Wu uči ćirilicu

Kada je već mislio da ga ništa više ne može iznenaditi, bar ne u učionici, u kojoj je proveo punih 38 godina, učitelj Ranko Kočić našao se pred neočekivanim izazovom. Dobio je đaka koji ne zna šta je ćirilica i čiji roditelji ne govore srpki.

Malenog Wu Fenianga, rođenog Banjolučanina, čiji su roditelji prije nekoliko godina doselili iz Kine, školski drugovi zovu Nikola. Prije petanaestak dana Nikola Vu prvi put je sjeo u školsku klupicu, u prvom razredu banjolučke Osnovne škole "Dositej Obradović".

Ovaj simpatični bucmasti dječak rođen je prije šest godina u porodilištu na Paprikovcu.

Za razliku od svojih roditelja mali Wu srpski govori kao da mu je maternji, jer je odrastao na Obilićevu. Najviše voli crtanje, koje ovih dana zaokuplja svu pažnju prvačića. U graji i smijehu koji se orio prostorijom punom malih pametnih ljudi, Nikola je djelovao najskromnije. Gotovo stidljivo pogledavao je u objektiv fotoaparata i nastavljajući da radi na temi koju im je učitelj zadao. Tog dana su crtali sami sebe.

- Ovo sam ja - tiho kaže Nikola, dok se njegovi drugovi trude da skrenu pažnju na sebe.

Ponekad svog malog Wua drugari zovu i Fu Fu, valjda po uzoru na crtane filmove i dječje serije. Drago im je što oni, jedini u školi, u razredu imaju i Kineza. A i mali došljak se trudi da se uklopi.

- Volim sve svoje drugove i lijepo mi je ovdje - rečenica je koju Kinez Nikolica najčešće ponavlja.

Najviše vremena Nikola provodi s Lukom, drugom iz razreda koji kosookog mališana ni po čemu ne izdvaja od ostalih vršnjaka.

- Nikola voli sve što i ostala djeca: da jede picu, hamburger, pomfrit i da igra fudbal i žmurke - kaže Luka.

Učitelj kaže da je Nikola poslušan i da vrijedno ispunjava sve zadatke, koji doduše, na početku prvog razreda i nisu preteški.

- Trenutno sve radimo kroz pjesmu, zabavu i crtanje, trudim se da im usadim neke navike koje će im kasnije u školi trebati - kaže učitelj Ranko.

Ćirilična slova mali Kinez još ne prepoznaje, ali će uskoro početi da ih uči.

Nikolini roditelji ne govore srpski jezik i to je nedavno stvorilo mali problem.

- Naš novi nastavni plan i program zahtijeva časove na kojima zajedno s djecom učestvuju i roditelji, njegovi roditelji ne znaju srpski, tako da nisu ništa razumjeli, pa je i Nikola bio dosta pasivan. I na roditeljskom se teško razumijemo, nikad nisam siguran šta u stvari hoće da mi kažu - priča učitelj Ranko.

Iako su došli s drugog kontinenta i iz potpuno drugačije kulture i Nikolini roditelji su prema svom prvačiću kao i sve mame i tate na svijetu! Svakog dana dolaze po njega u školu, da bi mališan srećno i sigurno prešao put do kuće.