Prinova u kući

Po vašem povratku iz porodilišta s bebom, starije dijete odbija poslušnost, a samo prije nekoliko dana bilo je veselo, brižno, spremno da vas posluša. Sada ga ne prepoznajete, namjerno vas izaziva i provocira svojim ponašanjem. Najgore je to što ste u svoj toj zbrci oko novog "stanara" primorani da vičete i iskaljujete svoju nervozu. Ovdje je riječ o ljubomori, za koju su roditelji sigurni da se neće dogoditi njihovom djetetu.
Pedijatar Ivana Bulatović objašnjava da je rođenje drugog djeteta događaj od izuzetnog značaja za prvorođeno dijete.
- Pomisao "više nijesam jedini" ima poseban psihološki uticaj na ponašanje, osjećanja i ličnost djeteta u cjelini - objašnjava Bulatovićeva.
Ona kaže da vrlo radostan događaj u porodici može biti uvod u problematične događaje i suočavanje sa ljubomorom, upornim provjeravanjem roditeljske ljubavi, tolerancije sve radi pridobijanja roditeljske pažnje.
- Prisustvo drugog djeteta neminovno podstiče zavist i ljubomoru, a sa njima borbu i takmičenje, jer novi brat ili sestra postaju glavni rivali, za majčinu ljubav. Izjave kao što su: "Mama, koga više voliš?" ili "Mama, njega više voliš, uvijek mu daš veće parče!" ukazuju na djetetovu strepnju i nesigurnost u vezi s majčinom ljubavlju. Pojava ljubomore kod djece - objašnjava Popovićeva - normalna je i očekivana pojava na promjenu pozicije u porodici. Zbog toga je ne treba zanemarivati. Naprotiv, trebalo bi prihvatiti djetetova suprotstavljena stanja i osjećanja, da voli i mrzi svog mlađeg brata ili sestru, a nikako ih suzbijati ili kažnjavati - kaže pedijatar.
- Djetetove emocije ne bi trebalo da vas šokiraju, bolje ih je dopustiti, prihvatiti i uvažiti, upravo zato što su iskrene. Takođe, ne smijete dopustiti, da se međusobno tiranišu da bi iživjeli ljubomoru i rivalstvo. Bilo kakve fizičke ispade treba spriječiti ali ne reakcijama: "Jesi li normalan? Hoćeš li da oskatiš bebu? Onda ću ja tebe! Više neću da te vidim u blizini kolica! Ti si stariji i već bi trebalo da znaš šta smiješ a šta ne smiješ." Ove vaše ispade zamijenite otvorenim razgovorom sa svojim djetetom. Izjava majke: "Znam, iako voliš svog mlađeg brata, ponekad te toliko iznervira i razbijesni da bi najradije da ga nema. Kad god se tako osjećaš, dođi kod majke i kaži mi to" - znatno će umanjiti osjećaj krivice zbog negativnih osjećanja - tvrdi Bulatovićeva.
Po njenim riječima suočavanje djeteta s negativnim osjećanjima, pri čemu roditelj pokazuje razumijevanje, značajno će smanjiti netrpeljivost:
- Ti bi volio da sam manje s bebom, a više s tobom.
- Osjećaš se kao da sam te napustila.
- Ljut si i mrziš nas zbog toga.
Zbog svega toga trebalo bi pripremiti dijete na dolazak novog člana porodice i činjenicu da će beba biti ponekad nevaljala, da će ponekad plakati i gnjaviti, da će mama morati da je pere, hrani i pazi. Tada mama mora objasniti svom prvijencu da ga i dalje voli i da brat ili seka ne mogu da umanje tu ljubav.
- Ipak, problem ljubomore ne mora biti aktuelan samo u periodu prihvatanja bebe, nego i u kasnijem uzrastu. Dugo potiskivana ljubomora može se javiti u raznim neadekvatnim oblicima. Dijete koje grize nokte, ima noćne more, nekontrolisano mokri, veoma je agresivno, ima veliki problem potisnute ljubomore. To ne znači da starije i mlađe dijete treba podjednako tretirati, za jednakost su krivi isključivo roditelji - zaključuje pedijatar.