Spoznaja pravoslavlja
`Dostojevski je moj učitelj i mučitelj`. Svako ko se ozbiljnije bavio proučavanjem književnog djela Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, složiće se sa ovom izjavom oca Justina Popovića, iznijetom u možda najboljoj knjizi srpskih mislilaca o velikom ruskom piscu, u knjizi `Filosofija i religija F.M. Dostojevskog`", piše Branimir Nešić u članku "Apostol pravoslavnog realizma - Pitanje ljudske slobode u književnom delu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog".
Kako dalje navodi Nešić, "nemoguće je da neko uspije u pokušaju otkrivanja Dostojevskog, a da nije upoznat sa suštinom njegovog života i njegovog pisanja - sa Pravoslavljem. Evo njegovih riječi o tome: `Ja verujem da nema ničeg divnijeg, dubljeg, simpatičnijeg, razumnijeg, ljudskijeg i savršenijeg od Hrista. Sa surevnjivom ljubavlju ja govorim sebi da ne samo nema Njemu slična, nego da i ne može biti. Štaviše, ja izjavljujem: kada bi neko mogao dokazati da je Hristos van istine, i kada bi istina zbilja isključivala Hrista, ja bih pretpostavio da ostanem sa Hristom, a ne sa istinom`".
Kako navodi Nešić, pozivajući se na oca Justina Popovića, Dostojevski opisuje dva "tipa" ljudi.
- Otac Justin Popović objašnjava: „Samo dva su puta u životu čovječijem: put pravoslavno-podvižnički i put nepravoslavni, svjetski. Na pravoslavnom putu čovjek se odriče sebe i svijeta oko sebe, i usamljuje se radi Hrista, da bi ga Hristos kroz sjedinjenje sa Sobom sjedinio sa svima ljudima i tvarima; na putu nepravoslavnom, čovjek egoistički usamljuje sebe radi sebe, ostaje uvijek hermetički zatvoren prema ljudima, ostaje uvijek sam, uvijek jedan, postepeno se guši, dok najzad ne izumre. U prvom slučaju, rezultat je duhovna radost i mir, u drugom duhovno samoubistvo i nemir - citira Nešić.
Taj drugi tip ljudi bio je opisivan i kod drugih velikih svjetskih klasika: Bajron i njegov Čajld Harold, Ljermontovljev Pečorin, Puškinov Evgenije Onjegin, Stendalov Žilijen Sorel... Kako smatra Nešić, i neki likovi Dostojevskog korespondiraju sa navedenim likovima.
- Ali, Dostojevski uvodi jednu novu dimenziju kod svojih likova, on na vrh duhovnog sklopa ličnosti vaznosi - pokajanje. Pokajanje koje je osnov za svaku hristoliku vrlinu, pokajanje koje jedino Pravoslavlje nije zanemarilo u svome učenju. I upravo pokajanje mnogo roda rodi, i upravo pokajanje krasi sve hristolike likove Dostojevskog: i starca Zosimu, i Aljošu Karamazova, i kneza Miškina i mnoge druge. Njima se, recimo i to, poslije svog zločina i golgotnog puta, pridružuje i Rodion Raskoljnik kada je uzviknuo: „Kriv sam!!!"- piše Nešić, naglašavajući da je Dostojevski poznavao Pravoslavlje, i kada je poslije raznoraznih anarhističkih i dekabrističkih lutanja otkrio Hrista, nikada ga se više nije odrekao.
Takođe, Nešić izričito naglašava da su netačna sve tvrdnja da je Dostojevski beslovesno prihvatio Hrista i da je njegov književni rad bio „religiozna zatucanost".
- Izvor
- dan.cg.yu
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Kada kupujete novi PC uređaj, prva stvar koju treba uzeti u obzir su vaše potrebe. Neophodno je da se posvetite ispitivanju svojih potreba i ciljeva, kao što su zahtevi...
Prepoznatljivost brenda se meri time koliko lako potrošači mogu da ga razlikuju od konkurencije, odn...
Primetili ste da vaš mobilni telefon lošije radi il...
Uprkos globalnoj pandemiji, relativno slaboj kupovnoj moći stanovništva, te sve višim cenama elektronike, u Srbije su se ove godine najviše kupovali telefoni, tj. smartfoni....
Ako razvijate softver onda znate koliko je teško pustiti aplikaciju u produkciju. Treba konfigurisati server, treba podesiti portove, uvjeriti se da je sve u redu i tako svaki put...
Ostale novosti iz rubrike »
















