PROMOVISAN ZBORNIK GENOCID U VELICI 28. JULA 1944

Gojković je u ulozi moderatora, a u ime organizacionog odbora za obilježavanje 70 godina od genocida u Velici, kazao da je odbor nakon tih aktivnosti zvanično prestao da radi, ali je nastavio sa aktivnosti kroz redakciju koja je formirana po blagoslovu vladike Joanikija. 

-Mi smo se potrudili da ono što smo prošle godine na Okruglom stolu pričali i što smo odradili na pomenu, da ukoričimo, da to postane jedan dokument, da bude jedan spomenik žrtvama i opomena da se ovako nešto nikad nikome više ne dogodi –kazao je Knežević. 

Vlajko Ćulafić, novinar i književnik, istakao je, da, i ako su i Okrugli sto i pomen bili posvećeni zločinu i žrtvama u Velici, ono što je tim povodom rečeno, a što se čita na stranicama ove knjige, nije ograničeno samo na ovaj atar i samo na ovaj zločin.

-Ovim zbornikom, pored veličkog genocida, dotiče se još izuzetno značajnih tema iz Drugog svjetskog rata, ali i prije i poslije njega, sve do bombardovanja Srbije i Crne Gore u zadnjoj godini prošloga stoljeća, te nasilja nad srbskom zemljom, baštinom i narodom na Kosovu i Metohiji. Stradala je Velika i Veličani u toku čitavog svog trajanja u neprestanoj i neustrašivoj borbi za slobodu i očuvanju svog nacionalnog bića i identiteta, ali stradanje u Drugom svjetskom ratu nadmašuje, i po obimu i po stravičnosti, reklo bi se čak i zbir svih dotadašnjih stradanja. Oni koji su pisali o Veličkom pokolju često su navodili da je Velika treće selo u Evropi po broju civilnih žrtava u Drugom svjetskom ratu -poslije po jednog sela u Čaškoj i Ukrajini pretrpjelo je najveći genocid –kazao je Simonović.

Goran Kiković, istoričar, istakao je da ima pravo kao istoričar da stvar nazove pravim imenom, onako kako se ona stvarno i desila. 

-Nekoliko godina unazad bavio sam se problemom Velike i najteže mi je bilo da prihvatim zašto moj narod nije smio ništa da kaže o tom zločinu, o tom genocidu. Prije 20 godina desilo se u Srebrenici to što se desilo i to nazivaju genocidom. Zločin je ubiti jednog čovjeka a kamo li više ljudi. U Srebrenici se po samom karakteru dešavanja desio zločin, ali u Velici genocidni zločin. Ko može reći da to nije bio genocid kad su u tom zločinu bili iskaljeni svi elementi genocida. Ubijani su starci, žene i djeca i uništavana njihova imovina, kako su tu nebi više imalo uslova niti mogućnosti za život, a genocid je nešto što se organizovano, sistematski planira da se jedan narod odnosno jedna etnička grupa sa određene teritorije uništi i za sva vremena satre. To je dakle planirano da se izvrši što pored preživjelih svjedoči i to samo dešavanje, a što su to tako htjeli naši komšije balisti i vulentari, prije svega Muslimani koji se danas izjašnjavaju kao Bošnjaci. Eto oni su narod koji je star tridesetak godina, a mi nekoliko stotina ili hiljadu godina, ali oni znaju da istaknu svoje žrtve a mi to nijesmo znali niti smjeli toliko godina, što je zločin prema žrtvama –naglasio je Kiković.

U ime redakcije, predsjednik redakcionog odbora prof. dr Ranko Simonović, kazao je da je Balkan vjekovima bio poprište ratnih sukoba koji su uzrokovali velika ljudska stradanja i zločine. 

-Jedan od najvećih zločina dogodio se u Velici na dan svetih Kirika i Julite. Tog kobnog 28. jula 1944. godine Velika je platila krvavi danak za viševjekovnu nepokornost za svoj ponos, za svoj slobodarski i pravoslavni duh. Na žalost iz raznoraznih razloga do skorih vremena je prećutkivan zločin nad Veličanima, koji je srazmjerno broju stanovnika i vremenu egzekucije, uz pogrom Pivljana 7. juna 1943. godine, od istih fašističkih jedinica, smatran jednim od najtežih u Drugom svjetskom ratu na prostoru Jugoslavije, Balkana pa i šire –kazao je Simonović.

Prilog pripremio Novak Vujačić