Biljanini bubrezi spasili dva života

Prije tri mjeseca iznenada je preminula Biljana Vrakela (1955), direktor Gradske apoteke u Srebrenici, koja je svoje organe ranije zavještala, kao donor, onima kojima budu neophodni i odgovarajući.


     Budući da je česta potreba za bubrezima u BiH, jedan Biljanin bubreg već je dat za transplantaciju Elvedinu Šabiću (1980) iz Srebrenika, a drugi Omeru Podanoviću (1955) iz Pojica kod Lukavca.

     Saznavši za to, članovi Biljanine porodice željeli su da upoznaju te ljude kako bi sa njima uspostavili kontakt. Omer i Elvedin su ispunili želju porodice Vrakela i juče su ih posjetili u Srebrenici. Kažu da se sada dobro osjećaju.

     "Kada vidim ovu dvojicu ljudi, kao da se pojavi moja Bilja. Ona je na ovaj način još živa. Drago mi je što sam upoznao Omera i Elvedina, ljude kojima je ona pomogla da žive", kaže Biljanin suprug Marko.

     Omer Prodanović kaže da je on "nakon 20 godina bolesti i sedam godina dijalize primio Biljanin bubreg i sada je zdrav".

     "Još mi se čini da je ovo sve san. Odlično se osjećam i ne mogu nikako da ispoljim riječima zahvalnost, ali želim da se posjećujem sa ovim dobrim ljudima i da održavamo prijateljstvo do kraja života", kaže Omer.

     I Elvedin je ozdravio zahvaljujući transplantaciji Biljaninog bubrega.

     "Nadu da će se za mene obezbijediti odgovarajući bubreg potpuno sam izgubio. Ali, eto doživio sam to i sada se dobro osjećam zahvaljujući Biljinom bubregu. Žao mi je što je ona umrla tako mlada...Drago mi je što smo upoznali porodicu našeg spasioca i svjestan sam da joj se nikada ne mogu adekvatno odužiti", ističe Elvedin.

     Biljanin sin Ilija kaže da je njegova majka, kao diplomirani farmaceut, bila svjesna značaja zavještavanja organa i odlučila je da to učini.

     "Mi smo bili saglasni sa maminom odlukom, a i mi smo odlučili da pomognemo drugim ljudima i evo to je omogućilo normalan život Omeru i Elvedinu. Sa njima želimo biti prijatelji, jer znamo da oni nastavljaju život - sa bubrezima moje mame, koji su u njima još živi" - kaže Ilija.

     Porodica Vrakela u Srebrenicu je izbjegla nakon pada Glamoča 1995. godine i sprijateljila se sa velikim brojem sadašnjih Srebreničana. Biljana je pokrenula aktivnost ponovnog početka rada Gradske apoteke nakon rata i u njoj je radila do iznenadne smrti.

     I po noći je znala otvoriti apoteku da bi dala neki neophodan lijek pacijentu, ne gledajući ko je taj čovjek.

     Zbog takvog odnosa prema poslu i ljudima Biljana je nedavno predložena i jednoglasno je Skupština opštine Srebrenica donijela odluku da joj se za ispoljenu humanost posthumno dodijeli najviše opštinsko priznanje.