Šta su nam donijele "demokratske" promjene 1997.

12.03.2014. god.

Izgleda da je u Karganovićevoj knjizi – Rušenje Republike Srpske, došlo do ‘proceduralne greške', mogućoj prostoj zamjeni teza; jedne, koji su stvarali Srpsku – autor je označio kao izdajnike i saradnike okupatora; druge, koji nisu ni učestvovali u njenom stvaranju, a kasnije je i sistematski uništavali, autor je opisao kao spasioce!?

Iako je ime i moje malenkosti označeno ‘kao doprinos rušenju Republike Srpske', neću, nemam želju niti namjeru da ulazim u javnu raspravu, niti se smatram kvalifikovanim da donosim kritički sud o literalnoj vrijednosti knjige.

S druge strane, ne mogu se uzdržati da javno ne izrazim, makar malo, svoje protivljenje, ali i odobravanje. Znam da i jedno i drugo, pred licem budne javnosti zahtjeva odgovornost, sistematičnost, dostojanstvo, samopoštovanje i samopouzdanje.

Glavni lik knjige, član Antinih Reformskih Snaga i predratni poslanik u Skupštini BiH, u osvit rata se priključuje prvoj Skupštini Srbskog naroda.

Strah od vjerskog rata odvodi ga popularnim avionom Kikaš u Beograd, gdje će početi da se ‘snalazi i preživljava’ baveći se privatnim poslovima. Ljuti je protivnik Radovana Karadžića. Dolazeći samo na zasjedanje Skupštine RS, podržava Plan Kontakt grupe, 1994. Iste godine, sa svojim političkim istomišljenicima formira klub, „Grupa 7“; stvarajući jezgro svoje buduće stranke – SNSD; finansijski moćne političke stranke, koja će s kratkim prekidima vladati Srbskom do današnjih dana. Dodik ne gubi vezu sa Sarajevom.

Tokom rata, Dodik održava tajne kontakte sa opozicijom iz FBiH. Krajem maja 1995., na prvom takvom javnom sastanku sa potpredsednikom Saveza socijaldemokrata (UBSD), Sejfudinom Tokićem u Peruđi, Italija, sastavlja dokument; osnovu za zajedničko djelovanje na nivou BiH. Bila je to platforma koja je postala temelj rada i djelovanja, na cijeloj teritoriji države BiH, već utvrđene Demokratske Alternative.

U Banjaluci, odmah nakon sastanka u Peruđi, zbog “kontakta sa neprijateljem”, podignuta je krivična prijava protiv Dodika.

Posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma, Demokratska Alternativa dobija dodatni ‘impuls’ i manevarski prostor. Dodik i njegove kolege iz Demokratske Alternative, formiraju i Vladu u sjeni, na nivou BiH, stavljajući se u žižu interesovanja i privlačeći pažnju Zapada – posebno SAD. Uz nesebičnu pomoć Socijalističke Internacionale, Dodik osniva stranku SNSD, 10. marta 1996.

Štićenik Zapada, od početka ratnih priprema i kroz cijeli tok rata – FBiH, već je godinama pod kontrolom. Republika Srbska i njena ratna vladajuća elita, Zapadu predstavljaju problem; ne pokoravaju se lako. Zapad nalazi spasonosno rješenje u podizanju optužnica i smjeni tada aktuelnog predsjednika RS. Da popuni politički prazan prostor i ‘pokrene procese sa mrtve tačke', Zapad nalazi alternativu u ‘nekorumpiranim’ političarima Srpske.

Nešto zbog ogorčenja; nešto zbog nemoći države da se izbori protiv kriminala koji je zarazio RS, tokom i posle rata; nešto zbog ucjene i pritiska Zapada, zbog moguće optužnice – potpredsjednik RS, Biljana Plavšić, postaje odjednom pomirljiva i kooperativna, preuzimjući mjesto prvog čovjeka Srpske.

Plavšićeva dijeli SDS. Na pomolu su bile ‘demokratske promjene’ u Republici Srbskoj. Obrazac ‘promjena režima', po svojoj strategiji, taktici i strukturi organizacije, koji će u periodu 1996. godine do danas diktirati promjene u Srbskoj, može se neformalno nazvati i prvom srbskom Obojenom revolucijom.

