Hrvatska krije genocid

To je osnovna i prva činjenica na osnovu koje se zahtijeva priznavanje genocida počinjenog nad Srbima, Jevrejima i Romima u vrijeme od 1939. do 1945 godine, kada je, samo u logoru Jasenovac od strane Hrvata ustaša, ubijeno 700.000 Srba, 23.000 Jevreja i 80.000 Roma (brojke koje stoje u Deklaraciji) jedino zbog toga što su pripadali drugom narodu, vjeri ili rasi.

Peta Međunarodna konferencija o Jasenovcu koja se održava u Banjoj Luci juče i danas, donijela je Deklaraciju o genocidu koja će biti ponuđena na potpisivanje parlamentima svih zemalja, a među prvima, zemljama nastalim raspadom bivše SFRJ ne bi li monsturozni zločin dobio svoj pravi naziv i mjesto u svim istorijskim čitankama, a hrvatski narod prihvatio odgovornost za genocid koji je u njegovo ime počinjen, kao što je to uradio njemački narod.

Valjda nećemo čekati kao Jermeni

''Ne znamo da li će ih parlamenti tih zemalja odmah usvojiti, ali ako uzmemo primjer slične deklaracije koju su donijeli Jermeni o genocidu nad njima iz 1915. godine, koju su neki prihvatili tek prošle godine, onda vjerujem da mi nećemo toliko dugo čekati", rekao je član Međunarodne komisije za utvrđivanje istine o Jasenovcu Srboljub Živanović.

On je dodao da se su mnoge zemlje imale podatke o ovim zločinima, o njima se do sada ćutalo, prije svega zato što o tome ništa nije govorila bivša Jugoslavija.

''Donošenjem ove deklaracije svrstavamo se u mali broj onih zemalja koje su digle svoj glas protiv počinjenog zločina", rekao je Živanović.

Zločin ustaša je bio smišljen i planiran genocid, onakav kakav je definisan Konvencijom o sprečavanju genocida, usvojenom od strane Generalne skupštine UN 9. decembra 1948. godine.

NDH je jedina ''zemlja'' u kojoj su tokom Drugog svjetskog rata ubijana djeca u koncetracinim logorima specijalizovanim za to, kojih je bilo nekoliko i u kojima je ubijeno 42.791 srbsko dijete, 5.737 romske djece i 3.710 jevrejske djece.

Tokom ovog genocida, koji je najbliži holokaustu koji je u nacističkoj Njemačkoj izvršen nad Jevrejima, veliki broj Srba je zbog spašavanja golog života bio prinuđen da promijeni svoj nacionalni i duhovni identitet i da prihvati katoliciam pod prisilom. Međutim, mnogo naroda je umoreno, a da ga niko ništa nije ni pitao.

NDH je, podsjeća se u Deklaraciji, obuhvatala i područje današnje BiH, gdje je veliki dio ustaških formacija sačinjavalo ''hrvatsko cvijeće'' kako je tadašnja vlast u Hrvatskoj nazivala odane muslimane.

Polazeći od ovih zaključaka od Republike Hrvatske se traži da kao država Hrvatskog naroda, odlukom svojih najviših organa, prihvati istorijsku i svaku drugu odgovornost za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svjetskog rata u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, uključujući i područje Bosne i Hercegovine. Hrvatska bi trebalo da na dostojan način obilježi sva mjesta zločina(link), da sačuva i održava jasenovački kompleks. Trebalo bi i da se utvrdi program zaštite i uređenja Donje Gradine, kao nastavak projekta iz osamdesetih godina HH vijeka.

Ono što je nephodno, pored isplate pravične odštete žrtvama ovog genocida i njihovim potpmcima je da se u Hrvatskoj, Srbiji, Republici Srbskoj i cijeloj BiH, odredi isti dan sjećanja za sve žrtve genocida u NDH.

Najrječitije se ćuti

Kao što dostojanstven čovjek najčešće ćuti nad svojom nesrećom te ne priča o njoj drugim ljudima, tako nekada i narod šuti nad svojom ranom.

Ta šutnja, počela je prelaziti u zaborav pod uticajem namjernog potiskivanja sjećanja u bivšoj SFRJ zarad zajedničkog života

Danas, kada je holokaust postao filmski motiv, kada se, ružno je reći, mnogi trude da dokažu da su žrtve genocida, bolesnom manipulacijom sopstvenim narodom - Jasenovac, koji je i Jadovno i Slana i Drakulić i Prebilovci i sve ostalo – još čeka svoju istinu i pravdu.

SLIKA

To se neće desiti predajom dokumentacije o logoru, državi nasljednici one koja je taj logor stvorila, niti pravljenjem spomenika papi, koji je došao u Banju Luku, na kilometar-dva od Drakilića, ne izvinivši se. Danas se na tom mjestu pravi velelepna katedrala, veća nego što je bila. To se neće desiti organizovanjem pomena u Donjoj Gradini za 1. Maj, kada narod koji i inače ne ide tamo, sjedi na vikendici i roštilja. Za to mora da se napravi strategija i putem obrazovnog sistema i medija, da se ljudi nauče da treba da se poklone na mjestim gdje je neko, prije malo više od pola vijeka, pokušao biološki da ih zatre.

Blaženi

Danas u Hrvatskoj, zahvaljujući zvaničnom državnom diskursu, mnogi vjeruj da je više ljudi ubijeno u Blajburgu nego u Jasenovcu. Alojzije Stepinac, čija je uloga kontroverzna u genocidu, proizveden je u sveca, a poglavnik Pavelić se od mnogih ljudi smatra borcem za nacionalno oslobođenje.

U toj državi, koja je danas na pragu Evropske unije, koja se takođe kune u antifašizam, stotine ili hiljade jama i drugih stratišta srbskog, jevrejskog, romskog naroda i drugih stradalnika, stoje u tišini, neobilježene bar naznakama da je tu čovjek čovjeku bio zvjer, samo zbog druge vjere.

Ta činjenica, da su ustaše ubijale Srbe zbog vjere, isključuje ih iz klasičnog fašističko-raističkog obrasca po kojem su Nijemci ubijali druge narode – ''zato što su niža rasa''. U NDH je u pitanju bio vjerski fanatizam i zato je uloga rimokatoličke crkve u ovom genocidu, jedna od najmračnijih nerasvijetljenih stvari u istoriji Evrope.

Ali ipak vidljiva, prljava i teška, kao mulj koji nosi nabujala, mutna Sava.