BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Rusofil sam, tim se dičim

Rusofil sam, tim se dičim
30.11.2012. god.

 Kad kažem: „majka Srbija i majčica Rusija” – svim srcem verujem u to! Svestan sam koliko je u ova „progresivna” vremena pežorativno i retrogradno reći: „Rusofil sam”, ali, gle čuda – jesam, i to smatram jednom od svojih vrlina. Štaviše, da „zlo” bude veće – rado je potenciram!

S tim što u Zapadu ne vidim velikog rogatog đavola, za razliku od „anglofila”, koji i na sam pomen Istoka dobiju nekontrolisani dijarejični napad, pokušavajući da se smire mantrajući prilikom dubokih uzdaha isceliteljsku reč „Obama”, i sedativno „Amerika”, istiskujući ugljen-monoksid iz uvređenih anglofilskih grudi…

Ali, da ne bude zabune, nisam ni poput Mrguda (Bate Živojinovića) iz filma „Tri karte za Holivud”, koji leže i budi se uveren da je Rusija raj i da su ondašnje ribizle veće od američkih lubenica…

Više od svega verujem da je u kamari idiotskih podela ovo jedna od najpogubnijih, a ujedno i najapstraktnijih, ali šta ćete, niti manjeg niti prokletijeg naroda! Da je sreće da smo pre svega i više od svega „srbofili”, a da su nam sve ostalo samo geografske odrednice, ali…

No, vratio bih se na svoj deo prokletstva koje nosim i kao anatemu i kao znamenje – rusofilstvo i povod za ovaj tekst.

 

Međutim, ono što mene čini rusofilom i što u dugim i jalovim raspravama pokušavam da objasnim antipodima s druge strane kafanskog stola je činjenica da, za razliku od njih, moja naklonost nije proizašla iz holivudske produkcije, već iz konkretnih dela naroda koji nas istinski i iskreno voli i s kojim smo, mitomanski ili ne, i sudbinski i duhovno vezani prepletenim pupčanicima.

Dakle, rusofil sam, jer ne mogu da ne idealizujem narod koji je svetu darivao Majakovskog, Jesenjina, Puškina, Tolstoja, Solženjicina, Turgenjeva, Čajkovskog („Srbsko-ruski marš„ je možda i jedna od njegovih najveličanstvenijih kompozicija)… bez razlike što nas je ruski car ostavio na nemilost Turcima!

Rusofil sam, jer su ruska kulturna elita i aristokratija pohitale u Srbiju, bežeći od boljševika, blagosloveći nas ovaplođenim dahom slovenske duhovnosti, bez razlike što je Oktobarska revolucija raspolutila svet na pola i učinila tolika zla!

Rusofil sam, jer su mi bratanca dvojica ruskih dobrovoljaca izvukla iz rova podno karaule na srbsko-albanskoj granici 1999. godine, vičući: „Zdravo, brate, živela Srbija”… bez razlike što avetni Jeljcinj nije poslao famozni „S-300″, već je praznom flašom votke pretio NATO-u!

Rusofil sam, jer je više ruskih hodočasnika obišlo naše svetinje na Kosmetu nego mi, padajući na kolenima pred svakom od njih… bez razlike što se ruski kontingent neslavno povukao pred mahnitim besom orahovačkih Albanaca!

Rusofil sam, jer nijedan od tih hodočasnika nije otišao s Kosova i Metohije bez grumena srpske zemlje (pitao sam ih zašto to rade, rekli su: „Ovo je i za nas sveta zemlja)… bez razlike što se Kasparov zalagao za bombardovanje SRJ!

Rusofil sam, jer se u ruskim crkvama čitaju molitve za spasenje Srbije… bez razlike što su nas kažu „pokrali” kupovinom Naftne industrije za male pare!

Rusofil sam i zato što je godinama ruska poljska bolnica bila jedina nada za Srbe u kosmetskim enklavama i što su najčuveniji stručnjaci „Lomonosova” pretabanali tu šaku grobne zemlje jureći za svakim vapajem Srbina, čak i onda kada im Kfor nije davao pratnju, niti garantovao bezbednost… bez razlike što se toliko pisalo o preporodnoj humanitarnoj pomoći Zapada i legendarnim paketima sa 300 grama makarona i higijenskim ulošcima, jednako i za muškarce i žene!

Rusofil sam i zato što sam video beživotno siva lica dece rođene među kalemovima bodljikave žice, kojima su jedina živa sećanja dvonedeljna bekstva na obale Neve, što ih svake godine organizuju posvećenici Udruženja srbsko-ruskog prijateljstva!

Rusofil sam, jer znam da osim naših, još samo ruske pesme s ljubavlju pevaju o Srbiji!

Rusofil sam, jer bismo kolega Igor i ja završili kao kolateralna šteta ludačkog pira „dece orlova” na dan proglašenja „nezavisnosti” Kosova da nije bilo ruskog novinara koji nas je izvukao iz Prištine…

 

Jednostavno, rusofil sam, jer za mene Rusija nisu Putinovi bicepsi, niti stav zvaničnog Kremlja! Rusofil sam jer sam video i osetio ljubav tog velikog naroda prema nama, što i nas čini velikim!

Rusofil sam, jer smatram da za svoju „dijagnozu” imam opravdanje, daleko uverljivije od činjenice da je „ford” dugovečniji od „lade”!

I mada znam da je Kosovo i Metohija, čak i u Srbiji, danas nejak argument naspram halucinogene moći belog šengena, rusofil sam jer znam da će oni duže od nas pamtiti da su Prokletije, Kačanik i Šar planina deo Srbije… i pevati o tome!

Zbog svega navedenog, na idiotsko pitanje: „A šta su to Rusi učinili za nas?”, uvek odgovaram istovetno idiotskim odgovorom: „A šta smo to mi učinili za njih?”, osim što smo vrata Kremlja uvek držali dovoljno odškrinuta da možemo da se ufunjamo čim oglođemo kost sa Zapada?!

Izgleda da se malo ko seća reči Sergeja Lavrova: „Rusija će uvek i bezrezervno biti uz Srbiju, ali ne očekujte da budemo veći Srbi nego što ste vi!”

Kažem, da je sreće da smo pre i iznad svega „srbofili”, a da su sve ostalo geografske odrednice, ali… nit manjeg niti prokletijeg naroda, pa to ti je!

 

Mihailo Medenica
(Press)



  • Izvor
  • Srbin


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE


Lideri EU „zamajavaju“ ljude horor pričama o Rusiji – Kremlju


Ukrajinski predsednik ne želi da poremeti već otežanu akciju mobilizacije, izjavio je za list lokalni poslanik


Ukrajinski glavnokomandujući Aleksandar Sirski priznao je da su ruske snage postigle taktičke uspehe u nizu oblasti u zoni borbenih dejstava.


Ostale novosti iz rubrike »