Petar Todorović
Prostor koji nam otvara ovaj sajt doživio sam, između ostalog, kao mogućnost da se ispišu neka imena i neke istine koje su od nas sakrivene – što našim nemarom i ljenošću, a što upornim nastojanjem vladajućih ideologa i njihovih medijskih izvođača radova da se što manje i što pliće zna. U tom smislu, napisaću par riječi o jednom našem velikom savremeniku.
Onaj ko hoće da zna nešto više o savremenoj Crnoj Gori, ili ko ima veću ambiciju od toga – da npr. istakne prave, istinske vrijednosti aktuelne crnogorske zbilje, moraće da se susretne sa ličnošću arhitekte Petra-Pera Todorovića. Ovaj čovjek je rođen tridesetih godina prošloga vijeka, a umro je i sahranjen ovih martovskih dana 2012.g. u Nikšiću. Bio je dobar i cijenjen stručnjak u svojoj oblasti, a to što je gradio i obnavljao brojna zdanja po Crnoj Gori i nije njegova najveća vrlina, niti je to jedini razlog zbog koga ćemo ga pamtiti. Pero Todorović je sin sveštenomučenika Jovana Todorovića, pravoslavnog sveštenika postradalog u nesrećnim naletima crnogorskog bratoubilaštva u toku Drugog svjetskog rata. Kao izdanak one Crne Gore koja je ubijana bez suda i presude, Petar je – kako mu i samo ime kaže – rastao stamen i siguran poput stijene. Velikim trudom i obilnim Božijim darovima, završavajući najbolje škole od Crne Gore do Slovenije, povratio je pravo građanstva svome porodičnom imenu, a sebi stekao društveni ugled znalca čija se stručna riječ cijenila i tražila. Stradalni lik svoga oca Petar nije nosio u sebi tek kao obilježje nesrećnog djetinjstva o kome nije poželjno pričati, nego kao motiv i inspiraciju da se živi iskreno, hrabro i odano Bogu i Svetinji. Ovaj poznati neimar imao je spacifičan duhovni i intelektualni profil. Odan svojoj Pravoslavnoj Crkvi i srbskom identitetu, Petar je u sebi gajio posebno poštovanje prema tekovinama zapadnoevropske civilizacije, na kojima je, između ostalog, obrazovan u slovenačkim visokim školama arhitekture. Ideju kako je moguće i poželjno život pravoslavnih ljudi spojiti i uvezati sa zapadnjačkom preciznošću i odgovornošću prema obavezama, Pero je nosio u sebi i često je iznosio drugima kao orginalnu životnu sugestiju. Uz to, on je bio duhovit čovjek, zanimljiv sagovornik, zaljubljen u poeziju, kao uostalom i svaki pravi arhitekta... Njegovog oca su ubili ideološki i politički protivnici Crkve Hristove. Jedno vrijeme se činilo da su ovi zločici uspjeli u svojoj namjeri. Ipak, Petar je doživio da vidi i da aktivno učestvuje u obnovi crkvenog života u Crnoj Gori, početkom devedesetih godina dvadesetog vijeka. U tom vremenu, njega ste mogli sresti na crkvenim gradilištima od primorja do manastira na crnogorskom sjeveru. Živo je pratio i nesebično pomagao obnovu rada Cetinjske bogoslovije, znajući da se radi o ustanovi iz koje će poteći nasljednici rada i truda njegovog Svetog roditelja. Dugo godina je upravljao poslom izgradnje Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Onaj ko ga je, od mlađih sveštenika ili bogoslova, lično upoznao – u najvećem broju slučajeva postajao bi njegov lični prijatelj, jer je Pero plijenio iskrenoću i posvećenošću temema i problemima koje su mučile drugog. Pero je uvjek govorio istinu. Bez kompromisa i bez straha. Obilazeći izgradnju i obnovu hramova, on je bio neka vrsta putujućeg učitelja i savjetnika velikom broju mladih i neiskusnih crkvenih djelatnika, koji su tek počinjali svoj misionarski i služiteljski posao. Jednostavno, on je svojom ličnošću i svojim životom bio jedna od rijetkih spona između vremena u kome o Crkvi skoro da nijesmo znali ništa i ovog našeg vremena kada nam je Gospod širom otvorio crkvena vrata. A ta spona je bila jako potrebna kako bi najmlađi hrišćani znali i osjetili tu stradalnu stranu crkvenog života, kako se obnova duhovnog života ne bi pretvorila u nekakav emotivni ili ideološki zanos. Eto upravo je to smisao pojma crkvenog predanja – neposredno upoznavanje sa iskustvom iz prošlosti kroz susret sa akterima istorijskih događaja, ili makar sa onima koji su istinske aktere poznavali, i koji su moćni prenijeti njihovu riječ, opisati njihovo djelo...Pero Todorović je bio nosilac crkvenog predanja iz vremena koje nama djeluje po mnogo čemu nestavrno...Pero je, nama savremenim hrišćanima, isto tako – po mnogo čemu djelovao nestvarno. Nestavran u svojoj istinoljubivosti, u svojoj životnoj mudrosti, u svojoj hrabrosti...Njegova nestvarnost više govori o našoj poroznoj i blijedoj stvarnosti, o gubitku istinskih vrijednosti u njoj, nego o samoj ličnosti arhitekte Todorovića. Petar Todorović se upokojio u Gospodu i napustio ovaj naš svijet. Za mene, to je jedan veoma krupan znak da se točak istorije okrenuo prilično velikim zamahom, i da – iako to ponekad otrcano zvuči – siguran sam, ovdje, među nama, više ništa neće biti isto.
- Izvor
- IN4S
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Zemlja je očuvala svoju ekonomsku nezavisnost uprkos nepovoljnim spoljnim uslovima, izjavio je ministar finansija Anton Siluanov na PMEF-u....
Odluka je zasnovana na činjenici da tužba Centralne banke Rusije protiv Juroklir banke nije priznata po pravu EU i Juroklir „ne priznaje nadležnost suda“...
Abu Dabi ima „suvereno” pravo da donosi takve odluke, izjavio je portparol ruskog predsednika Dmitrij Peskov....
Taj potez UAE predstavlja značajan udarac za globalnu organizaciju velikih proizvođača nafte....
Kijev je od januara obustavio isporuke ruske sirove nafte, što je izazvalo spor sa članicama EU, Mađarskom i Slovačkom...
Ogromna sredstva namenjena vojnom jačanju povećavaju rizik od korupcije, upozorava prvi čovek OLAF-a...
Ostale novosti iz rubrike »






.jpg)









