su bili na sastanku i oni u potpunosti iskrivljuju i izvrću ono što je rečeno. Ali, nema pojma o tome da je odbrana unakrsno ispitivala te lažljivce na osnovu video snimka, na primer:„Gospodine, vi tvrdite da je tako rečeno, ali po videu snimku vi potpuno grešite. Šta kažetena to?". Toga nema nigde. Da li su ga suci ignorisali ili ga nisu koristili? Nemam pojma. Ali jasno je da je tužilaštvo odlučilo da ga ne koristi jer bi to značilo kolaps njihovog slučaja. Čak i iz dokaza tužilaštva jasno je da su muškarci 28. divizije odbili da polože oružje i borili su se prema Tuzli. Većina je poginula u borbama. Mnogi su zarobljeni. Nekoliko muslimanskih svedoka tvrdi da su ovi zatvorenici bili masakrirani. Ali njihovo svedočenje je bilo u stilu "bio sam jedini koji je čudom preživeo masakr", a što je obično korišćeno u suđenju.


Neću ulaziti u tešku upotrebu lažnog zakonskog koncepta udruženog zločinačkog poduhvata da bi se pripisala krivična odgovornost generalima, krivicu udruživanjem i bez namere. To što su je koristili, pokazuje da znaju da nisu imali slučaj protiv njega.


Ukratko, ovaj dokument u sebi sadrži vrlo malo dokaza odbrane ili šta su činjenice koje je izneela odbrana, koji su argumenti odbrane na osnovu činjenica, niti njihovi pravni argumenti. Ali najvažnije je da nemamo pojma šta je svedočenje većine svedoka optužbe i nemamo pojma sadržaj svedoka odbrane. Kao da nije bilo suđenja, a sudije su samo sedele u sudnici prolazeći kroz dokumente tužilaštva pišući presudu onako usput. Moramo pretpostaviti da to nije daleko od istine.


Ova „presuda“ i suđenje su još jedno ponižavanje Jugoslavije i Srbije od strane NATO saveza, jer iz njegovog stvaranja, finansiranja, kadrova i metoda je jasno da je Haški tribunal pod nadzorom NATO-a. To potvrđuje i izjava generalnog sekretara NATO-a, a u kojoj kaže:


„Pozdravljam presudu…. zapadni Balkan je od strateškog značaja za naš savez ... “


Drugim rečima, ova presuda pomaže NATO-u da učvrsti svoj položaj na Balkanu držeći Srbe pognute i dalje. General Mladić je žrtveni jarac za ratne zločine NATO saveza počinjene u Jugoslaviji, koje MKSJ prikriva i tako pomaže NATO-u u činjenju još više ratnih zločina, kao što smo videli od tada.


MKSJ se pokazao onim što smo očekivali, kengurski sud, koristeći fašističke metode pravde koje su se selektivnim gonjenjem bavile da bi unapredile NATO-ovu agendu osvajanja Balkana kao uvod u agresiju na Rusiju. NATO koristi tribunal kao propagandno oružje da iznese lažnu istoriju događaja u Jugoslaviji, da prikrije svoje zločine, da drži bivše republike Jugoslavije pod šakom i da opravda NATO agresiju i okupaciju jugoslovenske teritorije. To je mrlja civilizacije.

Kristofer Blek, journal-neo.org

Kristofer Blek je međunarodni advokat za krivične slučajeve sa sedištem u Torontu. Poznat je po velikom broju važnih slučajeva ratnih zločina, a nedavno je objavio svoj roman „Ispod oblaka". Piše eseje o međunarodnom pravu, politici i svetskim događajima, posebno za internet magazin „Nju istern autluk“.
 


  • Izvor
  • Tanjug
  • / vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

„Suparnički odnos“ Vašingtona sa Rusijom sprečio je potpuno obelodanjivanje onoga što je znao, rekli su izvori listu


Ali uprkos neviđenim vojnim merama koje su kolektivno preduzele zapadne zemlje, ništa im nije pošlo za rukom! Jer tvrda vera srbskog naroda, njegova nepokolebljiva vernost Hristu i Crkvi, kao...

Napadačima na Crocus Citi Hall iz Ukrajine su prebačene velike sume novca, saopštio je ruski istražni komitet.


Neki ruski poslanici pozvali su na ponovno uvođenje smrtne kazne


Neslanje delegacije u SAD bila je „poruka Hamasu“, izjavio je izraelski premijer


Ostale novosti iz rubrike »