Perpetuum mobile u ekonomiji

 

Za razvoj ekonomije, uopšte za proizvodnju, potreban je novac koji se može obezbijediti na različite načine. Nažalost, u današnje vrijeme mnoge države taj novac obezbjeđuju od MMF-a i Svjetske banke pod jako nepovoljnim uslovima. Sa povećanjem ekonomske krize, ti uslovi će biti još nepovoljniji. Takvo zaduživanje države i narode  može dovesti u situaciju da ostanu bez svojih prirodnih resursa – zemlje, vode.., jednostavno da propadnu. Da ne bi došlo do propadanja država, one bi trebale razmotriti ideju o uvođenju vlastitog malog perpetuum mobilea, u vidu novčanog bona. Taj novčani bon funkcionisao bi paralelno sa finansijskim, monetarnim sistemom. Imao bi za cilj da država određenu količinu bona (koji bi imao određeni paritet sa nekom monetom ili čak sa određenim strateškim proizvodima) učini zamajcem u proizvodnji domaćih roba i pružanju usluga. Tim bonovima mogli bi se dijelom plaćati radnici na javnim radovima, zatim obaveze prema državi (porez, struja, voda...) i kupovati isključivo domaća roba. Na taj način, država bi za investicije obezbijedila novac – bon bez ikakvih kamata i nepovoljnih uslova. Otvorila bi nova radna mjesta, stimulisala domaću proizvodnju i podsticala na taj način kupovinu domaće robe, a i dalje bi funkcionisalo slobodno tržište. Na ovaj način, mogli bismo ispunjavati sve međunarodne obaveze, i poštovali bismo zakone slobodnog tržišta, a u isto vrijeme razvijali i štitili domaću proizvodnju. 

 

Ovo bi bilo samo prelazno rješenje do uspostavljanja stabilne finansijske discipline i obezbjeđivanja novca koji bi imao istinsko pokriće u zlatu, odnosno konkretnim, stvarnim vrijednostima.