Početna stranica > Novosti

Primanje hrišćanstva preko glagoljice i ćirilice

Primanje hrišćanstva preko glagoljice i ćirilice
22.11.2015. god.
U Srbiji se gotovo milenijum koristi ćirilica, a latinica skoro jedan vek


Raz­voj ći­ri­lič­ke pi­sme­no­sti kod Sr­ba u ve­zi je sa ve­li­kim kul­tur­nim pre­o­kre­tom u raz­vo­ju slo­ven­skih kul­tu­ra u IX ve­ku, ka­da su Slo­ve­ni po­če­li pri­ma­ti bo­go­slu­že­nje na sta­ro­slo­ven­skom je­zi­ku. Go­di­ne 862. mo­rav­ski knez Ras­ti­slav (846–870) obra­tio se vi­zan­tij­skom ca­ru Mi­haj­lu III da mo­rav­skoj ze­mlji po­ša­lje hri­šćan­ske mi­si­o­na­re ko­ji zna­ju slo­ven­ski je­zik. Ima­ju­ći u vi­du po­tre­be ne sa­mo Ve­li­ko­mo­rav­ske kne­že­vi­ne ne­go i svo­je po­li­tič­ke in­te­re­se pre­ma slo­ven­skim ze­mlja­ma na Bal­ka­nu, vi­zan­tij­ski car odo­brio je mi­si­ju me­đu mo­rav­skim Slo­ve­ni­ma. Je­zi­ci­ma ko­ji su se sma­tra­li sve­tim i je­di­no po­god­nim za pro­po­ve­da­nje hri­šćan­stva (grč­ki, la­tin­ski i he­brej­ski) ta­ko je pri­do­dat i slo­ven­ski (sta­ro­slo­ven­ski). Za ovu mi­si­ju vi­zan­tij­ski car oda­brao je so­lun­sku bra­ću (Kon­stan­ti­na Ći­ri­la i Me­to­di­ja), ko­ji se sma­tra­ju ute­me­lji­te­lji­ma slo­ven­ske pi­sme­no­sti i knji­žev­no­sti.

Pri­hva­tiv­ši mi­si­ju, Kon­stan­tin je sa­sta­vio pi­smo, i to naj­ve­ro­vat­ni­je gla­go­lji­cu, uglav­nom mo­di­fi­ko­va­njem grč­ke mi­nu­sku­le (ma­lih slo­va), dok su re­še­nja po­je­di­nač­nih slo­va u ve­zi sa sta­rim se­mit­skim i koptskim pi­smom ko­ja su mi­si­o­na­ru bi­la po­zna­ta. Po­sle to­ga je na slo­ven­ski di­ja­le­kat iz oko­li­ne So­lu­na, ko­ji je do­bro po­zna­vao, sa grč­kog, za­jed­no sa svo­jim bra­tom, pre­veo iza­bra­ne de­lo­ve knji­ga Sve­tog pi­sma, neo­p­hod­ne za slu­žbu. Ta­ko su Slo­ve­ni do­bi­li svoj pr­vi knji­žev­ni je­zik i pr­vo pi­smo, gla­go­lji­cu. Tim je­zi­kom ni­je se go­vo­ri­lo, nji­me se po­ja­lo, slu­žio je za li­tur­gi­ju i za pre­vo­de hri­šćan­skih sa­dr­ža­ja sa grč­kog je­zi­ka. Na­ziv gla­go­lji­ca (pre­ma sta­rom slo­ven­skom gla­go­lu gla­go­lja­ti – „go­vo­ri­ti”) da­li su mu sla­vi­sti u XIX ve­ku.

Ka­ko no­vo­na­sta­le po­li­tič­ke pri­li­ke u Mo­rav­skoj ne do­zvo­lja­va­ju mi­si­o­na­ri­ma da na­sta­ve sa ra­dom, je­dan deo uče­ni­ka so­lun­ske bra­će uspe­va da se upu­ti na jug me­đu Ju­žne Slo­ve­ne. Bu­gar­ska dr­ža­va zva­nič­no je do­bi­la pra­vo na slo­ven­sko bo­go­slu­že­nje na sta­ro­slo­ven­skom je­zi­ku 893. go­di­ne, otu­da je i ra­zu­mlji­vo da su uče­ni­ci so­lun­ske bra­će u Pre­sla­vu, u ko­me je već ne­go­va­na pi­sme­nost, mo­gli ne­sme­ta­no na­sta­vi­ti svo­ju mi­si­o­nar­sku de­lat­nost. Ći­ri­li­ca je, pre­ma to­me, kao ure­đe­no pi­smo na­sta­la u Si­me­o­no­voj Bu­gar­skoj.

