Javna rasparava o zaakonu o osnovnom obrazovanju

Danas je Banjaluci održana javna rasparava o Zakonu o osnovnom obrazovanju. Na skupu u kojem su bili prisuti prosvjetni radnici, roditelji, nevladin sektor, čule su se brojne zamjerke na predloženi Zakon.

Najveća polemika se vodila oko opisnog ocjenjivanja koje je po zakonu predviđeno za predmete likovno, muzičko, fizičko vaspitanje i vjeronaka. Po ocjenama koje su prevladavale na skupu to je put ka laganom potiskivanju vjeronauke iz obrazovnog sistema Republike Srpske. U vrijeme kada je u porastu broj krivičnih djela koje čine maloljetnici, kada je uporastu nasilje, kada je u školama sve više droge,  veoma loš je potez  pokušaj potiskivanja vjeronauke  iz škole. Vjera, a time i vjeronauka mlade ljude treba da mladim ljudima ukažu na vjekovne vrednosti čovječanstva, a da budu brana pojavi nasilniškog ponašanja mladih.

Takođe, od strane učesnika je ukazano na propale pokušaje uvođenja opisnog ocjenjivanja kaoko kod  nas u ranjem periodu tako i u svijetu. Postavilo se i pitanje zašto praviti razliku među predmetima, kada će nekim od učenika glavno zanimanje u životu bitu sport, drugima muzika, trećima likovne umjetnosti... Slično kao i sa vjeronaukom, i pitanje fizičke kulture je bitno za spas mladih u vrijeme povećanog broja narkomana u školama i u  komplet društvu.

Sa strane predlagača Zakona, pominjano je opisno ocjenjivanje kao dodatak klasičnom sistemu ocjenjivanja (brojčanom) i da će se ista previla primjenjivati na sve predmete, što u Zakonu ne stoji. Pa se stoga psotavlja pitanje da li predlagač Zakona želi da obmane javnost.

Postavilo se i pitanje kome je potrebno da u Zakon uvrsti formiranje dosijea za svaoko dijete. Ko će koristiti te podatke, a naveden je primejr da u nekim zamljama gdje se vode dječiji dosijei da pristup tim podacima nemaju roditelji. Ičlo se čak dotle u pretpostavkama da bi takve podatke o djeci mogli u budućnosti biti zlopotrebljani i predati na korišćenje raznim obavještajnim službama.

Uakazalo se da i o dosadašnjim reforamma nije napravnjena ozbiljna analiza šta se dobilo a šta izgubilo u kvalitetu nastave, sa posebnim osvrtom uvođenja devetogodišnjeg osnovnog školovanja u ovošenja zakona da djeca sa 6 godina  kreću u školu.

U suštini veoma mali broj članova Zakona je ostao nedirnut. Čaki i prva tačka Zakona se našla na udaru kritičara, jer u njoj stoji da se Zakon odnosi na osnovno obrazovanje ali ne stoji gdje (Republici Srpskoj). Pitalo se zašto je predlagaču Zakona smetala riječ Republika Srpska, koja je izostavljena gdje se god to moglo.

Kritikovala se i zadlja tačka Zakona u kojoj stoji da je reformu osnovnog obrazovanja i vaspitanja moguće provesti bez dodatnih materijalnih troškova - što je apsurd.

Bilo je zamjerki i na članove zakona koji se odnose na uđbenike, gdje se Zakonom predviđa da će se nastavnici moći opredjeliti po kojoj literaturi ćera rade.

Skup se završio nakon šestočasovne rasprave, a na predlagaču stoji težak posao. Sa skupa su se mogle čuti poruke da u slučaju ne uvažavanja najbinijih predloga može doći do bojkota nastave kao i protesta.