Dane Čanković: Značaj SDS-a, usponi i padovi

Da li dolazi vrijeme kada će se pisati istorija Srpske demokratske stranke? Politička  stranka koja je stvorila pravo čudo – Republiku Srpsku. I u tom političkom smislu ona je državotvorna politička stranka i nije bila nikakav pokret. Upravo ta činjenica, kao i stav da je za Republiku Srpsku dobro, da je državotvorna SDS jaka me navodi, da, ja koji nisam pripadnik ni jedne političke stranke razmišljam i pišem o njoj. Najveći uspon i uspjeh stranka je ostvarila u svom prvom dijelu političkog života. Tada se njeno rukovodstvo na čelu sa doktorom Radovanom Karadžićem odlučilo u datim okolnostima, za najbolje rješenje, a to je proglašenje RS  9.januara 1992. godine i usvajanje njenog Ustava 28. februara iste godine.  Republika Srbska postala je garant zaštite interesa srbskog naroda i svakog pojedinca u njoj.

Međutim, poslije Dejtonskog sporazuma, zbog, po srbski narod nepovoljnog odnosa snaga u svijetu, dolazi do ogromnog pritiska na SDS, kako bi radila na svoju štetu i štetu Srpske. Tu bih istakao odricanje stranke od svog predsjednika doktora Karadžića, koji je bio i prvi predsjednik Republike Srpske. I koliko  god se SDS upinjala da opravda taj sramni čin, pričajući da su to uradili za dobro Srpske, nikako  oni nisu mogli objasniti zašto su zabranili da se izgovara ime doktor  Radovan Karadžić. Naime, dok je trajala hajka na predsjednika Karadžića mnogi SDS-ovci, a onda i veliki dio naroda nije smio spomenuti njegovo ime ni na otvorenom, ni u zatvorenom  prostoru, ni javno, ni tajno. Naročito ga nisu smjeli spomenuti po dobrom.

Sjećam se da je u tom periodu Željko Komšić rekao za Atifa Dudakovića da je heroj. Pokret SNP Izbor je naš odmah je sazvao konferenciju za novinare i tada sam ja kao predsjednik SNP-a rekao: „Ako je Željko Komšić za Atifa Dudakovića (Atif Dudaković – Bivši general armije BiH za kojeg mnogi kažu da je počinio ratne zločine) rekao da je heroj onda i ja kažem, bez ikakvog uspoređivanja da i ja imam svog heroja, to je prvi predsjednik Republike Srpske doktor Radovan Karadžić“.  Tu izjavu su neke televizije prenijele. Sutradan, na ulici naiđem na jednog SDS-ovca, koji je uz podignut palac i mimikom objašnjavao kako je dobro ono što sam  prethodni dan izjavio, a da ni ime Radovanovo nije spomenuo.

Bilo je tu i prenosa ovlaštenja sa nivoa Republike Srpske na zajedničke institucije.  Uslijedio je proces slabljenja Republike Srpske, a jačanja BiH.  Nažalost,  tome su kumovale i ostale političke stranke, pa i sadašnja najjača stranka SNSD.

Zadnjih godina, skoro da je zaustavljen prenos nadležnosti sa entiteta na nivo BiH. Vlasti Republike  Srpske su se počele ponašati onako kako dolikuje onima koji znaju da je Dejtonskim sporazumom suverenitet, to najviše pravo, ostalo u entitetima i da dejtonska BiH nema pravni kontinuitet sa nekadašnjom SRBiH.  I taman kad se očekivalo da dvije najjaače političke stranke promijenu ustav kako bi se vratile Republici Srbskoj otete nadležnosti i onda lakše posvetili ekonomiji i svakom drugom napretku, kao i borbi protiv kriminala i korupcije, došlo se u situaciju koja može izazvati štetu i SDS-u i RS. Prvo je SDS objavila da neće uopšte razgovarati sa SNSD-om, a onda i ponudila Socijalističkoj partiji i DNS-u, dosadašnjim članicama vlasti funkcije predsjednika vlade i NSRS. Na taj način najjača opoziciona stranka koja se najviše zalagala za promjene, realizacijom svog prijedloga, samo bi ojačala dvije manje  političke stranke koje su zadnjih osam godina činile vlast, da i dalje aktivno učestvuju u vlasti.

Ako je primarni cilj SDS-a i po svaku cijenu da ukloni predsjednika Dodika i njegovu stranku iz vlasti, onda to može dovesti do ozbiljnih problema unutar SDS-a. Za očekivati je da mnogi u SDS-u preispitaju takvu isključivu politiku rukovodstva i šta ona može da donese i SDS-u i Republici Srbskoj. Nije isključeno da neki u SDS-u vođeni izrekom „bez velikog grešnika, nema ni velikog vjernika“ idu pozitivistički prema predsjedniku Dodiku, kako bi njegovu ogromnu energiju, različite sposobnosti i njegove dobre veze sa Izraelom i Rusijom usmjerili na dobrobit Republike Srpske i njenih građana, a njemu samom to bio životni smisao. Bilo bi šteta da se takav mogući proces osporava, ili spriječi zbog taštine, ili ko zna čega, od strane samog vrha SDS-a.

SDS bi trebala veoma ozbiljno preispitati svoje kritike i osudu Njegove svetosti patrijarha srbskog Irineja, a povodom njegove, kako oni kažu,  podrške Dodiku. Zašto? U svakom narodu i u svakom vremenu treba da postoji nesporni autoritet, što ne znači i bezgrešan. Ko bi to mogao biti kod nas, ako ne Njegova svetost patrijarh srbski Irinej. U teškim vremenima, kada se može svašta očekivati, o suštinskim pitanjima crkva ne može i ne smije biti po strani, odvojena od države, naroda. Patrijarh Irinej sigurno više zna od običnog čovjeka, ima Božju blagodat i sigurno više brine za svoj narod od mnogih političara, zato ima pravo ali i obavezu da iznese svoje mišljenje, stav o vrlo važnim pitanjima pa i o tome ko bi bio dobar da valada u teškim vremenima. Kao što i političari trebaju da iznesu svoja razmišljanja i stavove o svim  društveno-ekonomsko-političkim pitanjima i kažu šta je po njima nešto dobro, a šta loše i zbog čega, a onda će svakako narod o svim suštinskim pitanjima, kad ima sve te informacije, na referendumu ili izborima odlučiti za šta će se opredijeliti. Ako patrijarh čak uistinu i ne podrži najbolje, to nije razlog da se odmah osudi i na njega „drvlje i kamenje“. Oni koji dostojanstveno otrpe nepravdu, biće prepoznati i nagrađeni i od naroda i od patrijarha, a ne odmah da pokažu svoju slabost i sujetu.

Bila je i politička farsa kada je SDS prvo slavila i hvalila gospodina Momčila Krajišnika, a  kada je ovaj kritikovao rukovodstvo SDS-a, odmah je uslijedio napad na njega.

Sva ova dešavanja unutar i oko SDS-a mogu izazvati probleme unutar stranke. Zato rukovodstvo SDS-a treba da ispita svoju politiku kako bi stranka bila jača, a što je u interesu Republike Srpske i zbog čega se Pokret na ovakav način oglašava.

Autor: Dane Čanković, predsjednik Pokreta SNP Izbor je naš