Umjesto raskida ugovora, Antoniću novac iz budžeta

Tako je i u slučaju strategije za borbu protiv organizovanog kriminala koja je zvanično promovisana i kao jedno od ključnih opredjeljenja i pravaca na kojima će se raditi u kontinuitetu, naravno. Ali, praktični potezi koje vuče kabinet Aleksandra Džombića dematuju i rugaju se sopstvenim političkim opredjeljenjima. Malo im je bilo što su se legitimisali kao vrlo lojalan partner Zoranu Ćopiću u pranju novca čije je porijeklo u trgovini drogom, i usput „sahranili“ bijeljinsku šećeranu, već su na najboljem putu da cijelu predstavu ponove. Ovoga puta sa Nebojšom Antonićem, vlasnikom Fabrike duvana Banjaluka, jednim od aktera u krminalnim poslovima šverca kafom. Vlada je u prvi mah, čim je od strane državnog kontrolnog organa, SIPA-e, „provaljen“ ovaj posao organizovanog krminala, a da se vlasi ne dosjete, najavila raskid privatizacionog ugovora s „Antonić trejdom“ iz Laktaša, kupcem Fabrike duvana Banjaluka. Čekali su da vrijeme učini svoje i prašina padne na cijeli slučaj, zavlačili radnike raznim obećanjima, da bi sada već u nagovještaju bio obrt po kome Džombić i društvo razmatraju mogućnost da, istom onom Nebojši Antoniću, dodjele i podsticaje iz budžeta RS. Ovaj obrt, bez presedana u svim pravnim državama, još nije zvanično saopšten ali se javnost spinuje u pravcu te solucije. Tako bi se moglo desiti da SIPA-in klijent bude obilno nagrađen novcem građana Srpske. Antonić bi, zauzvrat, a kao izraz velikodušnosti, umjesto izlaska iz Fabrike duvana, trebalo da u naredne tri godine zadrži sve radnike i otkupi sve količine domaćeg duvana proizvedenog u RS koje se procjenjuju na oko 500 tona godišnje. Ovakav dil razmatran je nedavno na sastanku u Vladi RS, na kome su pored Džombića, učestvovali i ministar rada Petar Đokić, i poljoprivrede Miroslav Milovanović. Suština ideje je da se Antonić ostavi vlasnikom banjalučke Fabrike duvana, pa i po cijenu da se još počasti podsticajima koji su u budžet nakupljeni od poreskih obveznika Srpske. Radnici Fabrike duvana i dalje strepe i za radna mjesta, ali i za otvorenu mogućnost da budu kolateralna šteta dogovora između Vlade i Antonića, kad tad, ako ne ove, a onda za tri godine, kada bi istekao novi sporazum. U svemu je indirkativna uloga „nezavisnog“ pravosuđa u kome još počiva i kupi prašinu zahtjev Vlade RS za raskid ugovora sa „Antonić trejdom“. Dok se na višem mjestu ne donese odluka.