Amfilohije: Pismo u Crnoj Gori ono koje su 1916. nametali okupatori

Nema ništa slučajno da se događa na ovoj zemlji, sve što se događa ima vječni smisao, tako i ova sedamnaesta Svetosavska akademija. Bez Svetog Save, Moračke lavre, mi bi bili kao glava bez očiju, kao oči bez zenice, kazao je mitropolit Amfilohije u Kolašinu na Svetosavskoj akademiji, dodajući da Kolašin danas liči na Čikago jer je čitav ispisan latiničnim pismom, umjesto da ima ćirilice. Mitropolit je pozvao na pomirenje među braćom, četnicima i partizanima, milovcima i momirovcima kako bi se vratili duhu pomirenja bratske sloge i zajedništva.

Kako je istako mitropolit, preko tog pisma, Ćirilovog, moralno, umno i duhovno sazrevali smo kroz vjekove.

„To zrijenje naše zapisivali i posvjedočili da spadamo među zrele zemaljske narode. Posebno večeras podvlačim to pitanje ćirilice, jer dolazim sa profesorom Markovićem u Kolašin od prilike kao kad dolazite negdje u Njemačku, čak mnogo više od toga, u Italiju, a najviše kao da smo u Čikagu – e tako sad ulazim u Kolašin kao u Čikago. Svi natpisi i ne samo natpisi nego i imena, nije u pitanju samo Šeraton i drugi nazivi koji su potpuno info, nekih službi, kako se to već naziva, onda kažem da je to tužno da se u ovoj fildžan avnojskoj Crnoj Gori ponašamo kao narod koji tek sad započinje svoju istoriju ili je ovo naše vrijeme oboljelo kako ja kažem od muvljeg pamćenja,“ istakao je mitropolit.

Kako je kazao muva pamti mjesec, dva ili tri, toliko joj je pamćenje, a naše, kaže on, ne bi smjelo da bude kao muvllje pamćenje, jer da nije tako mi sad ne bi stvarali novi identitet.

„Reče mi jedan od najuglednijih ljudi u našoj državi, da smo mi sad stvorili od proglašenja nezavisnosti granice naše nezavisnosti pa će mo sad da otkrivamo i stvaramo identitet Crne Gore – bojim se da u jednom takvom duhu na osnovama muvljeg pamćenja stvara se neki novi identitet Crne Gore i to se odražava na sve oblasti našeg svakidašnjeg života,“ kazao je on dodajući da je u svemu tome najtužnije i najopakije kao i najopasnije u našoj malo, kako je kazao Crnoj Gori, to da je sve sada utemeljeno na u istoriji nezapamćenim diobama.

Mitropolit je naveo da su i ranije postojale diobe u Crnoj Gori, kao narod bili smo skloni i bratstveničkim diobama i svađama, kao i plamenskim osvetama ali ovo što se danas dešava, kaže on, otišlo je mnogo dublje od svega toga, a gradi se i temelji na tome. Podsjetio je on da se narod dijelio i na bjelaše i zelenaše, četnike i partizane.

„Sad smo mi ovdje dvije nacije, nijesu dvije nego tri, nijesmo tri nego četiri u Crnoj Gori, sad mi ovdje govorimo sa četiri jezika, sada je pismo koje su okupatori nametali 1916. god, i sjećate se 14 učitelja u Danilovgradu koji su odbili naredbu austrougraske okupatorske vlasti da se odreknu ćirilice i srbskog jezika i da piše latinicu. To se opet dogodilo 1941. godine okupatori su tražili i uspjeli da se Glas Crnogorca ta najstarija crnogorska štampa na latinskom jeziku, to su bili okupatori – ali, koji su to prosvetitelji koji u vremenima početkom 21 vijeka to okupatorsko pismo proglašavaju za jedino zvanično pismo Crnoj Gori,“ upitao je mitropolit Amfilohije te pozvao učitelje gimnazija, profesore uz jednu molbu: „kumim vas Bogom nemojte svoju djecu otuđivati od onog izvornog pamćenja naroda koje se manifestuje upravo preko pisma – ćirilice“.

