Duško M. Petrović: Srpsko tajno oružje

Kad god se, i gdje god, ratovalo, pričalo se o nekom tajnom oružju, onom koje će donijeti preokret, koje će gubitnika pretvoriti u dobitnika, u pobjednika.

Uglavnom ga nije bilo, uglavnom su priče o tajnom oružju služile samo za podizanje i održavanje morala vojske - dok joj se ne nasmiješi ratna sreća ili dok joj ona ne okrene leđa.

Srbi su se, vala, i naratovali, i napričali! Za ponos je što su svi srpski ratovi bili oslobodilački, za utjehu je što su samo jednom stvarno povjerovali u priču o tajnom oružju, onom onoliko pominjanom Teslinom.

Ni najljepša sloboda, ni najsigurniji mir ne mogu prekinuti i ne mogu zaustaviti priče o uvijek nekom tajnom oružju, ma kako se koji ratovi završili, jer to što si preživio neki rat znači samo da se i u miru moraš žestoko boriti: za lakši i bolje plaćen posao, za stan ili za kuću ili tek kredit za kuću koju bi da zidaš, pa za djetetovu školu, pa za babine lijekove, pa za automobil, pa... Uvijek neka borba, a svakoj borbi potrebno je odgovarajuće oružje, koje skoro uvijek zataji, i to kad je najpotrebnije (od toga se, izgleda, ne može pobjeći) i onda ponovo počne vjerovanje u neko tajno oružje, u ono koje sigurno pobjeđuje!

Dobri živci i čvrst stomak, da ne planeš na svaku provokaciju i da dosta toga možeš da svariš, glavno su oružje u poslovima narodnim i državnim svuda u svijetu, a u ovakvoj BiH naročito. Naravno, i tako dobro i sigurno oružje zna da podbaci, pa i da omane - kad nabasaš na nekog zadrtog, zaguljenog, tvrdoglavog, bandoglavog, zmijoglavog (nepotrebno precrtati, mada i ne mora), pa čovjek opet povjeruje i ponada se u neko tajno oružje.

Srpsko tajno oružje danas i ovdje nije kod njih, nego u rukama onih s kojima pregovaraju i bilo bi dobro da se ne ponadaju u nj. Srbi se među sobom teško dogovore, a s drugima više nego lako - ko hoće da ih prevari treba samo da im se predstavi kao dobar (ama, predobar!) i može žedne preko vode da ih prevede, pa i da ih vrati. Dobrota je srpsko tajno oružje u tuđim rukama. Ni na šta na svijetu Srbi ne padaju lakše nego na dobrotu, na sirotu dobrotu. Sad valjda neće, nisu baš toliko blesavi.