Seoba „Seobe Srba”
Mnogi turisti koji dolaze u Patrijaršijski dvor u Sremskim Karlovcima čine to i zbog slike Paje Jovanovića koja se tamo odavno ne nalazi, a čiju je prvu verziju cenzurisao patrijarh Georgije Branković.
U nekadašnjoj svečanoj trpezariji Patrijaršijskog dvora, a danas jednoj od prostorija riznice Muzeja SPC u Sremskim Karlovcima, monumentalna slika Paje Jovanovića „Seoba Srba” prekrivala je čitav južni zid. Mnogi turisti koji dolaze u Patrijaršijski dvor, čine to i zbog slike koja se tamo odavno ne nalazi!
Slika je imala uzbudljivu sudbinu, baš kao i njen naručilac, stvaralac i likovi na njoj. Monumentalno delo „Seoba Srba” doživelo je cenzuru patrijarha Georgija Brankovića, a potom još nekoliko verzija i seoba.
Prekretnica u stvaralaštvu Paje Jovanovića i ulazak u novu, istorijsku i po mnogima njegovu najznačajniju fazu, označila je upravo 1895. godina, kada je dobio dve značajne porudžbine za Milenijumsku izložbu, koja je trebalo da se održi u Budimpešti naredne godine.
Saborski odbor u Sremskim Karlovcima s patrijarhom Georgijem Brankovićem na čelu naručio mu je grandioznu istorijsku kompoziciju „Seoba Srba pod patrijarhom Arsenijem Trećim Čarnojevićem”, dok je od vršačkog Municipija primio porudžbinu za sliku „Vršački triptihon”.
Sticajem političkih, a ne umetničkih okolnosti, samo se druga slika našla na velikoj peštanskoj izložbi. Naime, Georgije Branković nikako nije bio zadovoljan umetnikovim viđenjem Velike seobe Srba. Patrijarh je od Jovanovića zatražio da za potrebe predstavljanja Srbije u Budimpešti naslika delo koje će pokazati da su Srbi došli na tlo Austrougarske monarhije, ne u zbegu, već kao organizovana vojna celina. I to na poziv samog cara.
– S obzirom na političku poruku koju je poglavar Karlovačke mitropolije želeo da uputi javnosti Habzburške monarhije, Paja Jovanović je bio suočen sa izuzetno teškim i delikatnim zadatkom. Slika je aludirala na državno-pravni položaj Srba u Austrougarskoj monarhiji i pravo na nacionalnu individualnost – kaže Darko Paripović, kustos riznice Muzeja SPC u Karlovcima.
Monumentalna kompozicija trebalo je da predstavlja vrhunsku tačku srpskog istorijskog slikarstva u devetnaestom veku. Tema je izabrana po uzoru na istorijsku kompoziciju Mihalja Munkačija „Arpad osniva mađarsku državu”, naslikanu za ugarski parlament 1893. godine.
Na prostranom platnu predstavljen je umorni ratnički narod koji pod vođstvom starog patrijarha, kome je Jovanović dao lik patrijarha Georgija Brankovića, sa surovog Orijenta odlazi u željenu, civilizovanu Evropu. Kako je Miloš Crnjanski zapisao, „u obećanu zemlju meda i mleka”.
Ni patrijarh ni slavni slikar, međutim, nisu mogli ni da pretpostave da će slika doživeti sudbinu junaka na njoj.

Prostorija gde je nekad bila izložena slika Paje Jovanovića,
Fotografije (Anđelko Vasiljević) / Politika
Prvobitna verzija slike, dovršena 1896. godine, prikazuje seobu Srba iz 1690. godine, kad je narod pod pritiskom Turaka krenuo u zbeg sa Kosova, i to baš onako kako ju je umetnik video i najpre zamislio. Na jednoj strani naslikanog platna su patrijarh, vojnici, konjanici, dok na desnoj strani kompozicije hodaju umorni narod, ovce, stoka…
Ta, desna strana slike, nikako se nije dopala naručiocu, pa je Jovanović naslikao drugu verziju većih dimenzija, ovog puta bez naroda i ovaca.
Tako je ženu s detetom u naručju zamenio ratnik na konju. Stado ovaca zamenjeno je vojnicima pešacima, a episkopu Isaiji Đakoviću, koji stoji pored patrijarha Čarnojevića Trećeg, u ruke je stavljen svitak sa zlatnim carskim pečatom Leopolda Prvog, kojim se srpskom narodu u carevini garantuju privilegije.
Prepravljajući svoje „Seobe”, Jovanović ne uspeva da na vreme završi rad za veliku izložbu. Dve verzije priče prate dalje lutanje platna, a vezuju se za početak Drugog svetskog rata. Prema jednoj, ustaše su prepravljenu Pajinu sliku koja se nalazila u Patrijaršijskom dvoru u Sremskim Karlovcima i prekrivala ceo južni zid svečane trpezarije na 24 kvadratna metra, isekli iz rama i bacili je u podrum.
Prema drugoj verziji, platno odlazi u Zagreb, nepoznato je kako i na koliko dugo, a potom biva vraćeno kući – na zid trpezarije karlovačke patrijaršije.
Kako god bilo, čuveno platno krasi salu beogradske patrijaršije, u kojoj zaseda Sinod Srpske pravoslavne crkve.
Aleksandar Apostolovski,
Politika
- Izvor
- Muzej Srpske pravoslavne crkve (Fotografije Anđelko Vasiljević) / Politika/ vostok.rs
- Povezane teme
- Srbija
- pravoslavlje
- religija
- slikarstvo
- umetnost
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Novi kanal će pomoći u rešavanju incidenata u strateškom plovnom putu, usred protivrečnih uputstava za brodovlasnike....
Zapad se priprema za rat punog obima do 2030. godine, izjavio je zamenik ministra spoljnih poslova Aleksandar Gruško...
Globalni gigant Glovo napušta BiH, a domaća aplikacija Ordera preuzima tržište dostave hrane. Restorani i kupci masovno prelaze na pouzdano domaće rješenje — koje svoju mrežu već širi i...
Savremena astronomija već dugo nije vezana samo za optičko posmatranje neba teleskopima, već je ona postala i nauka o ogromnin bazama podataka. Teleskopi nove generacije svake noći generišu terabajte...
Vašingtonska asocijacija biciklista (WABA) po prvi put je organizovala diplomatsku biciklističku vožnju povodom Svetskog dana bicikla, okupivši predstavnike više od 40 diplomatskih misija u Vašingtonu. Organizatori su naj...
Američki predsednik je, kako se navodi, pozvao izraelskog premijera da ne pokreće ponovo rat punih razmera sa Iranom....
Ostale novosti iz rubrike »

















