BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Lekso Saičić: Najslavniji megdandžija rusko - japanskog rata

Lekso Saičić: Najslavniji megdandžija rusko - japanskog rata
02.03.2013. god.
Iako je carska japanska vojska teško porazila rusku početkom 20. vijeka, u legendu je ušlo junaštvo Srbina u ruskoj uniformi, Lekse Saičića, koji je jedan na jedan posjekao najvještijeg japanskog samuraja.

Aleksandar Lekso Saičić (Vinicka, 5. avgust 1873. – Cetinje, 7. april 1911.) je vasojevićki junak, rođen u selu Vinicka kod Berana. On je još u ranoj mladosti pokazivao izvanredne osobine: okretnost, lakoću, brzinu, vještinu pokreta, hitrinu i sve to kasnije krunisao velikom hrabrošću.

Lekso Saičić je bio kapetan crnogorske vojske, a upamćen je po nejerovatnom umeću rukovanja sabljom.

Gimnaziju završava u Dubrovniku odakle prelazi u Beograd gde pohađa Pešadijsku podoficirsku školu. Nakon podoficirske škole biva tri godine u Crnoj Gori gde je postavljen za ađutanta vasojevićke brigade.

Kao vojnik sa željom za daljim usavršavanjem odlazi u Carigrad, gde stupa u tursku vojsku kao poručnik carske garde, gde službuje tri godine. Iz Carigrada odlazi u Mandžuriju i priključuje se Ruskoj vojci, gde biva unaprieđen u čin potporučnika.Tu ga je zatekao 1905. i veliki rat između Rusije i Japana.

Kod Vladivostoka gde su se trupe ove dvije velike carevine okupljale pred veliku bitku nailazi na odred dobrovoljaca iz Vasojevićkog kraja koji su upravo bili pristigli. Oduševljen što ih vidi pridružuje im se i zajedno sa njima vrši poslednje pripreme pred bitku.

Komadant ruske vojske (inače admiral flote) Roženstvenko postrojivši vojsku saopštio je da japanski car traži junaka od strane ruske vojske da izađe na megdan japanskom samuraju (u to vreme odbijanje ovakvog zahteva značio je priznavanje poraza). Ko se oseća sposobnim da izađe na megdan, neka se javi meni, rekao je komandant.

Među prvima se javio Lekso Saičić i zatražio dozvolu od ruskog komandanta da on izađe na megdan japanskom junaku. Kad je Lekso bio spreman da pođe, pozdravio je komandanta i zahvalio mu što mu je dozvolio da izađe na megdan. Vojske dve velike carevine su sa najvećim interesovanjem posmatrale junake, koji će ispred njih u polju da dele megdan.

U nestvarnom ambijentu, junaci su se približavali jedan drugome. Munjevitom brzinom su se udarali sabljama. Odbijali su i dočekivali udarce, po nekoliko puta.

Bio je to sudar dve tradicije i dva načina ratovanja. Jedan zamah sablje samuraja okrznuo je Saičića po čelu i japanski ratnik je, videvši krv krenuo da okonča dvoboj.

U tom trenutku Lekso Saičić munjevitom brzinom, samo njemu svojstvenom, mahnu sabljom i poseče japanskog junaka. Čim je on pao na zemlju, samurajev konj odkasa ka japanskoj vojsci. Ovom pobedom nanet je težak moralni poraz japanskoj vojsci, u kojoj je nastalo razočarenje, a kod ruske vojske radost i veselje.

Polazeći sa megdana, Lekso je kao pravi vitez, odao poštu poginulom japanskom vojniku. Kad se približio ruskoj vojsci, postrojenoj u njegovu čast, pala je komanda: Mirno!

Vojna muzika je svirala vojnički marš. Komandant ruske vojske sa generalima, sreo je pobednika megdana. Lekso je pozdravio komandanta i raportirao mu da je izvršio zadatak. Komandant ga je otpozdravio i čestitao mu pobedu, pa su to učinili i drugi generali. Tako je dočekan pobednik na megdanu, uz najveće vojničke počasti.

Čestitke na dobijenom dvoboju dobio je od admirala ruske flote Roženstvenka i admirala japanske flote Togoa. Ruska vlada mu je odredila četrdeset napoleona u zlatu godišnje do kraja života. U Mandžuriji, unapređen je u čin kapetana i do kraja rata komandovao je konjičkim eskadronom Amurskog dragonskog puka. Sablja kojom je savladao samuraja danas se čuva u Vojnom muzeju u Moskvi.

Nosio je sledeće ordenje: svete Ane i svetog Stanislava Drugog reda sa mačevima, svetog Vladimira Trećeg reda sa mačevima, svete Ane i svetog Stanislava trećeg reda sa mačevima, ruska Ranjenička medalja, orden italijanske krune Četvrtog reda, a od crnogorskih odlikovanja orden Danila Prvog Četvtog stepena, srebrna medalja za hrabrost i spomenica 50. god. vladavine kralja Nikole.

U bojevima je tri puta ranjavan, ali ni jednom nije uzeo predah kako bi vidao rane, već bi nastavljao da se bori.

Umro je od posljedica skoka sa drugog sprata kraljevog dvora na Cetinju tokom požara u tridesetosmoj godini, pokušavajući da spasi bogatu književnu građu koja se tamo nalazila. Sahranjen je uz velike vojne počasti.
 



  • Izvor
  • frontal.srb/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Intenzitet insistiranja na nevinosti Ukrajine je neobičan, izjavio je ruski ministar spoljnih poslova


„Suparnički odnos“ Vašingtona sa Rusijom sprečio je potpuno obelodanjivanje onoga što je znao, rekli su izvori listu

Ali uprkos neviđenim vojnim merama koje su kolektivno preduzele zapadne zemlje, ništa im nije pošlo za rukom! Jer tvrda vera srbskog naroda, njegova nepokolebljiva vernost Hristu i Crkvi, kao...


Napadačima na Crocus Citi Hall iz Ukrajine su prebačene velike sume novca, saopštio je ruski istražni komitet.


Neki ruski poslanici pozvali su na ponovno uvođenje smrtne kazne


Ostale novosti iz rubrike »