Bogato siromašni

Bogatstvo u siromaštvu. Suprotno zdravoj pameti.
Ipak, upravo je ovako. To što je suprotno zdravoj pameti ne znači da nije istina. Danas ima mnogo toga što je suprotno zdravoj pameti pa ipak postoji. Bogatstvo u vladinim izvještajima a siromaštvo u narodu.

Pri kraju komunizma (1990) naš bruto društveni proizvod po stanovniku je iznosio 1.756 $. Tada smo imali Energoinvest, Rudi Čajavec i još mnogo toga. I bili nerazvijeni. Sada (2009), prema vladinim izvještajima, ostvarujemo 4.800 $ BDP po stanovniku te spadamo u red srednje razvijenih. Da bi bili 2,7 puta bogatiji morali bi sada da imamo bar toliko puta veću privredu, bar dva nova Energoinvesta, Rudi Čajeveca i slično. A toga nema! Kako je onda to moguće?

Mudrost je u uvezenoj metodologiji mjerenja BDP. Prema toj metodologiji da bi se bilo bogato nije neophodno imati privredu, raditi, štediti, investirati. Dovoljno je uračunavati tuđe kao svoje. I tu je upravo sva veličina sadašnjeg (evropskog) vremena. Prije rata štedi, investiraj, mukotrpno rada pa za 50 godina BDP po stanovniku veći za 1.400 $. A sada bez privrede, rada, zaposlenja, investicija, bogatstvo po stanovniku samo za 20 godina poraste za skoro dva puta (2.500 $).

Kada se iz našeg BDP izuzmu tuđe vrijednosti (krediti, deficiti, doznake) onda naš sadašnji BDP po stanovniku iznosi 424 $ po čemu smo među najsiromašnijim narodima svijeta. Dolar dnevno je donja granica siromaštva. Kod nas to iznosi  1,2 $. Sada ne izgledamo tako siromašni jer trošimo 2,5 puta više nego što zarađujemo. Opasnost pogrešnog računanja bruto društvenog proizvoda (BDP) je u njegovoj opasnoj zavodljivosti. I Vladi i strancima je u interesu da se tuđe uračunava u naše bogatstvo. Stranci zadovoljno trljaju ruke. Put za povećano kreditiranje je širom otvoren. I Vladi je dobro. Što je više tuđeg i bogatstvo je veće. Vlada se pokazuje uspješnom.
Problem pogrešnog mjerenja BDP je problem mraka u kojem se nalazimo. Narod ne vidi silnu crnu rupu koju mu Vlada kopa svojim pogrešnim mjerenjem BDP.
Ako naš realan BDP „naših ruku djelo“ u 2009. godini iznosi 1,7 milijardi KM, onda nije istina da je naša inostrana zaduženost svega 20 % BDP kako to iznosi Vlada. S obziroma da su naši gubici i dugovi prema inostranstvu blizu pet milijardi KM izlazi da su naše inostrane obaveze veće za skoro tri puta od BDP. Kada se zna da je gornja granica inostrane zaduženosti, kao prijetnja ulaska u krizu, 30 % BDP onda se vidi u kojoj smo silnoj inostranoj zaduženosti – devet puta većoj od gornje dozvoljene granice.
I tu nije kraj.

Naša valuta je precijenjena za bar tri puta. Onda kada prestane da djeluje Valutni odbor, što će se vjerovatno uskoro dogoditi, vrijednost valute će opasti na bar 6 KM/Euro. Tada će se naše inostrane obaveze, sa sadašnjih oko pet milijardi KM, uvećati na oko petnaest milijardi KM. Da bi vratili dugove i nadoknadili gubitke moraćemo izvesti tri puta više robe. Naše inostrane obaveze će tada iznositi 26 puta iznad gornje granice inostrane zaduženosti. Kakvo je to ekonomsko stanje, koje silno siromaštvo, jad i bijeda neda se ni zamisliti. A Vlada ništa ne čini da to spriječi. Ona nas vara svojim pogrešnim računanjem BDP. Gdje će biti ova Vlada kada se to dogodi?