Vatikan i Savjet Evrope- nova era u tokovima novca

Priručnik stupa na snagu na Novu. 2015 godinu i mora se primjenjivati od toga dana u poslovanju i knjigovodstvu. Do tada će Sekretarijat za ekonomiju organizovati i održati edukaciju o primjeni priručnika za sve njegove korisnike. Dakle, neće biti prostora za: „Nisam znao, pardon!“

Svrha je i osposobiti i privoljeti sve koji imaju veze s vatikanskim, odnosno crkvenim finansijama da vode knjigovodstvo i sastavljaju ekonomske i finansijske bilanse na jasan i pregledan način, „koherentno i transparentno“, kako piše u pismu dvojice kardinala na koje se u tom pogledu oslanja papa Franjo. Naime, piše dalje, „oni kojima su povjereni crkveni resursi odgovaraju za način kako se ti resursi koriste ."

Nakon povlačenja Benedikta XVI od budućeg poglavara Katoličke crkve se zahtijevalo čišćenje Hristova hrama od finansijskih skandala koje su posljednjih godina izbijali na vidjelo. To je zahtijevao i kardinal Horge Mario Bergoljo, koji je i na tom tragu izabran za papu i uzeo ime Franjo.

Uvođenje novog priručnika je, ističu u Vatikanu, samo dodatni korak nakon niza poteza preduzetih u cilju primjene zakona o sprečavanju „pranja“ novca koji je u svojoj novoj verziji ustanovio i nezavisni stručni Odbor za finansijsku bezbjednost. Sva ta poboljšanja doprinijela su da su ocjene koje Vatikanu daje Manival (Stručni odbor Savjeta Evrope za procjenjivanje mjera protiv pranja novca i finansiranja terorizma) prestale biti „tako-tako“ i postale pozitivne, pa je pozitivno ocijenjen i prethodno veoma upitan Institut za religijska djela (IOR, obično zvan „vatikanska banka“), za koji se Papa u početku pontifikata dvoumio hoće li ga likvidirati.

Najnoviji priručnik i prethodne mjere se, ipak, odnose samo na finansijske operacije Svete Stolice i na teritoriju  Vatikana. Katolička crkva raspolaže neopisivo većim finansijskim resursima u pojedinim državama, počevši od Italije – ali nad njima Vatikan nema nikakvu ni operativnu ni nadzornu vlast, niti ih zakonodavno reguliše, jer Katolička crkva u svakoj državi djeluje u skladu s njezinim ustavno-pravnim sistemom.

Međutim, ako je Vatikan odlučio da primjenjuje sve rigidnije norme i zahtjeve Savjeta Evrope, nema nikakvog rezona da to isto od Katoličke crkve, ali u svojim nacionalnim okvirima, ne zahtijevaju države, barem one koje su članice tog istog Savjeta Evrope.

Vatikan se tome sigurno neće usprotiviti, tim prije što nijedan konkordat niti ugovor sa Svetom Stolicom ne izuzima  poštivanja međunarodnog i nacionalnog prava. Dakle, samo je pitanje političke volje ako se u nekoj državi ide ispod standarda finansijske preglednosti koji je sebi suvereno nametnula Sveta Stolica.