Izbjegao strijeljanje

Porodica Mićović, na prostoru Rudog bitiše više od 200 godina. U ovom gradu Ravnogoraca, Tito je 21. decembra 1941. godine, na Staljinov rođendan, formirao Prvu proletersku brigadu sastavljenu od Srbijanskih i Crnogorskih partizana. Na obroncima ovog grada, uhvaćen je Dragoljub - Draža Mihailović.
Zlobnici kažu, da Ruđani nisu voljeli Tita, a da su izdali Dražu. Istina je da su ruđanski Srbi poslije petsto godina robovanja pod Turcima, slobodu dobili tek u Kraljevini SHS, a za neizmjernu ljubav prema kraljevoj Jugoslaviji, danak platili u AVNOJ-evskoj.Potresna svjedočanstva o tome iznio je Dragoljub - Dragi Mićović u tri knjige o Rudom, u kojem je rođen 1929. godine.
Prije tačno 62 godine, na putu od Rudog ka Austriji i Italiji, narod i ostaci jedinica Otadžbinske vojske u Jugoslaviji, bježeći pred partizanima, od partizana su zarobljeni u Sloveniji, i po kratkom postupku, na hiljade njih odmah je strijeljano.

Naš sagovornik Dragi Mićović (78), arhitekta u penziji, koji danas živi u Beogradu, pošteđen je strijeljanja, kao i njegova sestra Ksenija, ali ne i njihov, samo dvije godine stariji brat Veljko. Sudbinu Veljka doživjela su i braća Đoko i Velizar Marinković, Dušan Ranitović i Milorad Milanović, svi članovi Kulturno-prosvjetne grupe Ravnogorske omladine iz Rudog.

- Na ovaj "krvavi put" mi vjerovatno ne bismo ni pošli da nam ustaše nisu 1943. godine likvidirale oca Krsta, predratnog trgovca - špeditera, koji je u to vrijeme toliko bio bogat da je imao i svoj štampani novac. Na put smo krenuli početkom januara 1945. sa oko deset hiljada četnika Pavla Đurišića, kojem se s prostora Pljevalja, Bijelog Polja, Prijepolja i Priboja priključilo i nekoliko hiljada civila. Zarobljeni smo kod Rimskih Toplica u Sloveniji, 16. maja 1945. godine i razvrstani, onako odoka, a tako smo i osuđeni, jedni na život, drugi na smrt - kazuje Dragi.

Pošteđen najgoreg, Dragi se nakon rata, 1953. godine, upisao na Arhitektonski fakultet u Sarajevu. Kasnije je službovao u Goraždu, Sarajevu, Rudom i Beogradu. Bio je aktivni fudbaler i osnivač čuvene škole rukometa u Goraždu. Dobio je brojna priznanja, ali tugu ničim nije mogao da ublaži.

INDIJANCI NA NERETVI

Nedavno na jednom TV kanalu u BiH vidjeh da se prikazuje film "Bitka na Neretvi", pa se sjetih riječi jednog preživjelog Ravnogorca:

- Nas četnike je onaj režiser Veljko Bulajić, posadio na konje, kao Indijance. Kažu da mu je neko rekao da je na Neretvi bila i četnička konjička brigada, misleći na brigadu iz Konjica. Šta je on pretumbao u glavi, bog sami zna, a generacije mladih i danas gledaju kako mi jašemo na konjima, a šaka partizana nas rafalima kosi.

EUROPEAN VILLAGE RUDO

U Rudom sam svašta lijepog i ružnog doživio, a sada sam baš radostan što je poslije tri godine brukanja, s Trga u Rudom skinuta tabla, koja ga je proglasila evropskim selom.

Pa Rudo je, prema adresaru Kraljevine SHS iz 1928. godine, izdatom u Beogradu, imalo status varošice (varoške opštine), a Izvršno vijeće SRBiH mu je 1965. godine priznalo status naselja gradskog tipa, a ja sam bio autor urbanističko-tehničke dokumentacije.