Italijani budzašto kupuju kulturno-istorijska blaga

KOZARSKA DUBICA - Seoske etnokuće s kraja 19. vijeka, koje čine kulturno-istorijsku i prirodnu baštinu te trupci hrastova stari najmanje petnaest hiljada godina nekontrolisano se prodaju, eksploatišu i prevoze u Italiju, upozoravaju u Turističkoj organizaciji opštine Kozarska Dubica.

Prema nezvaničnim podacima većina ovih kuća je prodata Italijanima, koji ih otkupljuju po cijeni od 2.000 do 4.000 KM. Kupci su Italijani koji otkupljuju i prodaju oblovinu sa naših prostora.

Ova tendencija je prisutna već duži period, mada ne postoje tačni podaci u koje svrhe se koriste naše starine u Italiji.

Prema riječima Milinka Kecmana, direktora Opštinske turističke organizacije, hrastovi sa lokaliteta Lipova Greda, nedaleko od Dubice, iskopavani su i prevoženi, najvjerovatnije, u Italiju. Ostala su još samo dva takva hrasta i nalaze se iskopana na pomenutom lokalitetu.

"Područje na desnoj obali Une, u prošlosti je bilo obraslo gustom hrastovom šumom, te je iz korijena staroslovenske riječi dub, koja znači hrast, grad Dubica kasnije dobio ime. Vjeruje se da pod zemljom postoji još starih hrastova, a to ćemo utvrditi kada se izradi certifikat o starosti dva hrasta koja su iskopana još 1982. godine", rekao je Kecman i dodao da ovi hrastovi i kuće imaju neprocjenjivu vrijednost i kao takvi se moraju hitno zaštititi.

On je naglasio da trenutno nastoje otkupiti kuću koja je već kaparisana od strane jednog Italijana.

"Mi moramo zaštititi naše etno vrijednosti. To su građevine i predmeti koji govore o načinu života prije sto godina. Napravićemo etnomuzej i u svakom slučaju prekinuti tendenciju izvoza kulturno-istorijske baštine. Trenutno realizujemo projekat kojim bi se preostali trupci dva hrasta iskopana iz zemlje u Lipovoj Gredi, ponovo sertifikovali,", rekao je Kecman.

Prema riječima sveštenika knežičke parohije Željka Jevđenića, iz sela Knežica je izvezeno šest starih kuća što je velika šteta za ovaj kraj.

"Ove kuće su građene krajem 19. vijeka i taj način gradnje se nazivao gradnja na vrenđiju. Građene su od drveta i bile su karakteristične po tome što su bile srezane na vrenđiju po ćoškovima, tačnije rečeno upletene", rekao je Jevđenić.
Etnokuće

Ove kuće imaju dvije prostorije - spavaću sobu i ognjište, te dva ulaza, odnosno izlaza.

Postoje pretpostavke da su tako rađene kako bi se ljudi mogli lakše skloniti, odnosno pobjeći za vrijeme vojnih ofanziva u Drugom svjetskom ratu. Međutim, razlog takve gradnje je i taj da bi kroz kuću mogli proći volovi koji su vukli klade koje su se ložile na ognjištu.