Njegoš i zakon kao nove „žrtve“ ove vlasti

To je obećao juče u Srebrenici kao ustupak za prekid bojkota dvadesetak djece u tamošnjoj osnovnoj školi „Petar Petrović Njegoš“, kojima su roditelji naprečac zabranili odlazak u školu, između ostalog, zbog takvog „neprimjerenog“ imena koje je iznedada počelo povređivati njihovu etničku pripadnost. Istina, tabla sa imenom temeljnog pjesnika srbskog jezika, ali i univerzalnog značenja, neće biti skinuta odmah, ali nakon raspusta je to izvjesno. Kasipović je velikodušno pristao na ucjene koje su motivisane prizemnim politikantstvom sa još prizemnijim ciljevima i to baš u vrijeme kada se zahtijeva promjena Izbornog zakona samo u slučaju Srebrenice, da bi se, mimo svih demokratskih načela, rezervisalo mjesto načelnika isključivo i samo za Bošnjake. Kasipović je, na žalost, pristao na zloupotrebu djece, ali se saglasio i da „štrajkači“ dio obrazovnog programa provode po modelu - Tuzlanskog kantona. Na taj način je vajni ministar na mala vrata promovisao model dvije škole pod jednim krovom, pa čak i u jednom razredu. Time je narušen suverenitet obrazovnog procesa u Republici Srbskoj i utaban put po kome svaka etnička grupa koja ima pet osnovaca može za sebe tražiti izuzeće od utvrđenog obrazovnog programa. Kasipović je još jednom demonstrirao svoju nagodnost ka stišavanju bure u čaši vode bez obzira na dugoročne posljedice koje mogu proisteći iz ovakve nedosljednosti i kršenja zakona koje je sam inaugurisao.