Pret­po­sta­vlja se da je uče­nik pre­slav­ske ško­le Kon­stan­tin Pre­zvi­ter pre­u­re­dio ći­ri­li­cu za po­tre­be sta­ro­slo­ven­skog je­zi­ka, uglav­nom po ugle­du na va­ri­jan­tu grč­ke ma­ju­sku­le (ve­li­kih slo­va), i to un­ci­ja­lu (grč­ko sve­ča­no pi­smo), ali de­li­mič­no i po uzo­ru na gla­golj­ska pra­vo­pi­sna re­še­nja. Ći­ri­li­ca je jed­no­stav­ni­ja i lak­še sa­vla­di­va u od­no­su na vi­zu­el­no kom­pli­ko­va­ni­ju gla­go­lji­cu, ta­ko da je s vre­me­nom uglav­nom po­ti­snu­la upo­tre­bu gla­go­lji­ce.

O pri­ma­nju slo­ven­skog bo­go­slu­že­nja na sta­ro­slo­ven­skom je­zi­ku, kao i o da­ljim pu­te­vi­ma ši­re­nja sta­ro­slo­ven­ske pi­sme­no­sti me­đu Sr­bi­ma i Hr­va­ti­ma iz tog ra­nog pe­ri­o­da ima vr­lo ma­lo po­da­ta­ka. Ono što je iz­ve­sno je­ste da, ka­ko i kod dru­gih Slo­ve­na, s vre­me­nom i kod Sr­ba na­sta­je na­ci­o­nal­na re­dak­ci­ja sta­ro­slo­ven­skog je­zi­ka – srp­ska, tj. po­sr­blja­va­nje u du­hu što­kav­skog na­reč­ja.

Srp­ska re­dak­ci­ja mo­ra­la je na­sta­ti u srp­skoj sre­di­ni za­to što su Sr­bi knji­ge sa slo­ven­skim bo­go­slu­že­njem u svo­joj sre­di­ni iz­go­va­ra­li ona­ko ka­ko su je­di­no i mo­gli: u du­hu svog na­rod­nog, (raz)go­vor­nog je­zi­ka. Na­i­me, sta­ro­srp­ski na­rod­ni je­zik do kra­ja de­se­tog i po­čet­ka je­da­na­e­stog ve­ka, ali i u ka­sni­jim epo­ha­ma raz­vo­ja, pre­tr­peo je pro­me­ne na iz­go­vor­nom pla­nu, i tim pro­me­na­ma se naj­sta­ri­ji knji­žev­ni je­zik kod Slo­ve­na mo­rao pri­la­go­di­ti.  

Ta­ko u srp­skoj sred­njo­ve­kov­noj pi­sme­no­sti raz­li­ku­je­mo tri raz­li­či­ta ti­pa pra­vo­pi­sa s ob­zi­rom na in­ven­tar slo­va i raz­li­či­ta pra­vo­pi­sna re­še­nja: zet­sko-hum­ski, ra­ški i re­sav­ski (na­zva­ni su pre­ma vo­de­ćim cen­tri­ma srp­ske pi­sme­no­sti). Te iz­me­ne na­sta­le su u te­žnji da se što pre­ci­zni­je ozna­či gla­sov­ni lik re­či, po­seb­no u ve­zi sa od­re­đe­nim gla­so­vi­ma ko­ji­ma su se od­li­ko­va­li i srp­ski na­rod­ni go­vo­ri i srp­sko­slo­ven­ski je­zik (po­put lj, nj, j ili u na­rod­nom je­zi­ku ć i đ). 