Mitropolit se osvrnuo i na nova svjedočanstva u školama koja su na latiničnom pismu kazavši da vidi da se čak latinica koristi i na grobljima, u Podgorici na Cetinju kazavši da se ne bi iznenadio da to vidi i u Kolašinu.

On je upozorio da čim latinica dođe do groba onda, kaže on, znaj da je to gotova propast.

„Pobjeda, ona koja je odavno izgubila pamet, ali sad se ispunjava na način na koji je i ranije kulturno i duhovno funkcionisala,“ kazao je on.

„Dakle diobe, diobe i diobe. Dva jezika, dva pisma, dvije akademije, a evo sad pokušavaju i dvije crkve da stvaruju, ova Vlada sadašnja, ona plaća i izdržava tu takozvanu crnogosku pravoslavnu crkvu, koja je po mnogo čemu , a ja se danas time bavim po mnogo čemu kopija Hrvatske pravoslavne crkve, iz 1942 godine. Prvo su Hrvati, ustaše, fašisti, prvo su na principu „jednu trećinu srba pobiti, jednu trećinu pokatoličiti, jednu trećinu prognati“; 1942. godine stvorili su Hrvatsku pravoslavnu crkvu. Otprilike takav proces se dogodio u ustaškoj Hrvatskoj a odvija se nažalost i ovoj Crnoj Gori počevši od 1941. godine,“ ističe mitropolit podsjećajući da je prvo ubijen mitropolit Joanikije, zatim 115 sveštenika, onih najboljih, kaže on, i onih iz Kolašina, pa onda je poslije toga suđeno sveštenicima koji su ostali.

On je podsjetio i na demonstracije posle rata u Crnoj Gori koje su bile su protiv mitropolita njegovog predhodnika Danila Dajkovića samo zato što je branio da se ne ruši crkva Svetog Petra Cetinjskog prva podignuta u njegovu čast na Lovćenu.

„Kad sam došao za mitropolita, gdje je nekad bilo 300 sveštenika a ja sam našao svega 15, i kad su pokrenuli priču neke svoje Crnogorske crkve, onda su pitali Đuranovića ili Orlandića: „što vi to nijeste ranije pokrenuli?“, oni su odgovorili da su mislili kako ovdje crkve više neće biti, i da je ona uništena.

Nije lako s Bogom ratovati, i sve ove diobe koje su se dogodile i koje nosimo u svojim kostima, sve su one utemeljene nažalost u našim ratnim i poslijeratnim dešavanjima i na tome se sad gradi budućnost.

Bilo bi dobro i prvo i osnovno ovdje u Kolašinu u duhu Sv. Save velikog pomiritelja, prvo da se pomirimo kao braća, četnici i partizani, milovci i momirivci, da se malo braća zagrle, ljudi smo, kakvi smo – takvi smo, da oprostimo jedni drugima i da se vratimo tom duhu pomirenja bratske sloge i zajedništva,“ poručio je mitropolit.

Svečanu svetosavski akademiju u Kolašinu otvorio je predsjednik Skupštine opštine Kolašina Aleksandar Saša Dožić. On je kazao da je Sveti Sava utemeljivač Srpske crkve i Srpske države, i da je svojim životnim djelom opredelio put, kako svetovnoj tako i duhovnoj istoriji Srbskog naroda.

„Sveti Sava nas je na najbolji način predstavio u svjetlu i srodio sa svima. Gdje se on proslavlja – tamo su tuđinci postojali srodnici, neprijatelji prijatelji, razbraća braća. U iskustvu vijere, duha i kulture prošlosti može se osmisliti sadašnjost i uputiti na budućnost, a naša obaveza je da se ugledamo na Svetog Savu jer se on u prvom redu ugledao na Hrista,“ poručio je Dožić.

Iskra, IN4S