Početna stranica > Novosti

Samo su misli proste, a jezik ne može da bude prost

20.09.2015. god.


Pi­šu­ći o Vu­ko­vom Rječ­ni­ku, aka­de­mik Pa­vle Ivić is­ti­če da „se ne mo­že na­ve­sti ni­jed­no dru­go de­lo u isto­ri­ji srp­ske kul­tu­re ko­je je od­i­gra­lo ve­ću ulo­gu kao pre­kret­ni­ca, kao po­la­ga­nje te­me­lja“, dok ga aka­de­mik Mi­ro Vuk­sa­no­vić iz­dva­ja kao „ma­tič­nu knji­gu sa­vre­me­nog srp­skog je­zi­ka“ i kao „knji­gu pred knji­ga­ma“. U je­zič­kom, pre­ci­zni­je, lek­sič­kom smi­slu, ovo de­lo je zna­čaj­no jer sa­dr­ži spi­sak re­či ko­je su ute­me­lji­le sa­vre­me­ni srp­ski knji­žev­ni je­zik, a sa­mim tim, po­sred­no i ne­po­sred­no, i sa­vre­me­nu srp­sku kul­tu­ru.

Ka­kav je bio ka­pa­ci­tet te lek­si­ke za za­do­vo­lja­va­nje kul­tur­nih po­tre­ba srp­skog na­ro­da?

Mno­gi su sma­tra­li ne­do­lič­nim za­ne­ma­ri­va­nje je­zi­ka vi­še­ve­kov­ne pi­sa­ne tra­di­ci­je da bi se stan­dard­nim je­zi­kom pro­gla­sio na­rod­ni. Vu­kov sa­vre­me­nik Lu­ki­jan Mu­šic­ki ovim re­či­ma se us­pro­ti­vio Vu­ko­voj na­me­ri: „Srp­ski na­rod je orao i ko­pao, mno­go se tru­dio, ju­na­če­stvo­vao, ali ma­lo mi­slio, osim o na­su­šnim po­tre­ba­ma, za­to je nje­gov je­zik si­ro­ma­šan re­či­ma za umo­zri­tel­ne mi­sli.“ Če­ški sla­vi­sta Jo­sif Do­brov­ski is­ti­cao je da se nje­mu ne do­pa­da da se „Sr­bi spu­ste do se­ljač­kog je­zi­ka. Mo­ra bi­ti i ot­me­ni­je­ga je­zi­ka za uz­vi­še­ni­je pred­me­te“. I aka­de­mik Mil­ka Ivić, ina­če ve­li­ki po­što­va­lac Vu­ko­vog de­la, for­mu­li­sa­la je stav ko­ji ni­je (bio) re­dak me­đu in­te­lek­tu­al­ci­ma: „A na­ma je, eto, bi­lo su­đe­no da nam, u da­ni­ma jed­nog Pu­ški­na, ne­ve­šta ru­ka, tek iz­vu­če­na ta­ko­re­ći is­pod plu­ga, cr­ta pr­va na­ša slo­va za na­šu reč. Kraj­nje je vre­me da se zbi­lja svi otre­zni­mo od na­iv­nih mi­to­va. Ka­mo sre­će da smo ima­li ne­iz­ga­že­nu pi­sa­nu tra­di­ci­ju, da ni­smo mo­ra­li uvo­di­ti ne­pi­sme­nog u kom­pe­ten­ci­ju pi­sme­nih! Knji­žev­ni je­zik je oru­đe ko­jim mo­že i mo­ra da ru­ku­je sa­mo vi­čan zna­lac – obra­zo­van čo­vek.“

