Početna stranica > Novosti
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Ostale novosti iz rubrike »

Zlo deflacije, zlo vlasti
01.12.2011. god.
Kao i svaka pojava i ekonomija ima svoje raznovrsne bolesti, teže i lakše, koje ne dolaze same od sebe. One potiču od vlasti. Dobra vlast brani svoj narod od ekonomskih bolesti, ozdravljava ekonomiju i narod i tako mu omogućava zapošljavanja i napredak. Loša vlast širi opasnu zarazu najrazličitijih ekonomskih bolesti pa i onih najtežih, kakav je slučaj sa najopakijom ekonomskom bolesti deflacije u koju smo duboko zagazili i koja nosi sve prijetnje našeg ekonomskog ali i svakog drugog sloma. U prošloj godini, padom cijena, pojavila se bolest deflacije. Umjesto da je sva na nogama i da sve zvoni na uzbunu, naša Vlada proglašavajući sebe izuzetno uspješnom, rješava probleme tako što ih ne priznaje, zanemaruje, jednostavnim navođenjem (u ekonomskoj politici) da deflacije u ovoj godini neće biti. Kao da će nepriznavanje problema dovesti do njegovog rješenja.
Inflacija (rast količine novca i rast cijena), na koju se svi toliko mršte, je prava ekonomska kijavica u odnosu na najopasniju ekonomsku bolest deflacije (smanjenje količine novca i pad cijena) koja već razara naše ekonomsko tkivo sa prijetnjom njenog galopirajućeg razvoja. Kolika je opasnost te ekonomske bolesti govori i činjenica, da ni jedna zemlja, u novijoj istoriji, nije dozvolila tu vrstu avanture. Ništa kao deflacija ne uništava tako brzo i tako temeljito i društvo i privredu. Zbog toga je ona označena najvećim ekonomskim zlom.
Novac potiče iz proizvodnje. Ako nema roba nema ni novca. Umjesto da razviju proizvodnju i tako pribavlja potreban novac, naša Vlada posuđuje, rasprodaje, uvećava platne deficite sa inostranstvom kao da tako može u nedogled. Po svemu sudeći već opasno udaramo u obale. Prijeti nam ozbiljna nestašica novca. Pad cijena će dovesti do novih propadanja preduzeća i otpuštanja radnika sa posla. Ljudi masovno neće moći da ostvaruju ni minimalne kupovine. Socijalne razlike će se povećati. Sužavat će se krug ljudi koji će biti u stanju da zadovoljavaju svoje potrebe.
Porast oticanja novca zbog otplate kredita i namirenja gubitaka (deficita) sa inostranstvom djelovat će na smanjenje njegove količine što će povećati deflaciju. Prisutna je dodatna teškoća koja izražava posebnost okolnosti u kojima se ostvaruje deflacija kod nas, što će nas dodatno pritiskati. I pored ogromne nestašice novca cijene će ograničeno padati. To će povećati teret deflacije kod nas. Novca će biti sve manje a cijene se neće značajnije smanjivati.
To zlo dolazi iz dva pravca.
Skup domaći novac zbog visokog administrativnog kursa od oko 2 KM/Euro i dalje će činit inostrane robe jeftinim a domaće skupim. Pogoršanjem ekonomskih okolnosti u zemlji ta razlika će se povećavati. Povećavat će se mogućnosti uvoza a ograničavati mogućnosti izvoza. Da bi savladali pritisak precijenjene domaće valute, da bi izvozili privrednici će morati da izvrše dodatni pritisak na dole, prije svega na nadnice i otpuštanje radnika.
Drugo zlo potiče iz monopolizacije domaćeg tržišta od strane inostranih roba i prodavaca. Oni će zadržavati relativno visoke cijene jer domaći proizvođači nisu u stanju da svojim robama doprinesu njihovom obaranju.
Usporen pad cijena, ubrzan pad nadnica uz porast nezaposlenosti osobine su naše deflacije koje govore o njenom pogoršanom izrazu i dodatnom opterećenju.
Rješenje problema je potpuno neizvjesno. Kako iz deflacije preći u inflaciju, iz većeg u manje ekonomsko zlo? Ta mogućnost je u posjedovanju centralne emisione banke koju nemamo. Ono što se naziva centralnom bankom kod nas zapravo je mjenjačnica. Koje su granice naše izdržljivosti koje nam određuje naša vlast? Šta mislite?