U novembru 1996., Plavšićeva izdaje dekret o smjeni generala Mladića i još 99 visokih ‘crvenih’ oficira. Zbog otpora generala, Plavšićeva naređuje specijalnim jedinicama MUP RS da blokiraju kasarne i zgrade komande vojske, ukidajući im vodu i struju. Te novostvorene ‘specijalne’ jedinice, jedino se ne usuđuju da napadnu GŠVRS. Radio Krajina je zapečaćena, policijske stanice opkoljene, TV signal preusmjeren…

Protest komande VRS ne odlaže izvršenje; oficiri su morali ‘dobrovoljno’ dati ostavke do 28. novemba iste godine. Počinjući sa hapšenjem generala Krsmanovića i Đukića, lov na optužene političke i vojne ličnosti se nastavio sve dok i zadnji optuženik nije uhapšen. U Londonu se potpisuje dokument o ekonomiji ‘slobodnog tržišta'; platforma iništenja srpske privrede.

Događaji koji su se razvijali u dva paralelna i dobro sinhronizovana pravca, obilježili su političku 1997. godinu u Srbskoj. Na prvom kolosjeku događaja, bila je demontaža postojeće vojne i civilne strukture vlasti: masovno smjenjivanje funkcionera, okupacija stanica MUP-a, blokiranje kasarni, preuzimanje TV odašiljača; zaposjedanje gradova: Brčko, Bijeljine, Doboja, Pala; slanje lojalnih policijskih grupa na obuku u NATO baze…

Nova vlast prihvata OHR-ov „Nalog o privatizaciji prodaje“, sa akcentom da postojeći Zakon o privatizaciji podjele ne odgovara stvarnim potrebama stranih investitora. Takav model će se početi primjenjivati 1998., i mnogi ekonomski analitičari ga smatraju lopatom grobara Republike Srpske.

Iste godine, na drugom kolosjeku događaja, bilo je zapaljivo opoziciono djelovanje Milorada Dodika protiv postojeće vlasti SDS i svega što nije za zapadne vrijednosti.

„Republika Srbska nije država; Bolje je biti entitet u BiH, nego provincija u Srbiji; Republika Srbska je Republika šumska; Karadžić mora odgovarati za zločine, mora se raskinuti sa Miloševićem…“, dodvoravajući se Zapadu, bio je samo dio političkog kolorita predsjednika SNSD. Biljana Plavšić raspušta NSRS i raspisuje nove izbore. Ustavni sud RS proglašava odluku neustavnom, ali Vašington, Jejms Rubin, potvrđuje Plavšićevu odluku kao bezpogovornu.

Ipak, najvažniji datum, posle dana potpisivanja Dejtonskog sporazuma, mnogi uzimaju 18.01.1998.; dovođenje Dodika na mjesto predsjednika vlade RS. Od tog datuma, ništa više u RS nije kao nekad. Naime, tog dana, Plavšićeva je, pošto su opozicioni poslanici napustili skupštinsku salu, progurala svog favorita za predsjednika vlade RS, iako je Dodik pripadao stranci koja je držala samo dva mjesta u NSRS.

Da ne bi bilo mnogo gunđanja i kao bezpogovorni gest podrške Dodiku, NATO je poslao svoje snage da opkole zgradu MUP-a i ostale strateške objekte. U aprili iste godine, Zapad ‘nameće’ svoj sud za kontrolu medija. Prestaje primjena starog Zakona o ”masovnoj privatnoj svojini', zamjenjujući ga novim – Zakonom o privatizaciji ‘direktne prodaje', vraćajući Republiku Srpsku u vjekovnu prošlost…

U međuvremenu, demobilisani borci su sve više i više gubili, ne samo boračka, nego i sva druga ljudska prava, bez nade da će ikad biti bolje. Bez sumnje, na način kako se do sada vodila država, sigurno će, ne samo demobilisanim borcima, nego i svima, samo biti gore i gore.

Pišući samo o početku ‘demokratskih promjena’ (1996-1998.) u RS, nadam se da sam iznio dovoljno dokaza u korist moje tvrdnje, da je u knjizi uvaženog Stefana Karganovića došlo do zamjene teza; oni koji su stvarali Republiku Srpsku – demobilisani borci, proglašeni su izdajnicima; a oni drugi, za gore navedene ‘zasluge’ – Karganović je opisao kao spasioce Srpske!?

Izvor
SDS

Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

PREDHODNA NOVOST

SLEDEĆA NOVOST

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Iran će uspostaviti „hotlajn“ za Ormuski moreuz sa SAD

Novi kanal će pomoći u rešavanju incidenata u strateškom plovnom putu, usred protivrečnih uputstava za brodovlasnike....

Rusija proglasila finansijski suverenitet

Zemlja je očuvala svoju ekonomsku nezavisnost uprkos nepovoljnim spoljnim uslovima, izjavio je ministar finansija Anton Siluanov na PMEF-u....

Imovina Banke Rusije ostaće zamrznuta – Juroklir

Odluka je zasnovana na činjenici da tužba Centralne banke Rusije protiv Juroklir banke nije priznata po pravu EU i Juroklir „ne priznaje nadležnost suda“...