Jedini aerodrom u RS pod znakom pitanja

Ukoliko do juna ne ispravi tehničke nedostatke evidentirane prilikom posljednjeg tehničkog pregleda, takva sudbina biće neminovnost. No, obaveze koje bi trebalo izvršiti da ne bi došlo do najgoreg epiloga nisu ni male, ni jeftine a za njihovo otklanjanje potrebna su sredstva koja hronično nedostaju ovoj jedinoj vazdušnoj luci u RS. Aerodrom već godinama tavori suočenom s velikim gubicima i gotovo potpunom obustavom aviosaobraćaja a međunarodni standardi zahtijevaju proširenje staze uz pistu za dodatnih 70 metara. Jedan je problem što nema novca ni za proširenje piste a drugi što nema sredstava ni za otkup zemlje uz aerodrom koja je u privatnom vlasništvu.Uz ovu obavezu nalazi inspekcije zahtijevaju i potrebu da se dogradi, pomjeri i zamjeni dio zaštitne ograde, pojača bezbijednost i kupe novi uređaji koji su u cijelom svijetu postali standard u bezbjednosnom sektoru. Sasvim je očigledno da ovo javno preduzeće nema sredstava ni za elementarno funkcionisanje, a investicinih sredstava ni u tragu. Radnici su štrajkovima tražili isplatu plata u punom iznosu i onih neisplaćenih iz ranijeg perioda jer grant iz republičkog budžeta od 900.000 maraka je nedovoljan. Kakvo je stanje u ovom javnom preduzeću najbolje svjedoči činjenica da su u planu poslovanja za period od 2011. do 2013. godine projektovani gubici. Potpuno je otvoreno pitanje smisla funkcionisanja aerodroma koji nakon šestogodišnje uprave ove vlasti nije pomakao dalje od održavanja jedne jedine avio linije do Ciriha, a i ona je u funkciji BH Airlajnsa. Tako je projekat „Nebeske Srpske“ zajedno sa Air Srbskom, nepostojećim aerodromom u Trebinju i ovakvim u Banjaluci sveden na kolaps avio saobraćaja u RS. To što u Srbskoj lete samo predsjednički helikopteri samo je ilustracija stanja u kome se pet do 12, na vrat, na nos, treba zaštititi jedina međunarodna licenca jedinog aerodroma u RS.