Svedok četiri rata
Luka Tešanović rođen je 1869. godine u selu Ostružanj kod Osečine, u seoskoj porodici naprednoj za to doba. U domaćinstvu vrlo radan, ali kao obrazovan momak pratio je aktuelna politička i društvena dešavanja u Evropi i Srbiji, koja su imala odjeka i u Valjevu i u srcu njegove Podgorine. Ipak, svakodnevni život bio je najvažniji. Podizao je nove obore, gajio voćnjake, množio stada i, pre svega, brinuo o ukućanima. Stariji su mu pričali o ustancima, bunama, junacima… Pohodio je vašare i seoske igranke. Oženio se Jelisavetom Grujić iz susednog sela Lopatnja i s njom izrodio četvoro dece.
Postao je član Narodne radikalne stranke i kao čovek od poverenja u porodici, selu i srezu bio imenovan za sreskog odbornika. Posle dinastijskih trvenja u Srbiji i novonastalih prilika na Zapadu početkom 20. veka, polako se već osećalo da slede tmurna vremena.
Kao i mnogi iz sela pored Jadra, otišao je u Prvi, pa u Drugi balkanski rat. U oba je iskazao hrabrost i zaslužio poverenje nadređenih.
Verovanje u kraj ratovanja nije se obistinilo. Austrougarska napada Srbiju, otadžbina opet zove. Ostaju nemi starci, žene i deca, a ratnici opet kreću u boj. Za početak, najjače borbe vode se u komšiluku – dve velike bitke i velike pobede na Ceru i Kolubari. Preživeo je strahote na Mačkovom kamenu, Povlenu, Maljenu, kod Valjeva, Uba i Obrenovca.
Slede stradanija, od jeseni 1915. pa naredne tri godine. Neprijatelj koji je okupirao Srbiju naročito surovu odmazdu vršio je u ovom kraju. Vojsci i narodu jedini put bio je prema jugu. Na čelu odlazeće pokretne kraljevine – Petar Prvi Karađorđević. U pratnji kralja i Luka. Cenile su se njegova pismenost, obrazovanost i organizovanost.
Albanska golgota, krvavi Božić na Mojkovcu, tifus, Drač, Valona, Krf, Plava grobnica, Solunski front i Vaskrs na Kajmakčalanu našli su se u kasnijim kazivanjima Tešanovića, koji je pripovedao skromno, svojim jezikom i bez preuveličavanja.
Ušao je na vrata Srbije kao ponovo rođen. S javom iz sna poklonio se zemljici svojoj. Celivao tlo, zagledao nebesa i molio boga da umiri duše stradalnika koji na ovu liturgiju ne stigoše, a krenuli su s istom željom.
Vratio se kući. Zalečio rane. Radovao se novom životu s Jelisavetom i njihovom decom kojoj je preneo istinu o slobodi. Nastavio je rad u stranci, i zbog svih zasluga i usluga rado ga se sećaju njegovi seljani. Poživeo je devet decenija, nažalost i kao svedok sledećeg rata.
Albanska spomenica i danas je u njegovoj rodnoj kući. A biće i deo izložbe Muzeja Osečine povodom 100 godina od Velikog rata. Prethodna postavka izazvala je veliko interesovanje tokom pratećeg kulturno-umetničkog programa Sajma šljiva 2014, kao i izložba u Domu vojske u Beogradu tokom Noći muzeja ove godine, gde su posetioci imali priliku da vide i predmete iz lične kolekcije doktora Svetislava Šoleta Stanojevića iz Osečine.
Luka Tešanović,
- Izvor
- / vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Novi kanal će pomoći u rešavanju incidenata u strateškom plovnom putu, usred protivrečnih uputstava za brodovlasnike....
Zemlja je očuvala svoju ekonomsku nezavisnost uprkos nepovoljnim spoljnim uslovima, izjavio je ministar finansija Anton Siluanov na PMEF-u....
Odluka je zasnovana na činjenici da tužba Centralne banke Rusije protiv Juroklir banke nije priznata po pravu EU i Juroklir „ne priznaje nadležnost suda“...
Abu Dabi ima „suvereno” pravo da donosi takve odluke, izjavio je portparol ruskog predsednika Dmitrij Peskov....
Taj potez UAE predstavlja značajan udarac za globalnu organizaciju velikih proizvođača nafte....
Kijev je od januara obustavio isporuke ruske sirove nafte, što je izazvalo spor sa članicama EU, Mađarskom i Slovačkom...
Ostale novosti iz rubrike »







.jpg)