Mno­go je vi­še onih ko­ji sma­tra­ju da se srp­ska kul­tu­ra mo­gla ade­kvat­no i pri­rod­no raz­vi­ja­ti sa­mo na na­rod­nom je­zi­ku i da je taj je­zik imao ka­pa­ci­tet da iz­ra­zi i „umo­zri­tel­ne mi­sli“. Sam Vuk je o to­me go­vo­rio da su sa­mo mi­sli pro­ste, a da je­zik ne mo­že bi­ti prost. Slič­no je o to­me raz­mi­šljao i je­dan od naj­ve­ćih srp­skih lin­gvi­sta Alek­san­dar Be­lić. On je na­gla­ša­vao da su­šti­na knji­žev­nog je­zi­ka ni­je u to­me da li se on ob­lič­ki, sin­tak­sič­ki ili reč­nič­ki do­volj­no raz­vio, već u to­me šta se nji­me iz­no­si. Čim se jed­nim je­zi­kom ula­zi u ve­li­ku kul­tu­ru sve­ta, ob­ra­đu­ju pred­me­ti kul­tur­ne, na­uč­ne i knji­žev­ne obla­sti, on po­sta­je knji­žev­ni je­zik.

Ka­kva je objek­tiv­no bi­la moć na­rod­nog je­zi­ka da iz­ra­zi „umo­zri­tel­ne mi­sli“, da naj­pot­pu­ni­je is­ko­ri­sti ono što po­se­du­je i da iz­ne­dri ono što mu ne­do­sta­je? Oda­kle je to kre­nuo naš knji­žev­ni je­zik da bi dva ve­ka ka­sni­je po­stao ono što da­nas je­ste? Od­go­vor na to pi­ta­nje pru­ža Vu­kov Rječ­nik.

Vu­kov sa­vre­me­nik Jo­van Ste­jić za­me­ra Vu­ku što u Rječ­nik iz 1818. ni­je uneo sve re­či ko­je su se u to vre­me mo­gle ču­ti ili pro­či­ta­ti, ru­ko­vo­de­ći se prin­ci­pom da ih ni­je čuo u na­ro­du. Iz­gle­da neo­bič­no da na­rod ni­je ko­ri­stio ove re­či: bla­gost, opa­snost, stro­gost, sa­da­šnjost, pro­šlost, bu­duć­nost, vest, duh, sluh, za­da­tak, mol­ba, žal­ba, po­be­da itd.

Ka­ko li se mi­sli­lo o pro­šlo­sti i bu­duć­no­sti ka­da ni­je bi­lo re­či za njih? Me­đu­tim, mi­sli­lo se na sva­ko­dnev­nu mu­ku pa je bi­lo mno­go si­no­ni­ma za poj­mo­ve ko­ji su va­žni za na­rod­ni ži­vot. U Rječ­ni­ku je za­be­le­že­na ce­la ko­lek­ci­ja si­no­ni­ma za gla­gol na­je­sti se (na­pi­ta­ti se, na­ba­nja­ti se, na­bi­ti se, na­bo­ka­ti se...), za pri­dev ja­dan (bi­je­dan, bo­lan, der­ni, ža­lo­stan, za­jad­nji, zlo­sre­ćan...) i za dru­ge re­či ko­je su se od­no­si­le na poj­mo­ve iz te­žač­ke na­rod­ne sva­ko­dne­vi­ce.

Ipak, ni­je sa­svim tač­no da ni­je bi­lo re­či za ap­strakt­ne poj­mo­ve. U Rječ­ni­ku pro­na­la­zi­mo: vo­lja, ra­zum, tu­ga, sre­ća, mr­žnja, lju­bav, du(k) (= duh), du­ša, ljup­kost, dru­go­va­nje, na­da­nje, obe­ća­nje, ra­bre­nje (= hra­bre­nje), stra­še­nje, stra­o­ta, vo­ljan, du­še­van,  lju­bak, lju­be­zan, ra­bar (= hra­bar), stra­o­vit... Bi­lo ih je, iako se mo­ra pri­zna­ti da je ne­ke od njih Vuk de­fi­ni­sao svo­de­ći ih na prak­tič­no, kon­kret­no sva­ko­dnev­no is­ku­stvo. Ta­ko je, re­ci­mo, du­ša u Rječ­ni­ku de­fi­ni­sa­na po­slo­vi­com: Dva bez du­še, tre­ći bez gla­ve. Isto i gla­gol ža­li­ti: ža­li me ži­va, a ne­moj mr­tva. Pri­dev ne­do­sti­žan ova­ko se ob­ja­šnja­va: npr. ži­to je ne­do­sti­žno, tj. jed­no vi­so­ko a dru­go ni­sko na­ra­slo ili jed­no zre­lo dru­go ne­do­zre­lo.

