Manipulisanje žrtvama

Piše: Stefan Dragičević

Ko je ikada istinski vjerovao da nečije tjelo mirno počiva u grobu, a duša odlazi kod svemoćnog? To važi samo za one koji su pronašli svoje najmilije, žrtve etničkih čišćenja i razaranja, a oni koji nisu i danas dan vode borbu da ih pronađu i dostojno obilježe njihovo mjesto stradalništva.

Za balkansku politiku i političare žrtve su osnovni postulat preko kojeg se vrše malverzacije, sada kada je prošlo 16 godina od rata i kada svi trebamo sa jedni drugima da komuniciramo, riješavamo probleme koje su opterećavali jednu, drugu i treću stranu.

Razočaravajuće i frapantno zvuči da jedna suverena država krije i podržava zločine, a da za iste nađe demagoški izgovor opravdanja. Kako se može naći opravdanje za međunarodno proglašeni udruženi zločinački poduhvat koji je planirano i isplanirano napravio preko 200.000 izbjeglica? Za iste te izbjeglice gospodin Markač kaže „da su se oni samoinicijativno organizovali i počeli da pakuju kofere prema Srbiji i Republici Srbskoj zbog lošeg životnog standarda“.

Ispada da je u Srbiji i RS bilo tako dobro ekonomsko-socijalno stanje za vrijeme rata (uprkos svim vrstama sankcija sa zapada) kao da su trebali doći u obećavajući raj koji će im odmah stvoriti novi dom, novo domaćinstvo i sve ganc novo, a kolektivni centri... Ma ne, Markaču je to besmisleno da shvati siromaštvo koje je vladalo i vlada na Balkanu. Što je još gore, ljudi napuštaju svoja vjekovna ognjišta i idu u nepoznatom pravcu, ali uglavnom kreću se ka istoku jer im je tako neko rekao i da to liči kao moderna seoba naroda. Toliko laži na jednom mjestu da me je sramota ovdje i da ih pišem tj. navodim, zato ću o „opravdanjima“ nekom drugom prilikom.

Gotovina i Markač su posebni gobleni gospođi Kosor koja uprkos Haškoj presudi ovom dvojici generala za udruženi zločinački poduhvat pridaje pažnju za oslobođenje od velikosrpske agresije. Elem, uvijek su ovakve stvari služile za prikupljanje i ubiranje sitno političkih poena ali zabrinjava nejasna pozicija Brisela. Koliko se sjećam 2002. EU sa tada neprikoslovenim Havijerom Solanom je jasno rekla eks Jugoslovenskim državama da raskrste sa prošlošću i osude svaki zločin kao i da poštuju Haške presude inače nikada neće biti član „velike i bogate porodice“. I šta sad? Međunarodnu zajednicu ne interesuje njen stav kojeg je zauzela, a rekacija i nije potrebna? Tako i treba. Da se pokaže koliko je međunarodna zajednica jasna, objektivna i staložena po svim pitanjima u čije ime su profitirali razni političari, kvazi diplomate, analitičari i ostali dobri i pametni anglosaksonski intelektualci.

Međutim, sve ovo nabrojano je proces kojeg ja nazivam zapadnjačka malverzacija koja nikada nije krila da je bogati posmatrač iz prikrajka koji uvijek ima tim za koje će simbolički i finansijski navijati.

Ono što se dešavalo u toku Drugog svijetskog rata na prostoru nekadašnje NDH-a postepeno se primjenjuje i danas ali lukavo, a ne kao tada „javno i transparentno“ – nasilno pokrštavanje. Sada ljudi iz Hrvatske koji žive u Srbiji ili Republici Srbskoj kada dođu da izvade svoj rodni list narodnost im je precrtana. To se ne dešava samo sa živim, nego i sa mrtvim. Zašto? Pošto je Hrvatska pred vratima EU želja je da jasno i nedvosmisleno prikaže kao tačnom svoju tvrdnju „da na prostoru Hrvatske 92-95“ nije bilo etničkog čišćenja.

Neki dan čitam u Presu o tome i naprosto sam bio zgrožen kada sam došao do članka u kome Nevenka Stojčević priča o svom ocu Stanku Stojčeviću rođaku našeg Patrijarha Pavla koji je nasilno pokršten u Albanca! Slično ovom scenariju desio se i porodici Arsenović, kada je Predrag Arsenović pokršten u Hrvata. Zamislite samo koliko ima ovakvih neresavjetljenih primjera, a naša država o svemu tome ćuti?! Ne znam niti me interesuju u kakvim su ličnim odnosima Tadić i Josipović ali na ovakve neljudske činove koji se rade u hrvatskim matičnim knjigama živim i umrlim Srbima radi nekih interesa, zahtjevaju hitan odgovor države Srbije. Uvijek zaboravim da su kod nas demokrate na vlasti pa iskren da vam budem ne očekujem nikakvu reakciju zvaničnog Beograda jer sam od njih navikao da se samo mogu izvinjavati.

Što se tiče falsifikovanja, tu naravno nije kraj. Sjećate li se kada je vršen popis u Hrvatskoj i kada se Srbi u selima Smilčić i Viškov nisu smjeli izjasniti kao pravoslavci već kao „grkokatolici“? E, takva diskriminacija je i danas na sceni u demokratskoj Hrvatskoj pa tako da Srbi tamo zaista imaju lijep i lagodan život. Ja im iskreno zavidim. Etničko čišćenje i danas potajno traje, a onima koji taj pojam posmatraju samo u kontekstu oružanih sukoba poručujem im da porazgovaraju sa srbskim življem u Hrvatskoj.

Niko nikada iz Brisela nije digao glas protiv svakakvih ispada i Kosorove i hrvatske politike koja svoje nacionalno pravo brani čašću i borbenošću osuđenih generala. To je u neku ruku za mene i prihvatljivo jer je Hrvatska ne odgovorna nego preodgovorna za svoje vojnike, generale i političare iz vremena devedesetih. Cijela Hrvatska osjeća potrebu da svojim „braniteljima“ pomogne u svakom smislu.

Finansiranje odbrane Gotovini u ovom žalbenom postupku od strane države Hrvatske je za mene potpuno normalno jer država stoji iza svog generala „neukaljanog obraza i čestitosti“. Zamislite samo kada bi ovaj demokratski režim u Srbiji htio da finansira generala Mladića. Niti državne pomoći, niti nekog političkog opravdanja... Važno je da Bramerc da „zeleno svijetlo“ za neke vizuelne integracije Srbiji, neka general trune u zatvorskoj ćeliji igrajući šah sa ostalim optuženim.

Gdje je sada gospodine predsjedniče Evropa? Ili onaj slogan sa prošlih izbora „Evropa nema alternativu“? Šta znači Evropa nema alternativu uvaženi gospodine predsjedniče? Da prodamo i predamo sve što nam znači ili nam je značilo?

Prodajmo sve što nešto vrijedi, ne dajmo običnom i jadnom seljaku neki podsticaj za tržište da prehrani svoju porodicu i domaćinstvo, predajmo sve što od nas traži Hag, Brisel, Vašington, predajmo sjever Kosova jer će to biti novi uslov evro-nato integracijama, usvajajmo svake godine bolji i bolji Statut Vojvodine, predajmo mitropiju Crnogorsko-primorsku novoj CPC, dajmo tihu saglasnost Đukanoviću da od crnogorskih Srba pravi novu naciju, jezik, crkvu...

Je l' to Evropa u koju mi tako silno želimo, da će nam srce od uzbuđenja otkucati zadnji sat, kada budemo pred njenim vratima, uvaženi predsjedniče?