Osim suve statistike, sindikalci u Srbskoj ništa drugo nisu najavili kako bi se poboljšao status radnika čija prava, kako tvrde, oni zastupaju i brane.
Očito je da ta borba nije ništa donijela, jer su upravo sindikalne cifre neumoljive u pokazivanju radničke stvarnosti u RS.
Tako je prosječna neto plata u Republici Srbskoj za juli mjesec ove godine, od 823 KM, pokrivala svega 46,36 posto sindikalne potrošačke korpe za četvoročlanu porodicu.
Dok su oni s najvišim prosječnim neto zaradama, zaposleni u finansijskom posredovanju, dobijali 1.279 KM, najniže su bili plaćeni radnici u ugostiteljstvu 557 KM i u julu su im i te male zarade smanjenje u odnosu na junske za 2,79 posto.
Niko se od sindikalaca ni ranije i sada nije oglasio tim povodom.
U ništa boljnoj situaciji nisu ni građevinari sa 575 KM plate, zaposleni u prerađivačkoj industriji sa 596 KM, dok su radnici u trgovini u julu dobijali 599 KM, u ribarstvu 604 KM i te zarade su pokrivale troškove sindikalne potrošačke korpe sa svega od 32,40 do 34,03 posto.
Njima nije bilo nikakvog spasa od članstva u sindikatu, a očito je da ih aktuelna vlast odavno ne vidi.
Zato im nije pomogla ni činjenica da su ukupne potrošačke cijene u julu ove godine u odnosu na juni u Republici Srbskoj bile manje za 0,4 posto, jer to nije zaustavilo pad životnog standarda radnika i pored činjenice da je prosječna julska u odnosu na junsku platu bila veća za pet KM.
Iz Saveza sindikata ponavljaju već stnadardnu rečenicu vlastima, da su u najtežem materijalnom i socijalnom položaju radnici u privredi, te da kreatori ekonomske politike i privrednog razvoja moraju preduzeti hitne mjere kako bi se stimulisao razvoj realnog sektora i time smanjila stopa nezaposlenosti i siromaštva u Republici Srbskoj.
Očito je da sindikat niko od onih koji trenutno donose ekonosmke mjere ne čuje, a još manje da su oni snaga koja može pokrenuti stvari nabolje u osiromašenoj i bespravnoj RS u kojoj radnici u realnom sektoru mjesečno treba da zarade samo za hljeb i mlijeko svojim članovima porodice.