Va­žni­je od to­ga što je u na­rod­nom je­zi­ku bi­lo re­či za ap­strakt­ne poj­mo­ve  je­ste či­nje­ni­ca da je srp­ski na­rod­ni je­zik bio iz­ra­zi­to ras­te­gljiv, sav sa­zdan od ma­te­ri­ja­la ko­ji se mo­gao ko­ri­sti­ti za gra­đe­nje no­vih re­či. Ka­da je pre­vo­dio No­vi za­vet, Vuk je sam iz­gra­dio čak 84 re­či ko­je do ta­da ni­su po­sto­ja­le, a za ko­je je re­kao da bi „te re­či ka­zao ova­ko i naj­pro­sti­ji Sr­bin sa­mo kad bi mu za­tre­ba­le; a mo­že bi­ti da ih i go­vo­re“: tru­bač, slu­šač, vi­kač; iz­ba­vlje­nje, iz­vr­še­nje, oprav­da­nje, ot­pu­šta­nje; gra­bljiv, neo­se­tljiv, vi­no­gra­dar; ne­zna­bo­štvo, de­vo­ja­štvo, smer­nost, sve­tost, go­sto­lju­bi­vost.

Lek­si­ka ko­ju me­đu svo­jim ko­ri­ca­ma ču­va Vu­kov Rječ­nik iz 1818. go­di­ne pre­tr­pe­la je znat­ne iz­me­ne još za Vu­ko­vog ži­vo­ta. Ni Nje­goš, ni Bran­ko Ra­di­če­vić, ni dru­gi po­bor­ni­ci Vu­ko­vog de­la, ni­su pi­sa­li sa­svim vu­kov­ski. Ipak, ko­li­ko god da se lek­si­ka me­nja­la, bo­ga­ti­la i stva­ra­la od sop­stve­nog ili stra­nog sup­stra­ta, do da­nas je, za­hva­lju­ju­ći Vu­ku, za­dr­ža­la svo­ju esen­ci­ju ko­ja se ogle­da u ono­me što je Be­lić zvao na­rod­nim du­hom.

Profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu

Dr Raj­na Dra­gi­će­vić,



  • Izvor
  • / vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Globalni gigant Glovo napušta BiH, a domaća aplikacija Ordera preuzima tržište dostave hrane. Restorani i kupci masovno prelaze na pouzdano domaće rješenje — koje svoju mrežu već širi i...


Savremena astronomija već dugo nije vezana samo za optičko posmatranje neba teleskopima, već je ona postala i nauka o ogromnin bazama podataka. Teleskopi nove generacije svake noći generišu terabajte...

Vašingtonska asocijacija biciklista (WABA) po prvi put je organizovala diplomatsku biciklističku vožnju povodom Svetskog dana bicikla, okupivši predstavnike više od 40 diplomatskih misija u Vašingtonu. Organizatori su naj...


Američki predsednik je, kako se navodi, pozvao izraelskog premijera da ne pokreće ponovo rat punih razmera sa Iranom....

Biro Skupštine država članica Međunarodnog krivičnog suda (MKS) suspendovao je tužioca Karima Kana, koji je optužen za seksualno uznemiravanje, navodi se u saopštenju za javnost organizacije. Kan je svojevremeno...


Izjava američkog sekretara za rat usledila je u trenutku kada se Brisel priprema da sprovede najambicioznije migracione reforme u poslednjih nekoliko godina....


Ostale novosti iz rubrike »
BTGport.net - u1
Pružite zaposlenima vrhunsku ishranu uz Ordera - Topli obrok

SLIKA SEDMICE

WEB SHOP
WebMaster

DjEVOJKA DANA