BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

SOZ Brčko - Podvale Rimokatoličke crkve

SOZ Brčko - Podvale Rimokatoličke crkve
29.11.2007. god.

25.10.2007. godine u Rimu je ratifikovan tzv.Temeljni ugovor između Svete stolice i Bosne i Hercegovine. Na dan smrti posljednje bosanske kraljice Katarine Kotromanić-Kosače, kćerke Hercega od Svetoga Save, Stefana Vukčića-Kosače, bosanski kardinal Vinko Puljić služio je misu i tim povodom izgovorio nečuvene neistine služeći se vjekovnom podvalom rimokatoličke crkve o oporuci kraljice Katarine, kojom navodno ona ostavlja papi na upravljanje Bosnu i Hercegovinu.

 Izjava kardinala Vinka Puljića za pravoslavni narod u BiH nije nikakva novost, međutim kada na godišnjicu smrti kraljice Katarine prisustvuje i predsjedavajući predsjedništva BiH, Željko Komšić, koji pritom pokušava zajedno sa papom Benediktom šesnestim da obnovi ovu lažnu oporuku, onda to ima za cilj u današnje vrijeme političke iskvarene igre da na zvaničnom nivou, bez obavještenja ostala dva člana predsjedništva BiH, prisvoji rimokatoličkoj crkvi Bosnu i Hercegovinu, koja to istorijski gledano nikada nije bila.
 
Od prvih zapisa o Bosni, koje nalazimo kod Konstantina Porfirogenita u 10. vijeku, ona se nalazi u sastavu Raške države. Narod koji tu živi pripada plemenu Srba. Kasnijim razdvajanjem Raške države, Bosna postaje samostalna i pod upravom vizantijskog namjesnika Kulina bana, sa većinskim srpskim elementom. Sve dalje postojanje kroz srednji vijek Bosna se više drži sa Srbijom, negoli sa drugim državama, iako jedno vrijeme potpada pod Ugarsko vazalstvo, ali i banovi i kraljevi gledaju da se otrgnu od njihovog tutorstva. Više puta rimski papa je pokretao na Bosnu krstaške ratove pod izgovorom da ide istrijebiti bogumile, koji su nakon istjerivanja iz Srbije, istjerani i iz Bosne, pa su se naselili uglavnom u dalmatinske krajeve i dalje na zapad. Glavni razlog ipak ne leži u ovim izmišljotinama rimske kurije, nego u tome što im je smetao čisti narodni srpski pravoslavni element, koji se nakon raskola  crkve 1054. godine na istočnu i zapadnu, opredjelio za istoćnu.Sve pisane povelje koje i danas možemo pronaći u arhivama muzeja, govore u prilog navedenog. Sve počinju  ''U ime Oca i Sina i Svetoga Duha'' i završavaju se datumom na praznik koji se proslavlja kod pravoslavne crkve, a pominje se i Živototvorni Krst. Dakle, sve se spominje ono što bogumilska sekta ne prihvata, pa tako i Kalajeva teza o bogumilstvu bosanaca iz 19. vijeka otpada.

No, vratimo se rimskim podvalama. Kompletna kampanja rimske kurije od početka zasnovana je na izmišljotinama, bez ikakvih pravih argumenata i često sa lažnim optužbama na račun vjere bosanskih vladara, koja su se kasnije pokazale nedobronamjernim za narod srpski u Bosni. Istorijske činjenice govore sljedeće: Kulin ban udaje sestru za humskog kneza Miroslava, koji ispovjeda vjeru pravoslavnu, isti ban kasnije pomaže kralja Stefana Prvovjenčanog u borbi protiv zabludjelog Vukana, koji zbog toga lažno optužuje Kulina rimskom papi da je postao bogumil, pa ovaj pokreće krstaški pohod na Bosnu, ali bezuspješno. Kulin ban zbog toga saziva sabor u Zenici i na vrlo vješt način se rješava rimskog pape, tako što navodno prihvaća rimsku crkvu, dok u praksi i dalje ostaje vjeran Vizantiji i svom prijatelju Stefanu Nemanji; Jezik i pismo koje se koristi u Bosni su čisto ćirilićni i srpski, što potvrđuju i sačuvane povelje i stećci; Sveti kralj Dragutin vlada većim djelom istoćne Bosne bez problema, kasnije udaje kćerku Jeslisavetu za bana Stefana prvog Kotromanića koji je izgradio mnogo crkvi sa oltarom okrenutim ka istoku, jedna od sačuvanih jeste i crkva u Visokom posvećena Svetom Nikoli, a drugu za bana Pavla Šubića koji vlada najzapadnijim djelom Bosne, gradi mnoge zadužbine po Bosni i narodne uspomene govore o njemu kao dobrom vladaru kojem je narod naklonjen; Kralj Stefan Tvrtko prvi Kotromanić kruniše se tom titulom na grobu Svetoga Save u manastiru Mileševi, iz njegovog vremena je i manastir Dragović u dalmaciiji koji podižu njegovi vojnici nakon Kosovskog boja, pomaže Svetom knezu Lazaru u borbi sa Altomanovićima, knez Lazar mu se nije protivio tituli kralja Srba, Bosne i ostalih krajeva, šalje u Kosovski boj vojvodu Vlatka Vukovića iz Hercegovine, koji se prićešćuje u jednoj crkvi kod Bileće po pravoslavnom običaju, Tada kao što znamo papa nije poslao u pomoć svoje vojnike iz Evrope na Kosovo i Metohiju i to možemo smatrati izdajom, kao i činjenicom koliko mu je stalo do Bosne i Srbije da im pomogne, i po ovome vidimo da je samo spletkarenjem htjeo osvojiti Bosnu za sebe; Kralj Tvrtko gradi grad Novi i posvećuje ga Svetom Stefanu Arhiđakonu kojeg uglavnom slave Srbi; U pohodu cara Dušana na tvrdi grad Bobovac narod ga dočekuje sa svim počastima, Kćerka Svetog Stefana Dečanskog udaje se za bana Mladena Šubića trećeg i gradi manastir Krka; I drugi manastiri u Bosni i Hercegovini iz Srednjeg vijeka su uglavnom zadužbine slavnih Nemanjića; Završavamo ovo nabrajanje istorijskih fakata velikim oblasnim gospodarem Bosne i Hercegovine Stefanom Vukčićem-Kosačom koji uzima titulu Hercega od Svetoga Save i pomaže gradnju i obnovu mnogih pravoslavnih crkava, iz razloga što je povod pisanja upravo njegova kćerka Katarina Kosača.