Inflacija (rast količine novca i rast cijena), na koju se svi toliko mršte, je prava ekonomska kijavica u odnosu na najopasniju ekonomsku bolest deflacije (smanjenje količine novca i pad cijena) koja već razara naše ekonomsko tkivo sa prijetnjom njenog galopirajućeg razvoja. Kolika je opasnost te ekonomske bolesti govori i činjenica, da ni jedna zemlja, u novijoj istoriji, nije dozvolila tu vrstu avanture. Ništa kao deflacija ne uništava tako brzo i tako temeljito i društvo i privredu. Zbog toga je ona označena najvećim ekonomskim zlom.
Novac potiče iz proizvodnje. Ako nema roba nema ni novca. Umjesto da razviju proizvodnju i tako pribavlja potreban novac, naša Vlada posuđuje, rasprodaje, uvećava platne deficite sa inostranstvom kao da tako može u nedogled. Po svemu sudeći već opasno udaramo u obale. Prijeti nam ozbiljna nestašica novca. Pad cijena će dovesti do novih propadanja preduzeća i otpuštanja radnika sa posla. Ljudi masovno neće moći da ostvaruju ni minimalne kupovine. Socijalne razlike će se povećati. Sužavat će se krug ljudi koji će biti u stanju da zadovoljavaju svoje potrebe.
Porast oticanja novca zbog otplate kredita i namirenja gubitaka (deficita) sa inostranstvom djelovat će na smanjenje njegove količine što će povećati deflaciju. Prisutna je dodatna teškoća koja izražava posebnost okolnosti u kojima se ostvaruje deflacija kod nas, što će nas dodatno pritiskati. I pored ogromne nestašice novca cijene će ograničeno padati. To će povećati teret deflacije kod nas. Novca će biti sve manje a cijene se neće značajnije smanjivati.
To zlo dolazi iz dva pravca.
Skup domaći novac zbog visokog administrativnog kursa od oko 2 KM/Euro i dalje će činit inostrane robe jeftinim a domaće skupim. Pogoršanjem ekonomskih okolnosti u zemlji ta razlika će se povećavati. Povećavat će se mogućnosti uvoza a ograničavati mogućnosti izvoza. Da bi savladali pritisak precijenjene domaće valute, da bi izvozili privrednici će morati da izvrše dodatni pritisak na dole, prije svega na nadnice i otpuštanje radnika.
Drugo zlo potiče iz monopolizacije domaćeg tržišta od strane inostranih roba i prodavaca. Oni će zadržavati relativno visoke cijene jer domaći proizvođači nisu u stanju da svojim robama doprinesu njihovom obaranju.
Usporen pad cijena, ubrzan pad nadnica uz porast nezaposlenosti osobine su naše deflacije koje govore o njenom pogoršanom izrazu i dodatnom opterećenju.
Rješenje problema je potpuno neizvjesno. Kako iz deflacije preći u inflaciju, iz većeg u manje ekonomsko zlo? Ta mogućnost je u posjedovanju centralne emisione banke koju nemamo. Ono što se naziva centralnom bankom kod nas zapravo je mjenjačnica. Koje su granice naše izdržljivosti koje nam određuje naša vlast? Šta mislite?
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Zemlja je očuvala svoju ekonomsku nezavisnost uprkos nepovoljnim spoljnim uslovima, izjavio je ministar finansija Anton Siluanov na PMEF-u....
Odluka je zasnovana na činjenici da tužba Centralne banke Rusije protiv Juroklir banke nije priznata po pravu EU i Juroklir „ne priznaje nadležnost suda“...
Abu Dabi ima „suvereno” pravo da donosi takve odluke, izjavio je portparol ruskog predsednika Dmitrij Peskov....
Taj potez UAE predstavlja značajan udarac za globalnu organizaciju velikih proizvođača nafte....
Kijev je od januara obustavio isporuke ruske sirove nafte, što je izazvalo spor sa članicama EU, Mađarskom i Slovačkom...
Ogromna sredstva namenjena vojnom jačanju povećavaju rizik od korupcije, upozorava prvi čovek OLAF-a...
Ostale novosti iz rubrike »






.jpg)









