Moji su i Vasojevići i Kuči

Vašu pretposlednju knjigu "Izabrane pjesme" posvetili ste Voždu Karađorđu?
- Ne. Njegoš je posvetio najbolju srpsku knjigu – Vijenac Karađorđu – Posveta prahu oca Srbije! Ja sam svoju knjigu posvetio 200. godišnjici Prvog srpskog ustanka, jer je Karađorđe, čiji su roditelji iz mojih Vasojevića, 1809. godine, jedan od dodijeljenih barjaka junacima iz Vasojevića za učešće u boju na Suvodolu kod Sjenice, uručio mome pradjedu. Naši bratstvenici Popovići, porijeklom sa Meduna, iz Kuča, na saboru odlučiše da se zovemo, kao i ja danas, Barjaktarevići... Da, pisac mora da zna prošlost, sadašnjost i da nazre budućnost... Ja znam ko sam, čiji i odakle: ko su mi preci, savremenici... Moji su Vasojevići i Kuči, i Marko Miljanov, i Njegoš, i Karađorđe i Sveti Sava, moje je Kosovo i Durmitor, i Lovćen i Komovi i Bjelasica.