Fabrike nema, vratite zemlju Lješkopoljcima

Osamdesettrogodišnji Milutin Tomov Damjanović živi je svjedok dogovora iz 1957. godine na koji način je od 51 vlasnika uzeto zemljište za gradnju fabrike "Radoje Dakić". Pošto više nema fabrike, niti radnika, niti namjene koja je tada dogovorena bivši vlasnici i njihovi nasljednici, sa pravom, traže da im se zemlja vrati, a ne da je nekadašnji radnici, sindikat i sud prodaju.
Milutin Damjanović ima i dokaze kako je zemlja data, tačnije namjenski ustupljena da se na njoj "uslovno i namjenski izgradi mašinska radionica i fabrika "Radoje Dakić".
- Dobro se sjećam te 1957. godine kada je tadašnji ministar finansija Narodne Republike Crne Gore Vlado Raičević došao i razgovarao sa mještanima Gornje Gorice. Objasnio nam je da je Vlada Crne Gore od nas tražila da im ustupimo zemljište na kojem će namjenski biti izgrađena livnica i fabrika mašina "Radoje Dakić" obećavši nam da će naša djeca tu raditi kako ne bi tražila zaposlenja u drugim državama - priča Damjanović.
On je dodao da je 51 mještanin Gornje Gorice tada pristao na dogovor uz pojašnjenje da zemljište nije prodato, već je ustupljeno. Vlasnici su, kako je zabilježeno u dokumentima jasno rekli da se ne slažu sa ponuđenim uslovima. Nakon što je postignut dogovor, formirana je Komisija čiji je zadatak bio da od svakog pojedinca uzme podatke o vlasniku i kvadraturi zemlje. Komisija je tada sama napravila procjenu za isplatu minimalne naknade.
- Napravili su rješenje o ekproprijaciji zemljišta u korist opšte narodne imovine. Ta ista komisija je napravila kupoprodajni ugovor koji smo mi morali potpisati. Mislite li da je neko mogao da odbije da potpiše - kaže Damjanović.
Međutim, vlasnici nijesu bez pogovora pristali, ostalo je zapisano u dokumentima kako su primili odluku države.
- Prisutni vlasnici saglasno izjaviše da sa određenim cijenama nijesu zadovoljni jer cijena ne odgovara prometnoj prosječnoj vrijednosti kako to izrično stoji u zakonu o eksproprijaciji. Dalje su izjavili da im se za eksproprisano zemljište dodijeli drugo koje odgovara po kvalitetu eksproprisanog da bi takvom odlukom bili zadovoljni - navodi izjave vlasnika Milutin Damjanović.
Fabrike više nema, a Milutin Damjanović kaže da bi zemljište sada trebalo vratiti pravim vlasnicima.
- Nikada nećemo pristati da nam oduzmu i prodaju očevinu i đedovinu. Nasljednicima ostavljamo testamente u kojima sve ovo lijepo piše - objašnjava Damjanović.
Pojedinci i institucije su upoznati sa zahtjevima bivših vlasnika. Dopise, potkrijepljene dokumentima, poslali su Vladi, Glavnom gradu, ministarstvima, preduzećima "Čelebić" i "Delta"... Tražili su da se na zemljištu ništa ne radi dok se situacija ne razriješi.
- Lješkopoljcima, starosjediocima, koji su vjekovima ovdje nije u mentalitetu pohlepa za bogaćenjem. Nemamo drugo zemljište, nemamo se kuda iseliti a imamo dug prema hrabrim precima i potomcima i zahtijevamo pravo na zaštitu privatne svojine - pišu nasljednici, ovlašćeni predstavnici vlasnika zemljišta.

Plaćali travu
Godinama su bivši vlasnici kosili livade oko hala "Radoja Dakića", navodi Milutin Damjanović i plaćali pokošenu travu fabričkom sindikatu. Za svoju oduzetu imovinu plaćali su i porez.

Propalo treće ročište
U Osnovnom sudu, treće ročište za prodaju imovine "Radoja Dakića" održano je u ponedjeljak, 6. aprila. Zainteresovanih za kupovinu nije bilo. Prodaju se objekti termičke obrade, prijemne kontrole, laboratorije, jednobrodni i trobrodni magacin, poslovni objekat, objekat plinske i acetilenske stanice, hale remontnih proizvoda i održavanja, objekat kompresorske stanice, trafostanica kao i dio katastarske parcele. Prodaja će biti organizovana i za dvije mašinske hale, proizvodnu halu površine 19.151 kvadrat, kao i zemljište uz parcele. Vrijednost ovih nekretnina iznosi 52.923.342,76 eura i ona je utvrđena pravosnažnim rješenjem Osnovnog suda.