KRIVAC LJUDSKI FAKTOR

Nesreća je "mogla i morala da se predvidi", a njene posljedice ublaže efikasnijom reakcijom čovjeka", zaključak je panela.

U izvještaju panel komisije navodi se niz ozbiljnih propusta i na nivou vlade i firme Tepko, koja upravlja nuklearkom, u rješavanju krizne situacije.

Takođe, panel krivi kulturne konvencije i oklijevanje da se suprotstavi vlastima, kao faktore neuspjeha, navodi Bi-Bi-Si.

Nuklearka Fukušima Daiči teško je oštećena nakon zemljotresa i cunamija 11. marta 2011. godine, kada je prestao da radi sistem za hlađenje reaktora što je dovelo do otopljavanja i oslobađanja radioaktivnosti.

Desetine hiljada mještana evakuisano je iz zone oko nuklearke dok su radnici pokušali da reaktor stave pod kontrolu. Tepko je u decembru 2011. proglasio reaktore stabilnim.

Članovi Nezavisne istražne komisije za nesreću nuklearke Fukušima imenovani su da istraže način rješavanja krize i iznesu preporuke.

Istraga je uključila 900 sati saslušanja i intervjua sa više od 1.000 ljudi.

U izvještaju se navodi da su višestruke greške i nemar doveli do toga da je nuklearka bila nespremna za zemljotres i cunami.

"Iako inicirana ovim kataklizmičkim pojavama nesreća koja je uslijedila u nukelarki ne spada u domen prirodne katastrofe", navodi se u izvještaju.

"Ovdje je suštinski riječ o ljudskom faktoru koji je mogao i trebalo je da se predvidi i spriječi", navodi se u izvještaju.

Nakon šest mjeseci istrage, panel komisija je zaključila da je nesreća bila rezultat zavjere i dosluha vlade, regulatora i Tepka zbog grešaka regulatornih sistema.

Situacija u nuklearki se pogoršala nakon zemljotresa jer vladine agencije nisu funkcionisale ispravno, navodi se u izvještaju i dodaje da je bilo promašaja u komunikaciji između kompanije "Tepko" i kabineta tadašnjeg premijera Naota Kana, čija je posjeta nukelarki odmah nakon zemljotresa poremetila rad osoblja.

Regulatori treba da prođu suštinski proces transformacije kako bi se osigurala nuklearna bezbjednost u Japanu.

U izvještaju se navodi sedam preporuka - stalni parlamentarni monitoring regulatornog tijela za nuklerke, reforma sistema uprvaljanja krizama uz više odgovornosti vlade za dobrobit javnosti, reforma zakona o nuklearnoj energiji kako bi ispunili globalne standarde bezbjednosti i monitoring nuklearnih operatora i razvoj sistema za nezavisna istražna tijela