Beskrajna agonija FAM „Jelšingrada“

Vlada je prije četiri mjeseca preprodala ovu firmu novom vlasniku GP „Krajini“ za 6,8 miliona KM, prehodno joj stavivši prefiks „Novi“ i ubrizgavši višemilionsku finansijsku injekciju, ali su ostali stari sudski sporovi koji se vode u Okružnom privrednom sudu u Banjaluci. Stečaj je otvoren 2009., ali i dalje traje sudanija u dokazivanju potreživanja pojedinih povjerilaca. Ovaj put radnici se ne bore sa upravom, već sa jednim od povjerilaca, banjalučkim „Euromotorom“ koji od Jelšingrada po četvrti put traži isplatu 2,5 miliona maraka. Radnici tvrde da su te pare njihove jer su se u procesu stečaja odrekli 80 posto neisplaćenoh plata. Ne pristaju na to da ostatak prepuste nekome ko je kupio jednu halu u krugu fabrike i to nakon što je stečaj otvoren. Oni tvrde da je ovo klasičan primjer kako funkciuoniše stečajna mafija, jer su ljudi iz „Euromotora“ u sprezi sa nekadašnjom upravom „Jelšingrada“ organizovano rušili firmu dok je nisu doveli do stečaja. Ukoliko sud donese presudu u korist „Jelšingrada“, radnici očekuju da im se isplati nadoknada za nekadašnje zarade. Do sada su iz stečajne mase uspjeli da dobiju tek četiri procenta ukupnih potraživanja. Plate im nisu isplaćivane čak 60 mjeseci i nije malo onih kojima se duguje i po nekoliko desetina hiljada maraka. Međutim, i „ Euromotor“ traži isplatu, ali samo kao razlučni povjerilac što osporavaju radnici i stečajni upravnik. Kroz stečaj isplata bi bila neuporedivoi manja – oko 200.000KM. Predstavnici „ Euromotora“ razumiju radničko nezadovoljstvo, ali se ne smatraju odgovornim zbog činjenice da je uprava „Jelšingrada“ storila ogromna dugovanja i prema radnicima i prema povjeriocima. Nastavak ove ljudske drame najavljen je za sredinu marta na novom ročištu u sudu, ali radnici najavljuju da će se ispred suda zaputiti ka Vladi jer aktulenu vlast smatraju najodgovornijom za bijedu i bezakonje u koje su gurnuti u vrijeme dok je „Jelšingrad“ bio državna firma.