Vječno sjećanje

Sa sjetom i ponosom sjećamo se vas koji ste nekad živjeli ovdje podno Trebjese, a koji ste gonjeni silama zla, morali napustiti svoja ognjišta i potražiti utočište u svijetu. Ali, ni opaka ruka neprijatelja, ni neminovni hod vremena nijesu mogli izbrisati tragove vašeg življenja na ovim prostorima. Bilo je to u vrijeme kada se zla azijatska sila uveliko bila odomaćila na balkanskim prostorima, prijeteći da satre sve što je srpsko i pravoslavno. Ali, to joj nijeste dali, vi hrabri ratnici, zatočenici slave i slobode svoga roda i plemna. Nijeste dozvolili da budete porobljeni i prevedeni u tuđina, zbog čega vam mi vaši potomci neizmjerno zahvaljujemo.
Vojujući protiv svemoćnog neprijatelja, živjeli ste između nedosanjanog sna o slobodi i smrti, grabeći zrake slobode kao ozebao Sunce. I kada su se ukazivali i najmanji izgledi za osvajanje slobode, dizali ste se na oružje ne žaleći svoje živote. Bila su to vaša opredjeljenja za vječno carstvo nebesko, pokazujući da ste pleme Lazareva i Miloševa soja, to jedno od njihovih najhrabrijih izdanaka. Ni tvrde kule i bedemi nikšićkog grada, ni moćna sila okupatora nije mogla ustaviti hrabre sinove Trebjese. Bez uzmaka i bez straha udarali su na neprijatelja, zatvarali ga u bedeme pretvarajući ga u nevoljnog sužnja. Svoju hrabrost i pregnuća plaćali su životima, spaljenim i razorenim domovima i baštinom. Ni takve žrtve njih nijesu zaustavljale i obeshrabrivale, već su uzvraćali neprijatelju istom mjerom, prisiljavali ga da ih vraća na zgarišta i da im obnavlja spaljene i razorene domove.
Drevna Trebjesa su se kao feniks rađala iz praha i pepela i ponovo bila žarište slave i slobode. A onda kada se nijesu mogli oduprijeti neprijatelju njeni sinovi su napustili rodnu grudu, žrtvujući je za veće vrijednosti, slobodu, čast i ljudsko dostojanstvo nalazeći utočište u vjernoj i plemenoj Rusiji. Sudbina starog zavičaja pratila ih je i u novoj otadžbini i za nju su se morali boriti braneći je od korzikanskog zavojevača. Ginuli su širom beskrajne Rusije, stigavši sa njenom slavnom armijom do Pariza ovjenčani slavom pobjednika. Stasavale su nove generacije, nastavljale davno započetu borbu, krčeći puteve slobode, krvlju natopljene otadžbine. Samo su srećnije generacije stizale do mira, do predaha između ratnih požara na ovim vječno nemirnim prostorima.
Dočekan je i dan kada je azijatska sila morala poslije više vjekova vladavine napustiti grad Nikšić i ove prostore i otići u nepovrat. I sad te kule i bedemi podsjećaju na vremena, kada je tamo stajala sila i oružje i kada je skapavalo nebrojeno roblje. Mi se sa sjetom i ponosom sjećamo vas mučenika koji ste se žrtvovali za slobodu svog otačastva i vas koji ste ginuli za slovensku Rusiju.
Neka je mir prahu vašem i neka vaše duše počivaju u miru vječnog carstva nebeskog, jer ste to zaslužili. Danas mi vaši potomci, nekad nedostojni vašeg mučeničkog života i vašeg djela, nalazimo ostatke vaših domova, crkava, groblja i druge tragove vašeg ovozemaljskog življenja. To su naše svetinje koje želimo oživjeti, znajući da ćete i vi tako živjeti sa nama.