Kao posljednja gospodarica Bosne sa svojom nevjestom Jelenom Branković, nakon pogibije kralja Stefana Tomaševića 1463. godine i konačnog pada Bosne pod Turke, koja je kao što vidimo bila hrišćanska i pravoslavna, odlazi u Dubrovnik i tamo traži sklonište.U međuvremenu traga za svojom djecom koju su turci odveli u ropstvo u Carigrad. Kako je Dubrovčani nisu dočekali sa svim počastima, i kako je njen spletom okolnosti posinak Stefan Tomašević, očekujući pomoć od pape u borbi sa turcima jedini primo rimokatoličku vjeru od loze Kotromanića, tako se ona odlučila preseliti u Rim.Sa sobom je ponjela i dio moštiju Svetog apostola Luke, koji je bio miraz Jelene Branković. U Rimu je živjela sve do svoje smrti. Umrla je u velikom žalu za svojom djecom o kojoj nije čula ništa do kraja svog života, osim da su poturčena. Dok je boravila u Rimu vodila je i svoj dnevnik, koji će kasnije rimski benediktanci zloupotrjebiti na svoju korist kako bi se napokon dočepali Bosne.U svoj tragediji koja je zadesila Bosnu, srpski narod i bosansku kraljicu, Rim se samo osmjehivao i veličao svoju pobjedu. Došavši tajno do dnevnika kraljice Katarine, jedan benediktanac je stranicu na kojoj je pisalo da kraljica ostavlja Bosnu u ruke svog sina ili kćerke ako se povrate iz islamske vjere u hrišćanstvo. Nakon nekoliko dana, iskoristivši slabost i stanje u kojem se nalazila kraljica Katarine, papa je napisao tzv. Temeljni ugovor koji treba potpisati kraljica, u kojoj doslovno naglašava da ostavlja Bosnu rimskoj crkvi na upravljanje. U međuvremenu su već bili prisvojili mošti Svetog apostola Luke. Kraljica se odupirala da potpiše takav dokumenat, bez obzira na gostoprimstvo koje su joj pružili, imala je u vidu da papa nije pomogao ni u boju na Kosovu, niti je održao obećanje da će pomoći posljednjem bosanskom kralju protiv navale agarjana, a u Bosni i Hercegovini su još bili u životu i držali svoje teritorije njen otac Stefan i brat Vlatko. Sjetila se i svog djetinjstva i oca Stefana koji ju je odgajao pravoslavno, sjetila se svih savjeta očevih i obećanja koje je dala njemu, iako ju je on udao za Stefana Tomaša, koji je u to vrijeme bio mnogo slabija ličnost od Hercega od Svetoga Save. Katarinino odupiranje nije moglo dugo trajati. Imajući u vidu da je sama bez ikakve zaštite, (otac Stefan je umro 1466. godine, a sa bratom Vlatkom nije imala nikakav kontakt), i na udaru rimokatoličke propagande i drskih papinih službenika, koji su joj zaprijetili otkazivanjem gostoprimstva, posljednja bosanska kraljica u svoj svojoj tragediji molila se samo da smrt požuri i odnese je iz ovog pokvarenog svijeta. 25.10.1478. godine kraljica se upokojila, a na tzv. Temeljni ugovor stavljen je njen falsifikovani potpis.

S Bosnom je 1463. god. nestalo jedne države, koja je ne samo nastala nego i čitav svoj vjek provela samo kao geografska jedinica. Njena prošlost zaboravila se skoro potpuno u vlastitom narodu i na sopstvenom području. U našoj tako bogatoj epskoj narodnoj poeziji njeni junaci i toliki događaji potonuli su u zaborav, ili pjevač možda nije ni osjetio pravog nadahnuća da se na njima zadrži. No, ostala je ista rimokatolička propaganda, koja eto i danas živi u nekom svom svijetu neistina i zabluda. 

Svetosavska omladinska zajednica


U Brčkom, Povodom 630 godina od krunisanja Stefana Tvrtka I Kotromanića
Za kralja Srba, Bosne, Dalmacije i ostalih krajeva



  • Izvor
  • RČP
  • Povezane teme


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

U prvom kvartalu 2024. godine fokus NIS-a bio je na nastavku i povećanju obima investicionog ciklusa započetog prošle godine. Tako je u razvojne projekte investirano 10,5 milijardi dinara, što...


Kijev bi se obavezao na neutralni status i dobio međunarodne bezbednosne garancije, prema nacrtu sporazuma


Moskvi je dosta neprijateljskog stava Evrope, izjavio je Dmitrij Peskov

Savetnici bivšeg američkog predsednika razmatraju kazne za nacije koje žele da trguju nacionalnim valutama, preneo je list


Američki državni sekretar Antoni Blinken danas se, u okviru posete Kini, sastao sa ministrom spoljnih poslova Vang Jijem i kineskim predsednikom Si Đinpingom. Jedna od tačaka dnevnog reda bila...


Ostale novosti iz rubrike »