Tona meda iz košnica

Kada se prije 12 godina sedamdesettrogodišnji Pero Stojković, kao austrijski penzioner, vratio u svoje rodno selo Donja Lepenica, podno Motajice, nije ni slutio da bi se mogao baviti pčelarstvom.

Malo-pomalo došao je do 80 pčelinjih društava i tu stao, jer kaže da bi za dalje širenje trebalo više ruku. Košnice su jednoobrazne i poredane u pčelinjaku u besprekornom redu.

- U prosjeku dobijam 15 kilograma meda po košnici, izuzetnog kvaliteta, jer se pčele nalaze na ispaši u ekološkim livadama na obroncima planine Motajice. Moji prijatelji kažu da se stručnjaci u Švajcarskoj čude takvom kvalitetu koji se ne može porediti s njihovim medom - kaže pčelar Pero, i dodaje da s plasmanom nema nikakvih problema, jer med najviše kupuju njegovi zemljaci kada pođu u Austriju, Njemačku, Švajcarsku i Australiju.

Po njegovim riječima, sav med bi mogao prodati jednom kupcu, ali to ne želi, jer bi iznevjerio desetine svojih prijatelja iz zemlje i inostranstva koji redovno dolaze po med.

Pčelar Stojković kaže da mu je žao što se interes za pčelarstvom ne budi kod mladih generacija, počev od osnovne škole i predlaže da se pri osnovnim školama otvore pčelarske sekcije, odakle bi se sigurno regrutovali budući pčelari.

- Pčelarstvo zna biti unosan posao. Uzmimo moj primjer. Iz 80 košnica može se bez problema proizvesti hiljadu i 200 kg meda, po sedam maraka, to vam je osam hiljada i 400 maraka ili 700 maraka mjesečno odnosno dvije fabričke plate - računa pčelar Pero i dodaje da tu nije uračunata dobit od voska, propolisa i rojeva koji se prodaju po 45 maraka.