Karadžić gradi slučaj preko svjedoka Tužilaštva

Bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić funkcioniše prilično dobro na suđenju pred Haškim tribunalom, gdje se sam brani, imajući na umu obim zadatka i višestruke pritiske, smatra Gideon Boas, bivši pravnik pri Tribunalu u Hagu i predavač na Pravnom fakultetu Monaš.

        "Ipak, bilo bi pogrešno misliti da je on naučio sve tajne advokature", kaže Boas, autor knjige "Suđenje Miloševiću: lekcije za vođenje složenih međunarodnih krivičnih slučajeva".

        Boas tvrdi da je dosadašnji tok suđenja pokazao da je Karadžić pogriješio što je odbio branioca, jer su mogućnosti osobe, koja nije advokat, a koja sama sebe zastupa u složenoj oblasti međunarodnog prava, prilično male.

        Pravni savjetnik bivšeg predsjednika RS Piter Robinson kaže da Karadžiću ne treba advokat "jer on zna sve činjenice bolje od bilo koga drugog".

        "Bivši predsjednik RS nadomjesta nedostatak pravnog obrazovanja činjenicom da je veoma bistar i vrijedan čovjek", rekao je Robinson agenciji DPA.
       
        Robinson je dodao da Karadžić zaslužuje svaku pohvalu zbog iznošenja velikog broja novih dokaza pokušavajući da izgradi svoj slučaj preko svjedoka tužilaštva.

        Agencija DPA navodi da Karadžić, za razliku od drugog čuvenog haškog optuženika Slobodana Miloševića, nije studirao pravo, ali se, čini se, zagrijao za pravnički zadatak koji je pred njim suočavajući se sa optužbama za ratne zločine i genocid mirno, pa čak i određenim stepenom kompetencije.

        Podsjećajući na izreku advokata da "čovjek koji sam sebe brani ima budalu za klijenta" agencija DPA navodi da Karadžić nije budala.

        U stvarnosti Karadžić se oslanja na malu vojsku pravnih savjetnika, među njima Robinsona, veoma iskusnog američkog krivičnog advokata koji brani i klijente na Međunarodnom tribunalu za Ruandu.

        Za razliku od Miloševića, koji je otvoreno vrijeđao tužitelje, Karadžić je do sada pokazao poštovanje prema sudu i prilično je uljudan u toku unakrsnog ispitivanja svjedoka.

        U isto vrijeme od Karadžić je u više navrata kritikovan zbog postavljanja nebitnih pitanja ili iznošenja nepotrebnih komentara.
       
        Karadžićeva strategija je jasna - diskreditovati svjedoke optužbe i prikazati Srbe kao žrtve muslimanske agresije i odbaciti zločine Srba kao element rata.

        Tokom svog uvodnog izlaganja Karadžić je svoju ulogu u ratu u BiH opisao kao "odbranu naše nacije od agresije muslimanskih fundamentalista", podsjeća agencija.

        DPA navodi da Karadžić ipak nije uspio da "natjera" tokom unakrsnog ispitivanja bivšeg američkog ambasadora Herberta Okuna da prizna da je tadašnji lider bosanskih muslimana Alija Izetbegović planirao formiranje islamske države u srcu Evrope.

        Karadžić, kako ocjenjuje DPA, takođe nije uspio da dobije potvrdu od Okuna njegovih tvrdnji da je Izetbegović pokušavao da pridobije međunarodne simpatije za svoje ciljeve naređujući granatiranje svog vlastitog naroda u Sarajevu.

        Kako navodi DPA, Karadžić će na kraju morati da ubijedi sudije da nije on odgovoran za neke od najgorih slučajeva maskara u Evropi od Drugog svjetskog rata i da je jednostavno branio svoj narod.

        "Ipak, da bi se to dogodilo, čak ni pravničke vještine čuvenog Perija Mejsona, možda neće biti dovoljne", ocjenjuje DPA.