Caru planina

Svaki čovjek utuvi zašto je Njegoš poželio da ga sahrane na vrhu Lovćena! Odavde se pruža izuzetna slika okoline. Ako se izađe prije sunca pogled seže do Kopaonika, Rudnika Jastreba, vidi se kao na dlanu plato Prokletija, Lovćen i Durmitor.
Čovjek poželi da ostane vječno na Komovima, da bi se nagledao ljepote. Satima bi posmatrao Štavnu i njene proplanke, nekad brojeći buljuke stada, a sada samo berače borovnica i pečurki... Tako Ljuban, Ljubaštica, Mojan, Rogam, Carine, Margarita, lomne Kuče, kaskadaste Brskute, Moračku kapu i Bjelasicu sa Zekovom glčavom, sa koje relej para nebo. Ima li igdje ljepših imena? Sve izvedeno od ljubavi, za ljubav drži i da sve potrefi gdje treba, gdje mu pripada kaže i pomaže...
Da li će Komovi biti opet Komovi kad u njih uplete prste ljudska ruka!? Kako je čovjek uništio komske gore, što je za osudu i plakanje, mislimo da neće. Ipak, naš je san uspinjača na Komove, planinarski dom na Štavnoj i hotelski kompleks u Ljubaštici, kao prirodno lječilište, ali to će biti o Kukovu danu, kad nestane ljudske sujete i pasjaluka, a toga se ne mali već se sve više puni čovjek, kao da se bliži kraj ljudskom rodu. Već je 30 godina kako je pokrenuta inicijativa da Komovi dobiju svoje pravo mjesto - da postane Nacionalni park. U prilogu ove konstatacije - u najskupljoj, najilustrovanijoj knjiz "Ekološka Crna Gora", u kojoj su opisana sva mjesta, čuvici, glavici i ilirski tulumi, uz to sve i slikano, nema ni imena ni fotografije Komova!
Ko ne vjeruje neka zaviri u knjigu. Volio bih da me demantuje. Ali, što se može, to je viša sila, ljudski cinizam. To boli do kosti, no, sve će to narod pozlatiti. Samo je jedan odgovor: I Kom je Vasojević! Tako se ponaša svaka rukovodeća garnitura u Crnoj Gori od 1945. do danas...
Ljepotom Komova oduševili su se brojni putopisci i posjetioci. Svoje oduševljenje zabilježio je putopisac iz 19. vijeka prota Nikolaj Velimirović, kada je rekao:
"Kad bi Gospod Bog birao sebi presto na zemlji, siguran sam da bi odabrao Komove - To je naš Olimp...".
A prof. dr Jagoš Vešović, takođe komsko čobanče, zaljubljenik u Komove, koji su ga izviadli od jevtike dok je komitovao po njima 1916-17. godine utvrdio je: "Ne treba graditi kuću u mjestu odakle se ne vide Komovi!..."
I Petar Vulić, komsko čobanče, zaljubljenik, konjanik, mačevalac, oficir, učitelj u prvoj školi u Vasojevićima (u Kraljima, 1847. godine) i u "konjuškoj univerzi" (na Savardaku 1862.) i pjesnik, zapisao je:
"Ko god želi biti zdravo, nek ide u Kom pravo.
Na Komu su gorske vile, one su me ozdravile!..."
Ipak, narod je najljepše rekao o Komovima u priči, pjesmi i legendi. Treba samo zaviriti u knjige Ratka Deletića...
"Komove sa upoznao kao čobanče...kada sam čuvao tuže ovce za golu hranu i ništa više... Eh, lijepo li je čuvati svoje ovce! A najamnik... sve sam rekao kad konstatujem da sve vlasti svijeta priznaju najamnicima benificirani staž! Ne daj Bože, da najamniku vuk pojede šilježe, da mu se ovce ne napasu, da mu se brav zaglavi u vrtači, da mu ga ovce zapragnu... Proklet bio ko krivo pogledao najmnika!... Prokleti bili roditelji, koji daju dijete u najam, pa makar to bilo na Komovima...!"