
PESNIKU ZAVIČAJA I PRAOTACA U ZEMLJI ROBOVA I TALACA
Pesniku Momiru Laziću na dan Svetog Trifuna Leta Gospodnjeg 2020.
Od prvog do poslednjeg daha , od sunčevog poljupca do samrtnog ropca ,
živeo za pesmu, zemlju Pravoslavnu, borio se perom , za pretka, praoca .
Borio se pesmom , rvao sa slutnjom , vidari mu bili gnezdište vrabaca,
a svaka mu pesma potsumni testament, kao rodna njiva zdravih klijanaca,
u zemlji zatočenih , robova, iskušenja , gde vijuga i zmija palaca ,
gde svako sam sebe hapsi , učauren ko metak , ta reč britka , za slobodnu
rodnu grudu , gde se čuje prvi dečiji plač , bez kletvi na usnama i talaca ,
ko učaureni metak koji iznenada sam sebe vijukne kao opomena ,
u zemlji izbeglica , zgrčenih vilica , da mu rodna njiva prerodi
od zdravih klijanaca za zemlju dečijih kolica , koevki i pelena ,
zemlju vrednih ljudi , gde uz stari orah mladica izrasta ,
da podmladi ovu zemlju krajputaša , bespomoćnih , zaborava ,
kancera, radijacije , starački dom jalovih , bezubih , izlapelih staraca .
Sam sebi nanogicu stavio od metalnih zvona stihova ,
da zveče ko manastirski zvonik , kad prođe ko isposnik ,
obučen u mantije noći , u zvezdane krvotoke vena .
Stihovi mu sada i java i zbilja , ko vazduh kad grabi stari bunardžija ,
sa izvora vodu mater da ponese , mesto obramice staklenku čašu
iz bokala bunarskih da doliva , pravo iz podzemnih reka ,
koji donose žubor i trag zavičaja …
Ko lučevina pred zgasnuće zvezda , treptaja treptaj, prepletaj oka ,
obasja tminu i preseli se međ pesnike žive ,
na Nebu da zaliva mesečevu svetlosnu refleksiju , jagorčevinu.
I njegov život tek sada poče , nadzemaljski , nadljuski ,
ko jabuka prezrela koja sakri seme da ga vetar razvitla , u toj
pegavoj semenki, ljuski , da svakog ko pipne ijdanke
lozu Pravoslavnu , trnjikama pera da kožu mu razdire .
Da čuva ognjišta u zemlji živih i mrtvaca ,
od svih krvožednik , on pesnik Vidovdanski
vijuknu ko zlatni metak , put Neba , da razbije taj kamen
kišu od kamenja , što od Hrama našeg prave ruševinu .
Da postane hitac pero opomene, u vreme kad munja nebom nailaži ,
da odjekne glasom snažnim gromovitim ,
kad se zmija bezbožnika na Srbe isplazi .
Da stigne pre Sretenja do Svetih Ustanika ,
sa vojskom Svetaca i pesnika oštrih , da odjekne hitac ,
pucanj opomene da se vrati sam sebi Srbin neprolazni .
Slavica Jovanović novinar i književnik
Prnjavor Mačvanski
- Izvor
- Slavica Jovanović
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Novi kanal će pomoći u rešavanju incidenata u strateškom plovnom putu, usred protivrečnih uputstava za brodovlasnike....
Zapad se priprema za rat punog obima do 2030. godine, izjavio je zamenik ministra spoljnih poslova Aleksandar Gruško...
Globalni gigant Glovo napušta BiH, a domaća aplikacija Ordera preuzima tržište dostave hrane. Restorani i kupci masovno prelaze na pouzdano domaće rješenje — koje svoju mrežu već širi i...
Savremena astronomija već dugo nije vezana samo za optičko posmatranje neba teleskopima, već je ona postala i nauka o ogromnin bazama podataka. Teleskopi nove generacije svake noći generišu terabajte...
Vašingtonska asocijacija biciklista (WABA) po prvi put je organizovala diplomatsku biciklističku vožnju povodom Svetskog dana bicikla, okupivši predstavnike više od 40 diplomatskih misija u Vašingtonu. Organizatori su naj...
Američki predsednik je, kako se navodi, pozvao izraelskog premijera da ne pokreće ponovo rat punih razmera sa Iranom....
Ostale novosti iz rubrike »


