Na osno­vu sta­nja u srp­skim ći­ril­skim spo­me­ni­ci­ma iz sre­di­ne i kra­jem XII ve­ka mo­že se re­ći da se u još du­bljoj pro­šlo­sti obra­zo­vao fond srp­ske ći­ri­li­ce pre­ma gla­go­lji­ci. Ta­ko je pr­vo­bit­na ći­ri­li­ca kod Sr­ba zna­la za slovo đerv (đ), ko­je je na­sta­lo po uzo­ru na gla­golj­sko slo­vo đerv (sta­ro­slo­ven­ska ći­ri­li­ca za ovo slo­vo ne zna). Ovo je slo­vo po­sta­lo di­fe­ren­ci­jal­na gra­fe­ma me­đu naj­sta­ri­jim srp­skim ći­ril­skim pra­vo­pi­si­ma. 

Ono se upo­tre­blja­va­lo u zet­sko-hum­skom pra­vo­pi­su za ozna­ča­va­nje su­gla­sni­ka đ, a ka­sni­je i ć, te otu­da u nje­mu već u naj­sta­ri­jem pri­mer­ku po­ve­lje Ku­li­na ba­na (1189) na­la­zi­mo upra­vo đerv (đ). Ovo se slo­vo u ra­škim ru­ko­pi­si­ma ne ja­vlja. Sma­tra se da je ra­ški pra­vo­pis, sa dru­ge stra­ne, sle­dio pra­vo­pi­snu nor­mu sta­ro­slo­ven­ske ći­ri­li­ce. Taj pra­vo­pis je u sve­tlo­sti no­vih kul­tur­no­i­sto­rij­skih pri­li­ka, pod uti­ca­jem bu­gar­skog pra­vo­pi­sa, evo­lu­i­rao u to­ku po­sled­nje če­tvr­ti XIV ve­ka i u pr­vim de­ce­ni­ja­ma XV ve­ka, i ta­ko se de­fi­ni­tiv­no for­mi­rao tzv. re­sav­ski pra­vo­pis. 

Ru­ko­pi­si iz XIV–XVII ve­ka raz­li­ku­ju se već svo­jim spo­lja­šnjim iz­gle­dom po pi­ri­tu­si­ma i ak­cen­ti­ma pre­u­ze­tim iz grč­ke or­to­gra­fi­je. Po­no­vo se pa­zi na upo­tre­bu ksi, psi i ome­ge i dru­gih grč­kih slo­va na od­go­va­ra­ju­ćim me­sti­ma. U in­ter­punk­ci­ji se ja­vlja za­pe­ta, ko­ja se sre­di­nom XIV ve­ka po­če­la upo­tre­blja­va­ti po uzo­ru na grč­ki pra­vo­pis. Od po­seb­nog je zna­ča­ja i po­nov­na po­ja­va de­be­log jer (ъ) (osta­le pra­vo­pi­sne ško­le ga ne ko­ri­ste) po­red tan­kog (ь).

Ova­kav se pra­vo­pis, sa ma­nje ili vi­še iz­me­na s ob­zi­rom na cen­tre pi­sme­no­sti, odr­žao sve do sre­di­ne XVI­II ve­ka.

Dr Brankica Čigoja

Pro­fe­sor Fi­lo­lo­škog fa­kul­te­ta Uni­ver­zi­te­ta u Be­o­gra­du 



  • Izvor
  • / vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Novi kanal će pomoći u rešavanju incidenata u strateškom plovnom putu, usred protivrečnih uputstava za brodovlasnike....


Zemlja je očuvala svoju ekonomsku nezavisnost uprkos nepovoljnim spoljnim uslovima, izjavio je ministar finansija Anton Siluanov na PMEF-u....

Odluka je zasnovana na činjenici da tužba Centralne banke Rusije protiv Juroklir banke nije priznata po pravu EU i Juroklir „ne priznaje nadležnost suda“...


Abu Dabi ima „suvereno” pravo da donosi takve odluke, izjavio je portparol ruskog predsednika Dmitrij Peskov....

Taj potez UAE predstavlja značajan udarac za globalnu organizaciju velikih proizvođača nafte....


Kijev je od januara obustavio isporuke ruske sirove nafte, što je izazvalo spor sa članicama EU, Mađarskom i Slovačkom...


Ostale novosti iz rubrike »
BTGport.net - u1
Pružite zaposlenima vrhunsku ishranu uz Ordera - Topli obrok

SLIKA SEDMICE

WEB SHOP
WebMaster

DjEVOJKA DANA